Ignjatović, Nevena

Link to this page

Authority KeyName Variants
2eb4e3f7-45be-4439-8669-4c0492cccc27
  • Ignjatović, Nevena (1)
Projects

Author's Bibliography

Epidemiological and clinical importance of canine dioctophymosis

Ilić, Tamara; Ignjatović, Nevena; Jovanović, Nemanja M.; Davitkov, Darko; Nenadović, Katarina

(Novi Sad : Scientific Institute for Veterinary Medicine, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Ilić, Tamara
AU  - Ignjatović, Nevena
AU  - Jovanović, Nemanja M.
AU  - Davitkov, Darko
AU  - Nenadović, Katarina
PY  - 2023
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3033
AB  - Dioctophimosis is an endoparasitism in dogs caused by Dioctophyma
renale, a nematode with an indirect life cycle and high zoonotic potential.
Infection in dogs occurs through ingestion of transitional/paratenic hosts
containing infective larvae. Th e preferred site of parasitism is the right kidney, although the parasite may also be ectopically localized in subcutaneous
tissue, internal organs, peritoneum, and mediastinum. Since dogs are usually infected with a small number of parasites, the disease is asymptomatic,
making the diagnosis of this disease in clinical veterinary practice rather
diffi cult. In addition, as dogs are usually infected with a small number of
parasites, the disease is asymptomatic, which makes the diagnosing of this
disease in clinical veterinary practice diffi cult. Th e long prepatent period,
lasting three to fi ve months, makes it impossible to diagnose the disease in
dogs younger than six months. Clinical suspicion of dioctophimosis in dogs
is established on the basis of anamnestic/epizootiologic data and the clinical picture, while the fi nal diagnosis is made ante mortem or post mortem on
the basis of reliable diagnostic parameters and methods. Th e most practical
application in routine diagnosis of canine dioctophimosis is the detection
of D. renale eggs in urine sediment. When dioctophimosis is suspected in carnivores, the diff erential diagnosis should exclude urinary capillariosis,
feline polycystic nephropathy, leptospirosis, renal fi brosis, and nephritis of
various etiology. Th e outcome of treatment is uncertain and includes surgical removal of the aff ected kidney or drug therapy with avermectin derivatives. Prophylaxis consists of preventing contact of dogs with potential
transitional hosts and controlling the feeding of their heat-untreated meat.
Because of the potential risks that D. renale may have on the health of dog
owners, education on the etiopathogenesis and means of occurrence, maintenance, and spread of this nematode is necessary.
AB  - Dioktofi moza je endoparazitoza pasa koju prouzrokuje Dioctophyma renale, nematoda sa indirektnim životnim ciklusom i visokim zoonoznim potencijalom. Infekcija pasa nastaje ingestijom prelaznih/paratenih domaćina
koji u sebi sadrže infektivne larve. Predilekciono mesto parazitiranja je
desni bubreg, uz mogućnost ektopične lokalizacije parazita u supkutanom
tkivu, unutrašnjim organima, peritoneumu i medijastinumu. Pošto su psi
uglavnom infi cirani malim brojem parazita, oboljenje protiče asimptomatski, što u kliničkoj veterinarskoj praksi otežava dijagnostiku ovog oboljenja.
Dug prepatentni period, koji traje od tri do pet meseci, onemogućava dijagnostiku oboljenja kod pasa mlađih od šest meseci. Klinička sumnja na dioktofi mozu kod pasa postavlja se na osnovu anamnestičkih/ epizootioloških
podataka i kliničke slike, dok se precizna dijagnoza utvrđuje ante mortem
ili post mortem na osnovu pouzdanih dijagnostičkih parametara i metoda. Najveću praktičnu primenu u rutinskoj dijagnostici dioktofi moze pasa
ima nalaz jaja D. renale u sedimentu urina. Kod sumnje na dioktofimozu
mesojeda diferencijalno dijagnostički treba isključiti urinarnu kapilariozu,
policističnu nefropatiju mačaka, leptospirozu, fi brozu bubrega i nefritise
različite etiologije. Lečenje je neizvesno i podrazumeva hirurško uklanjanje
promenjenog bubrega ili medikamentoznu terapiju derivatima avermektina.
Profi laksa je zasnovana na sprečavanju kontakta pasa sa potencijalnim prelaznim domaćinima i kontrolisanje ishrane njihovim termički neobrađenim
mesom. Zbog potencijalnih rizika koje D. renale može imati po zdravlje
vlasnika pasa, neophodna je edukacija o etiopatogenezi i mogućnostima
pojave, održavanja i širenja ove nematode.
PB  - Novi Sad : Scientific Institute for Veterinary Medicine
T2  - Archives of Veterinary Medicine
T1  - Epidemiological and clinical importance of canine dioctophymosis
VL  - 16
IS  - 1
SP  - 17
EP  - 36
DO  - 10.46784/e-avm.v16i1.319
ER  - 
@article{
author = "Ilić, Tamara and Ignjatović, Nevena and Jovanović, Nemanja M. and Davitkov, Darko and Nenadović, Katarina",
year = "2023",
