Najčešće stručne greške u maloj praksi
Конференцијски прилог (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Veterinarska greška može da se definiše kao „neuspeh planirane
aktivnosti koja je trebalo da se završi kako je predviđeno ili korišćenje
pogrešnog plana za postizanje cilja“. Stručne grešake mogu da nastanu ili kao
rezultat nepreduzetih radnji (npr. nesprovođenje neophodnih analiza i testova
za postavljanje dijagnoze, propusti u postoperativnom periodu i sl.) ili/i kao
rezultat preduzetih pogrešnih radnji (npr. pogrešno obeležavanje uzorka za
laboratorijske analize, davanje pogrešnog leka i sl.).
Veterinari su zbog stručnih grešaka suočeni sa visokim rizikom
doživljavanja negativnih osećanja, kao što su bes, krivica, anksioznost,
depresija, pa čak i sklonost ka samoubistvu. Pretnja tužbom i/ili prijavom
Etičkoj komisiji Veterinarske komore Srbije, kao i vanrednim inspekcijskim
nadzorima, može još više da pogorša ova osećanja i da dovede do gubitka
kliničkog samopouzdanja. Greške mogu da dovedu i do gubitka poverenja
vlasnika, kao i do nanošenja štete životinji uprkos obave...zi veterinara da „prvo
ne čine štetu“.
Greške se češće javljaju u stresnim okruženjima sa brzim tempom, kao
što su odeljenja urgentne medicine, jedinice intenzivne nege i operacione sale.
Takođe, grešake se često javljaju i usled nedosledne i neadekvatne procedure
postoperativnog praćenja pacijenta.
U veterinarskoj medicini postoji tri najčešće vrste stručnih grešaka, a
to su: hirurške intervencije, uključujući i intervencije prilikom porođaja
(hirurške povrede, operacija na pogrešnom mestu, ostavljanje instrumenata,
gaza, tupfera), zatim greške koje uključuju upotrebu lekova (pogrešna doza ili
pogrešno mesto primene, različiti lekovi pomešani u istoj fioci, neobraćanje
pažnje na etiketu proizvoda, nepravilno skladištenje lekova, neiskorišćeni
lekovi vraćeni na pogrešno mesto, upotreba neregistrovanih i lekova sa isteklim rokom upotrebe), kao i greške prilikom postavljanja dijagnoze
(kašnjenje u dijagnozi ili pogrešna dijagnoza, pogrešan identitet pacijenata).
Pored njih, česte su i greške u usmenoj komunikaciji sa vlasnikom, naročito
kada je došlo do neželjene reakcije i posledične štete, kao i u slučaju kada
postoji nedostatak empatije kod veterinara (uključujući i korišćenje „crnog
humora“). Mnemonik IRIS (Istina, Rešavanje, Izvinjenje, Saosećanje) može
da služi kao koristan podsetnik veterinaru prilikom razgovora sa vlasnicima o
njihovoj eventualnoj odgovornosti za nastalu štetu na životinji.
Strah od kazne čini da veterinari nerado prijavljuju greške. Postoji
mišljenje da je izraz „greška“ preterano negativan, antagonistički i da
odražava kulturu okrivljavanja. Veterinari čiji su samopouzdanje i moral
narušeni kao rezultat stručne greške mogu da dožive razočaranje i da napuste
karijeru. Javnu netoleranciju prema stručnim greškama obično prati
nedostatak razumevanja da se neke greške ne mogu sprečiti sa trenutnom
tehnologijom ili resursima koji su dostupni veterinaru. Ljudski faktori su uvek
problem, a identifikovanje grešaka omogućava da se preduzmu strategije
poboljšanja. Okrivljavanje ili kažnjavanje pojedinaca za greške zbog
sistemskih uzroka ne rešava uzroke, niti sprečava ponavljanje greške. Greške
predstavljaju priliku za konstruktivne promene, a sve u cilju unapređenja
profesije i obrazovanja budućih veterinara.
