Critical analysis of the application of the concept „One health“

Abstract

Uzročnici infektivnih bolesti ljudi su preko 60% porijeklom od životinja što ove bolesti svrstava u zoonoze. Zbog toga je imperativ da se ove bolesti suzbijaju na lokalnom pa i globalnom nivou. Koncept „jedno zdravlje“ zasnovan je na svijesti o potrebi za zaštitu javnog zdravlja djelujući prevashodno na prevenciji i kontroli patogena unutar humane i životinjske populacija u životnoj sredini u kojoj žive. Koncept ”jedno zdravlje” se počeo primjenjivati nakon potpisivanja zajedničkog dokumenta između Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), Svetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) i Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO). Tim dokumentom su navedene uzajamne odgovornosti i ciljevi u ovoj oblasti. Od samog početka, za prioritetne teme zajedničkog djelovanja postavljeni su: virus bjesnila, od kojeg godišnje umire preko 59.000 ljudi, zatim druge viruse zoonotskog karaktera kao što je ptičji grip. Među prve prioritete uvrštena je i antimikrobna rezistencija. Sve neophodne aktivnosti stručnjaka iz oblasti zdravlja životinja, javnog zdravlja i životne sredine treba da se primjenjuju na lokalnom, nacionalnom i globalnom nivou. To bi trebalo da doprinese stalnom i istovremenom unapređenju javnog zdravlja, zdravlja životinja i zaštite životne sredine širom svijeta. Najekonomičnije i najefikasnije rešenje za zaštitu ljudi je borba protiv svih zoonotskih patogena u životinjskoj populaciji. To zahtijeva strateški pristup, organizovanje, upravljanje i kontrolu uz adekvatna ulaganje finansijskih sredstava i angažovanje raspoloživih ljudskih i materijalnih resursa i iz javnog i privatnog sektora. To podrazimijeva da se uspostave novi mehanizmi međusobnog informisanja i sinhronizovanog zajedničkog djelovanja. Svakako treba voditi računa i o patogenima koji nisu zoonoze, ali imaju indirektni negativan uticaj na zdravlje, proizvodnju hrane i životnu sredinu. Sve tri međunarodne organizacije objavljuju standarde i preporuke o postupanju u određenim okolnostima koje su od pomoći nadležnim institucijama za donošenje odluka. I pored toga što je koncept ”jedno zdravlje” uspostavljen prije par decenija ipak se na terenu ne primjećuje promjena politike u ovom pogledu. Veoma mali broj zemalja je donio strategiju po konceptu ”jedno zdravlje”, odnosno neke zemlje su uradile veoma malo dok je ogroman broj zemalja koje nisu učinile ništa. Sve ovo se može objasniti na pojavi pandemije COVID 19 koja traje više od dvije godine sa veoma mnogo nejasnih situacija kao što je porijeklo virusa, mutacije, dijagnostika i vakcinacija. Poražavajuća je činjenica da je učešće veterinarskih institucija u periodu pandemije bilo veoma nezapaženo. U nekim zemljama su formirane komisije ili ad-hok radne grupe za zonoze, ali nije bilo sistemskog pristupa po konceptu ”jedno zdravlje”. Cilj ovog rada je da se navedu različita iskustva pojedinih zemalja kod pojava određenih bolesti kao što su COVID 19, bjesnilo i ptičji grip u regionu, zatim iskustva u kontroli antimikrobne rezistencije. Takođe, da se ukaže na prednosti kao i šanse kod primjene koncepta ”jedno zdravlje”, na dobrim i lošim iskustvima na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou.

The causative agents of infectious diseases in humans are over 60% of animal origin, which classifies these diseases as zoonoses. Therefore, it is imperative that these diseases be eradicated locally and globally. The concept of „One Health“ is based on awareness of the need to protect public health, acting primarily on the prevention and control of pathogens within human and animal populations in the environment in which they live. The concept of „One Health“ began to be applied after the signing of a joint document between the World Health Organization (WHO), the World Organization for Animal Health (RES) and the Food and Agriculture Organization of the United Nations (FAO). This document sets out mutual responsibilities and goals in this area. From the very beginning, the priority topics for joint action were: the rabies virus, which kills over 59,000 people a year, and other zoonotic viruses such as bird flu. Antimicrobial resistance is one of the first priorities. All necessary activities of experts in the field of animal health, public health and the environment should be implemented at the local, national and global levels. This should contribute to the continuous and simultaneous improvement of public health, animal health and environmental protection worldwide. The most economical and efficient solution for human protection is the fight against all zoonotic pathogens in the animal population. This requires a strategic approach, organization, management and control with adequate investment of financial resources and engagement of available human and material resources from both the public and private sectors. This means establishing new mechanisms for mutual information and synchronized joint action. Pathogens that are not zoonoses, but have an indirect negative impact on health, food production and the environment, should certainly be taken into account. All three international organizations publish standards and recommendations on how to act in certain circumstances that are helpful to the competent decision-making institutions. Despite the fact that the concept of „One Health“ was established a few decades ago, there is no change in policy in this regard. Very few countries have adopted a strategy based on the concept of „One Health“, i.e. some countries have done very little while a huge number of countries have done nothing. All this can be explained by the appearance of the COVID 19 pandemic, which has been going on for more than two years, with many unclear situations such as the origin of the virus, mutations, diagnostics and vaccinations. It is a devastating fact that the involvement of veterinary institutions during the pandemic period was very unnoticed. In some countries, commissions or ad-hoc working groups on zonoses have been established, but there has been no systematic approach to the concept of „One Health“. The aim of this paper is to list the different experiences of individual countries in the occurrence of certain diseases such as COVID 19, rabies and bird flu in the region, as well as experiences in the control of antimicrobial resistance. Also, to point out the advantages and opportunities in the application of the concept of „one health“, the good and bad experiences at the local, regional and global level.