@conference{
author = "Kureljušić, Branislav and Savić, Božidar and Jezdimirović, Nemanja and Milovanović, Bojan and Maksimović-Zorić, Jelena and Dobrosavljević, Ivan and Prodanov Radulović, Jasna and Glišić, Dimitrije and Milićević, Vesna and Bojkovski, Jovan",
year = "2023",
abstract = "Bolesti svinja koje se karakterišu pojavom vezikularnog sindroma su slinavka i šap,
vezikularna bolest svinja, vezikularni stomatitis, vezikularni egzantem svinja i Seneka bolest
svinja. Virus slinavke i šapa, virus vezikularne bolesti svinja i Senecavirus A pripadaju familiji
Picornaviridae.
Slinavka i šap je visoko kontagiozna virusna bolest različitih vrsta papkara koja se kod
svinja karakteriše apatijom, febrom, pojavom vezikula u predelu rila, usne šupljine, papaka i
mlečne žlezde. Klinička slika kod svinja uobičajeno nije teška, a u težim slučajevima može se
javiti eksungulacija. Vrata infekcije su sluznica ždrela i tonzile gde se odvija primarna replikacija
virusa, a potom sledi viremija sa sekundarnom replikacijom virusa na predilekcionim mestima.
Poznato je da inficirana svinja može da proizvede 400 miliona infektivnih doza dnevno i da tako
predstavlja značajan izvor infekcije za druge prijemčive vrste.
Infekcija Senecavirusom A se karakteriše povišenim mortalitetom kod prsadi na sisi do
sedmog dana starosti. Kod priplodnih kategorija svinja, postoji povišena telesna temperatura,
anoreksija, letargija, pojava vezikula na rilu, sluznici usne šupljine i koronarnom rubu papaka.
Pojava bolesti kod svinja koje se karakterišu vezikularnim sindromom uvek izaziva veliku
zabrinutost imajući u vidu da je klinički nemoguće razlikovati lezije koje izaziva virus slinavke i
šapa i drugi virusi. Konačnu dijagnozu je moguće jedino potvrditi u laboratoriji. Obzirom da su
svinje prijemčive za više vrsta virusa koji dovode do vezikularnog sindroma kao i činjenicu da
svinje pozitivne na slinavku i šap izlučuju veliku količinu virusa u spoljašnju sredinu putem
aerosola, blagovremeno utvrđivanje dijagnoze je od prvorazrednog značaja.
Ukoliko postoji sumnja na neku od bolesti koje se karakterišu vezikularnim sindromom
potrebno je bez odlaganja obavestiti nadležnog veterinarskog inspektora i regionalni institut koji
zajedno sa terenskom veterinarskom službom utvrđuju dalji postupak u skladu sa zakonskom
regulativom i sprovode epizootiološki nadzor i uzorkovanje materijala za laboratorijska
ispitivanja. Uzorci prvog prioriteta su pokrovni epitel vezikula, sadržaj vezikula, oralni/nazalni brisevi i uzorci krvi. Laboratorijska dijagnostika omogućava dobijanje rezultata u roku od
nekoliko časova.",
publisher = "Požarevac : Sitograf RM",
journal = "20. Simpozijum Zdravstvena zaštita, selekcija i reprodukcija svinja, Srebrno jezero, 8 - 9. jun 2023",
title = "Vezikularni sindrom kod svinja – slinavka i šap ili seneka virus",
pages = "72-78",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3103"
}