Извор:
24. Regionalno savetovanje iz kliničke patologije i terapije malih životinja, Clinica veterinaria, Fruška gora, 8 - 10. jun 2023, 2023, 20-21Издавач:
- Beograd : Fakultet veterinarske medicine
Напомена:
- Zbornik predavanja
Колекције
Институција/група
Fakultet veterinarske medicineTY - CONF AU - Nešić, Vladimir AU - Davitkov, Dajana PY - 2023 UR - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3308 AB - Veterinarska greška može da se definiše kao „neuspeh planirane aktivnosti koja je trebalo da se završi kako je predviđeno ili korišćenje pogrešnog plana za postizanje cilja“. Stručne grešake mogu da nastanu ili kao rezultat nepreduzetih radnji (npr. nesprovođenje neophodnih analiza i testova za postavljanje dijagnoze, propusti u postoperativnom periodu i sl.) ili/i kao rezultat preduzetih pogrešnih radnji (npr. pogrešno obeležavanje uzorka za laboratorijske analize, davanje pogrešnog leka i sl.). Veterinari su zbog stručnih grešaka suočeni sa visokim rizikom doživljavanja negativnih osećanja, kao što su bes, krivica, anksioznost, depresija, pa čak i sklonost ka samoubistvu. Pretnja tužbom i/ili prijavom Etičkoj komisiji Veterinarske komore Srbije, kao i vanrednim inspekcijskim nadzorima, može još više da pogorša ova osećanja i da dovede do gubitka kliničkog samopouzdanja. Greške mogu da dovedu i do gubitka poverenja vlasnika, kao i do nanošenja štete životinji uprkos obavezi veterinara da „prvo ne čine štetu“. Greške se češće javljaju u stresnim okruženjima sa brzim tempom, kao što su odeljenja urgentne medicine, jedinice intenzivne nege i operacione sale. Takođe, grešake se često javljaju i usled nedosledne i neadekvatne procedure postoperativnog praćenja pacijenta. U veterinarskoj medicini postoji tri najčešće vrste stručnih grešaka, a to su: hirurške intervencije, uključujući i intervencije prilikom porođaja (hirurške povrede, operacija na pogrešnom mestu, ostavljanje instrumenata, gaza, tupfera), zatim greške koje uključuju upotrebu lekova (pogrešna doza ili pogrešno mesto primene, različiti lekovi pomešani u istoj fioci, neobraćanje pažnje na etiketu proizvoda, nepravilno skladištenje lekova, neiskorišćeni lekovi vraćeni na pogrešno mesto, upotreba neregistrovanih i lekova sa isteklim rokom upotrebe), kao i greške prilikom postavljanja dijagnoze (kašnjenje u dijagnozi ili pogrešna dijagnoza, pogrešan identitet pacijenata). Pored njih, česte su i greške u usmenoj komunikaciji sa vlasnikom, naročito kada je došlo do neželjene reakcije i posledične štete, kao i u slučaju kada postoji nedostatak empatije kod veterinara (uključujući i korišćenje „crnog humora“). Mnemonik IRIS (Istina, Rešavanje, Izvinjenje, Saosećanje) može da služi kao koristan podsetnik veterinaru prilikom razgovora sa vlasnicima o njihovoj eventualnoj odgovornosti za nastalu štetu na životinji. Strah od kazne čini da veterinari nerado prijavljuju greške. Postoji mišljenje da je izraz „greška“ preterano negativan, antagonistički i da odražava kulturu okrivljavanja. Veterinari čiji su samopouzdanje i moral narušeni kao rezultat stručne greške mogu da dožive razočaranje i da napuste karijeru. Javnu netoleranciju prema stručnim greškama obično prati nedostatak razumevanja da se neke greške ne mogu sprečiti sa trenutnom tehnologijom ili resursima koji su dostupni veterinaru. Ljudski faktori su uvek problem, a identifikovanje grešaka omogućava da se preduzmu strategije poboljšanja. Okrivljavanje ili kažnjavanje pojedinaca za greške zbog sistemskih uzroka ne rešava uzroke, niti sprečava ponavljanje greške. Greške predstavljaju priliku za konstruktivne promene, a sve u cilju unapređenja profesije i obrazovanja budućih veterinara. PB - Beograd : Fakultet veterinarske medicine C3 - 24. Regionalno savetovanje iz kliničke patologije i terapije malih životinja, Clinica veterinaria, Fruška gora, 8 - 10. jun 2023 T1 - Najčešće stručne greške u maloj praksi SP - 20 EP - 21 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3308 ER -
