Kućni ljubimci i zoonoze

Abstract

Mnogi zdravstveni problemi ljudi predstavljaju direktnu posledicu intezivnog kontakta sa životinjama, pri čemu najmanje 75% novih infektivnih i pretećih infektivnih bolesti pripada zoonozama ili vektorski prenosivim bolestima. Kućni ljubimci na različite načine ljudima mogu preneti veliki broj infektivnih oboljenja. U najznačajnije zoonoze se svrstavaju infekcije izazvane virusom besnila, norovirusima, rotavirusima ili virusima influence, kao i veliki broj bakterijskih infekcija kao što su salmoneloza, kampilobakterioza, bruceloza i leptospiroza. Bakterijske zoonoze ukjlučuju i bakterije koje se prenose ujedom ili putem ogrebotina kao što su Pasteurella multocida ili Bartonella henselae. Sve veći značaj pridaje se transmisiji meticilin rezistentnih sojeva Staphylococcus aureus (MRSA) između ljudi i životinja, a dokazan je i porast prevalencije ovih bakterija u izolatima poreklom iz kućnih ljubimaca. Ne treba zanemariti ni činjenicu da psi i mačke takođe mogu biti izvor gljivičnih infekcija kao što su sporotrihoza ili dermatofitoza. U najznačajnije zoonotske patogene parazitske etiologije spadaju uzročnici toksoplazmoze, đardioze, toksokarioze, onhocerkoze i ehinokokoze. Pored toga, sa globalnim otopljavanjem sve su rasprostranjenije i vektorski prenosive zoonoze izazvane sa: Anaplasma phagocytophilum, Rickettsia felis, Borrelia burgdorferi, Dipylidium caninum, Leishmania infantum, Dirofilaria immitis i Dirofilaria repens koje se putem krpelja, buva, peščanih mušica i komaraca prenose sa kućnih ljubimaca na ljude. S obzirom da veliki broj pomenutih zoonoza predstavlja pretnju po javno zdravlje, neophodno je pristupiti ovom problemu sa dve strane. Veterinari moraju upoznati vlasnike sa metodama prevencije infektivnih bolesti kućnih ljubimaca, a koje podrazumevaju odgovorno vlasništvo. S druge strane, lekari moraju imati u vidu mogućnost pojave zoonoza i savetovati pacijente u cilju sprečavanja infekcije ljudi. Primenom koncepta jedinstvenog zdravlja neophodno je uspostavljanje bliže saradnje lekara i veterinara, a jačanjem epidemioloških i laboratorijskih ispitivanja moguće je utvrđivanje prisustva, raširenosti i rizika od pojave zoonoza ljudi poreklom od kućnih ljubimaca, a zajedničkim radom mogu se razviti i primeniti održive i efektivne mere zaštite zdravlja ljudi i životinja.

Many emerging health issues are linked to increasing contact between humans and animals, and it is estimated that at least 75% of emerging and re-emerging diseases are either zoonotic or vector-borne. Pets may transmit a variety of infectious diseases to humans. Viral diseases caused by rabies virus, noroviruses, rotaviruses or influenza viruses, as well as numerous bacterial infections such as salmonellosis, campylobacteriosis, brucellosis and leptospirosis present some of the most significant zoonoses linked to household pets. Bacterial zoonoses also include bacteria transmitted by bites or scratches like Pasteurella multocida or Bartonella henselae. More attention is paid to the transmission of methicilin resistant strains of Staphylococcus aureus (MRSA) between humans and animals, since the prevalence of these isolates from samples of animal origin is on the rise. Moreover, the fact that dogs and cats can be sources of serious fungal infections such as sporotrichosis or dermatophytosis shouldn’t be overseen. Most important zoonotic parasites are the causative agents of toxoplasmosis, giardiasis, toxocariasis, onchocercosis and echinococcosis. One of the apparent consequences of global warming is the increased prevalence of vector borne zoonotic diseases caused by: Anaplasma phagocytophilum, Rickettsia felis, Borrelia burgdorferi, Dipylidium caninum, Leishmania infantum, Dirofilaria immitis and Dirofilaria repens transmitted from animals to humans by ticks, fleas, phlebotomine sand flies and mosquitoes. Considering that many of the mentioned zoonoses pose a serious risk to public health, it is essential to address this problem from two sides. Veterinarians must instruct the owners on necessary preventive measures implying responsible pet ownership. On the other hand, physicians must maintain awareness of pet infectious diseases and counsel patients to prevent human infection. By strengthening epidemiologic and laboratory investigations that assess the role of environmental influences, this partnership can help develop and apply sustainable and effective community health interventions.