abstract = "Dioctophimosis is an endoparasitism in dogs caused by Dioctophyma
renale, a nematode with an indirect life cycle and high zoonotic potential.
Infection in dogs occurs through ingestion of transitional/paratenic hosts
containing infective larvae. Th e preferred site of parasitism is the right kidney, although the parasite may also be ectopically localized in subcutaneous
tissue, internal organs, peritoneum, and mediastinum. Since dogs are usually infected with a small number of parasites, the disease is asymptomatic,
making the diagnosis of this disease in clinical veterinary practice rather
diffi cult. In addition, as dogs are usually infected with a small number of
parasites, the disease is asymptomatic, which makes the diagnosing of this
disease in clinical veterinary practice diffi cult. Th e long prepatent period,
lasting three to fi ve months, makes it impossible to diagnose the disease in
dogs younger than six months. Clinical suspicion of dioctophimosis in dogs
is established on the basis of anamnestic/epizootiologic data and the clinical picture, while the fi nal diagnosis is made ante mortem or post mortem on
the basis of reliable diagnostic parameters and methods. Th e most practical
application in routine diagnosis of canine dioctophimosis is the detection
of D. renale eggs in urine sediment. When dioctophimosis is suspected in carnivores, the diff erential diagnosis should exclude urinary capillariosis,
feline polycystic nephropathy, leptospirosis, renal fi brosis, and nephritis of
various etiology. Th e outcome of treatment is uncertain and includes surgical removal of the aff ected kidney or drug therapy with avermectin derivatives. Prophylaxis consists of preventing contact of dogs with potential
transitional hosts and controlling the feeding of their heat-untreated meat.
Because of the potential risks that D. renale may have on the health of dog
owners, education on the etiopathogenesis and means of occurrence, maintenance, and spread of this nematode is necessary., Dioktofi moza je endoparazitoza pasa koju prouzrokuje Dioctophyma renale, nematoda sa indirektnim životnim ciklusom i visokim zoonoznim potencijalom. Infekcija pasa nastaje ingestijom prelaznih/paratenih domaćina
koji u sebi sadrže infektivne larve. Predilekciono mesto parazitiranja je
desni bubreg, uz mogućnost ektopične lokalizacije parazita u supkutanom
tkivu, unutrašnjim organima, peritoneumu i medijastinumu. Pošto su psi
uglavnom infi cirani malim brojem parazita, oboljenje protiče asimptomatski, što u kliničkoj veterinarskoj praksi otežava dijagnostiku ovog oboljenja.
Dug prepatentni period, koji traje od tri do pet meseci, onemogućava dijagnostiku oboljenja kod pasa mlađih od šest meseci. Klinička sumnja na dioktofi mozu kod pasa postavlja se na osnovu anamnestičkih/ epizootioloških
podataka i kliničke slike, dok se precizna dijagnoza utvrđuje ante mortem
ili post mortem na osnovu pouzdanih dijagnostičkih parametara i metoda. Najveću praktičnu primenu u rutinskoj dijagnostici dioktofi moze pasa
ima nalaz jaja D. renale u sedimentu urina. Kod sumnje na dioktofimozu
mesojeda diferencijalno dijagnostički treba isključiti urinarnu kapilariozu,
policističnu nefropatiju mačaka, leptospirozu, fi brozu bubrega i nefritise
različite etiologije. Lečenje je neizvesno i podrazumeva hirurško uklanjanje
promenjenog bubrega ili medikamentoznu terapiju derivatima avermektina.
Profi laksa je zasnovana na sprečavanju kontakta pasa sa potencijalnim prelaznim domaćinima i kontrolisanje ishrane njihovim termički neobrađenim
mesom. Zbog potencijalnih rizika koje D. renale može imati po zdravlje
vlasnika pasa, neophodna je edukacija o etiopatogenezi i mogućnostima
pojave, održavanja i širenja ove nematode.",
publisher = "Novi Sad : Scientific Institute for Veterinary Medicine",
journal = "Archives of Veterinary Medicine",
title = "Epidemiological and clinical importance of canine dioctophymosis",
volume = "16",
number = "1",
pages = "17-36",
doi = "10.46784/e-avm.v16i1.319"
}
Ilić, T., Ignjatović, N., Jovanović, N. M., Davitkov, D.,& Nenadović, K.. (2023). Epidemiological and clinical importance of canine dioctophymosis. in Archives of Veterinary Medicine
Novi Sad : Scientific Institute for Veterinary Medicine., 16(1), 17-36.
https://doi.org/10.46784/e-avm.v16i1.319
Ilić T, Ignjatović N, Jovanović NM, Davitkov D, Nenadović K. Epidemiological and clinical importance of canine dioctophymosis. in Archives of Veterinary Medicine. 2023;16(1):17-36.
doi:10.46784/e-avm.v16i1.319 .
Ilić, Tamara, Ignjatović, Nevena, Jovanović, Nemanja M., Davitkov, Darko, Nenadović, Katarina, "Epidemiological and clinical importance of canine dioctophymosis" in Archives of Veterinary Medicine, 16, no. 1 (2023):17-36,
https://doi.org/10.46784/e-avm.v16i1.319 . .