Ishrana i prevencija prekomerne težine i gojaznosti pasa

Abstract

Gojaznost se definiše kao akumulacija prekomernih količina masnog tkiva u telu, i smatra se najčešćim poremećajem ishrane kod kućnih ljubimaca. Gojaznost je obično rezultat ili prekomerne ishrane ili neadekvatnog korišćenja energije, što dovodi do stanja pozitivnog energetskog bilansa. Brojni faktori mogu biti predisponirajući kod pojedinca na gojaznost uključujući genetiku, pol, fizičku aktivnost i faktore vezani za ishranu a pre svega za sadržaj energije u obroku. Osim energije u okviru faktora ishrane važani su i broj obroka, ishrana sa stola, i prisustvo psa kada njegovi vlasnici pripremaju ili jedu svoj obrok i slično. Utvrđeno je da homemade obrok (pripremljena hrana za kućne ljubimce) izgleda da ne predisponira gojaznosti. Bihevioralni faktori takođe igraju ulogu u razvoju gojaznosti. Mogući faktori koji utiču na razvoj gojaznosti uključuju anksioznost, depresiju, i neuspeh u razvijanju kontrole sitosti. Kod pasa, faktor vlasnika uključuje se i trajanje hranjenja, učestalost, interesovanje za ishranu ljubimaca, gojaznosti vlasnika, zdravstvena svest vlasnika (i za svog ljubimca i za sebe)… Glavna medicinska briga vezana za gojaznost odnosi se na mnoge udružene bolesti sa ovim problemom. Brojne studije su pokazale da gojaznost može imati štetne efekte na zdravlje i dugovečnost pasa. Problemi kod kojih gojazne životinje mogu biti predisponirane uključuju ortopedske bolesti, dijabetes mellitus, abnormalnosti u cirkulišućim profilima lipida, kardiorespiratorna bolest, urinarni poremećaji, reproduktivni poremećaji, neoplazije (tumori dojke, karcinom prelaznih ćelija), dermatološke bolesti i komplikacije u anesteziji. Glavne terapeutske opcije za gojaznost kod pasa uključuju korekciju ishrane i povećanje fizičke aktivnosti. Predmet istraživanja su i razna farmaceutska jedinjenja za gubitak težine kod kućnih ljubimaca, i takvi preparati će biti dostupni u budućnosti. Dijetetska terapija predstavlja kamen temeljac upravljanja težinom kod pasa, ali sa povećavanjem vežbanja i uticajem na ponašanje. Neophodno je nastaviti sa praćenjem telesne težine nakon što je postignuta idealna težina kako bi se osiguralo da se izgubljena težina ne povrati. Postoji potreba da se poveća svest vlasnika o gojaznosti životinja kao ozbiljnog medicinskog problema u veterinarskoj struci i da se u sklopu brojnih edukacija to istakne.

Obesity is defined as the accumulation of excessive amounts of body fat and is considered the most common dietary disorder in pets. Obesity is usually the result of either excessive nutrition or inadequate energy use, leading to a positive energy balance Numerous factors may be predisposing to the individual with regard to obesity, including genetics, sex, physical activity, and nutritional factors, and in particular for energy content in the meal. In addition to energy within the nutrition factor, the number of meals, feeding from the table, and the presence of a dog when their owners prepare or eat their meal and the like are also important. It was found that homemade meals (prepared pet feeds) do not seem to predispose to obesity. Behavioral factors also play a role in the development of obesity. Possible factors that affect the development of obesity include anxiety, depression, and failure to develop the control of satiety. In dogs, the owner's factor includes feeding time, frequency, interest in pet nutrition, obesity of the owner, the health consciousness of the owner (both for his pet and for himself) ... The major medical care associated with obesity refers to many associated diseases with this problem. Numerous studies have shown that obesity can have adverse effects on the health and longevity of dogs. Problems in which obese animals may be predisposed include orthopedic diseases, diabetes mellitus, abnormalities in circulating lipid profiles, cardiorespiratory disease, urinary disorders, reproductive disorders, neoplasia (breast tumors, transient cell carcinoma), dermatological disorders and complications in anesthesia. The main therapeutic options for obesity in dogs include diet correction and increased physical activity. The subject of research is various pharmaceutical compounds for weight loss in pets, and such preparations will be available in the future. Dietetic therapy is the basis of weight management in dogs, but with increased exercise and behavioral impact. It is necessary to continue with weight monitoring after an ideal weight has been achieved to ensure that the lost weight is not recovered. There is a need to influence the animal's awareness of animal obesity as a serious medical problem in the veterinary profession and to emphasize this in the context of numerous educations.