@conference{ author = "Nešić, Vladimir and Davitkov, Dajana", year = "2023", abstract = "Veterinarska greška može da se definiše kao „neuspeh planirane aktivnosti koja je trebalo da se završi kako je predviđeno ili korišćenje pogrešnog plana za postizanje cilja“. Stručne grešake mogu da nastanu ili kao rezultat nepreduzetih radnji (npr. nesprovođenje neophodnih analiza i testova za postavljanje dijagnoze, propusti u postoperativnom periodu i sl.) ili/i kao rezultat preduzetih pogrešnih radnji (npr. pogrešno obeležavanje uzorka za laboratorijske analize, davanje pogrešnog leka i sl.). Veterinari su zbog stručnih grešaka suočeni sa visokim rizikom doživljavanja negativnih osećanja, kao što su bes, krivica, anksioznost, depresija, pa čak i sklonost ka samoubistvu. Pretnja tužbom i/ili prijavom Etičkoj komisiji Veterinarske komore Srbije, kao i vanrednim inspekcijskim nadzorima, može još više da pogorša ova osećanja i da dovede do gubitka kliničkog samopouzdanja. Greške mogu da dovedu i do gubitka poverenja vlasnika, kao i do nanošenja štete životinji uprkos obavezi veterinara da „prvo ne čine štetu“. Greške se češće javljaju u stresnim okruženjima sa brzim tempom, kao što su odeljenja urgentne medicine, jedinice intenzivne nege i operacione sale. Takođe, grešake se često javljaju i usled nedosledne i neadekvatne procedure postoperativnog praćenja pacijenta. U veterinarskoj medicini postoji tri najčešće vrste stručnih grešaka, a to su: hirurške intervencije, uključujući i intervencije prilikom porođaja (hirurške povrede, operacija na pogrešnom mestu, ostavljanje instrumenata, gaza, tupfera), zatim greške koje uključuju upotrebu lekova (pogrešna doza ili pogrešno mesto primene, različiti lekovi pomešani u istoj fioci, neobraćanje pažnje na etiketu proizvoda, nepravilno skladištenje lekova, neiskorišćeni lekovi vraćeni na pogrešno mesto, upotreba neregistrovanih i lekova sa isteklim rokom upotrebe), kao i greške prilikom postavljanja dijagnoze (kašnjenje u dijagnozi ili pogrešna dijagnoza, pogrešan identitet pacijenata). Pored njih, česte su i greške u usmenoj komunikaciji sa vlasnikom, naročito kada je došlo do neželjene reakcije i posledične štete, kao i u slučaju kada postoji nedostatak empatije kod veterinara (uključujući i korišćenje „crnog humora“). Mnemonik IRIS (Istina, Rešavanje, Izvinjenje, Saosećanje) može da služi kao koristan podsetnik veterinaru prilikom razgovora sa vlasnicima o njihovoj eventualnoj odgovornosti za nastalu štetu na životinji. Strah od kazne čini da veterinari nerado prijavljuju greške. Postoji mišljenje da je izraz „greška“ preterano negativan, antagonistički i da odražava kulturu okrivljavanja. Veterinari čiji su samopouzdanje i moral narušeni kao rezultat stručne greške mogu da dožive razočaranje i da napuste karijeru. Javnu netoleranciju prema stručnim greškama obično prati nedostatak razumevanja da se neke greške ne mogu sprečiti sa trenutnom tehnologijom ili resursima koji su dostupni veterinaru. Ljudski faktori su uvek problem, a identifikovanje grešaka omogućava da se preduzmu strategije poboljšanja. Okrivljavanje ili kažnjavanje pojedinaca za greške zbog sistemskih uzroka ne rešava uzroke, niti sprečava ponavljanje greške. Greške predstavljaju priliku za konstruktivne promene, a sve u cilju unapređenja profesije i obrazovanja budućih veterinara.", publisher = "Beograd : Fakultet veterinarske medicine", journal = "24. Regionalno savetovanje iz kliničke patologije i terapije malih životinja, Clinica veterinaria, Fruška gora, 8 - 10. jun 2023", title = "Najčešće stručne greške u maloj praksi", pages = "20-21", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3308" }
Nešić, V.,& Davitkov, D.. (2023). Najčešće stručne greške u maloj praksi. in 24. Regionalno savetovanje iz kliničke patologije i terapije malih životinja, Clinica veterinaria, Fruška gora, 8 - 10. jun 2023 Beograd : Fakultet veterinarske medicine., 20-21. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3308
Nešić V, Davitkov D. Najčešće stručne greške u maloj praksi. in 24. Regionalno savetovanje iz kliničke patologije i terapije malih životinja, Clinica veterinaria, Fruška gora, 8 - 10. jun 2023. 2023;:20-21. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3308 .
Nešić, Vladimir, Davitkov, Dajana, "Najčešće stručne greške u maloj praksi" in 24. Regionalno savetovanje iz kliničke patologije i terapije malih životinja, Clinica veterinaria, Fruška gora, 8 - 10. jun 2023 (2023):20-21, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3308 .