Stajković, Novica

Link to this page

Authority KeyName Variants
fcd88358-509c-4616-bc7a-c5fcd92f3c86
  • Stajković, Novica (5)
Projects

Author's Bibliography

Biocidi i globalne klimatske promene

Stajković, Novica; Đorđević, Milutin

(Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, 2023)

TY  - CONF
AU  - Stajković, Novica
AU  - Đorđević, Milutin
PY  - 2023
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3126
AB  - Biocidi su hemijske supstance kojima je čovek kroz različite vremenske periode
rešavao brojne probleme u zdravstvu, veterini, poljoprivredi, industriji i šumarstvu. Zahvaljujući njima spašeni su mnogi ljudski životi u vanrednim situacijama,
obezbeđeno dovoljno hrane za postojeće stanovništvo, sačuvan stočni fond, poboljšana higijena u industriji i zaštićene šume od štetočina. Njihov broj je stalno
rastao i usavršavao se, a proizvedene količine su se menjale svakim danom. Procenjuje se da je preko 60.000 hemijskih supstanci ispoljilo biocidno svojstvo i da
se deo njih koriste za tu svrhu. Istovremeno je jedan broj biocida skinut sa liste
upotrebe zbog štetnog uticaja. Dobrobit biocida se ni jednog trenutka ne umanjuje, ali ako se uzme njihovo poreklo, na«in proizvodnje, transporta, čuvanja i
način primene koji je «esto puta bio nestru«an i nekontrolisan u pogledu doze,
koncentracije i zaštite, a što je dovelo do kontaminiranja sredine i obolevanja kod
ljudi i životinja, onda se to ne sme da zanemari. Prilikom ovakve primene biocida
došlo je do uginuća jednog broja osetljivih biljnih i životinjskih vrsta, jedan broj
je sveden na minimum, neke vrste ptica, ze«eva, šakala, lisica i p«ela, a jedan broj
vrsta je odreagovao svojom rezistencijom, gde spadaju neke vrste mikroorganizama, vektorske i molestanske vrste artropoda (komarci, vaši, krpelji, buve, muve,
bubašvabe, stenice), skladišne štetočine (insekti, grinje, glodari) i korovi. Godišnje
kod ljudi su u velikom broju registrovana trovanja, oboljenja i letalni ishodi nastali
usled njihove primene ili konzumiranja hrane koja je bila kontaminirana perzistentnim biocidima. Poslednjih godina, biocidima se pridaje zna«aj u globalnim
klimatskim promenama zbog njihovog učešća u remećenju gasnog sastava staklene bašte, ovde se pre svega isti«e zna«aj herbicida, fumiganata, perzistentnih i
lako isparljivih biocida. Imajući to u vidu, predlaže se redukcija njihove brojnosti
i primene, alternativna zamena, dekarbonizacija velikog broja biocida i reaktivacija degradiranog tla.
PB  - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo
C3  - 34 Savetovanje Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija - Jedan svet jedno zdravlje, Vrnjačka Banja, 8 - 11. jun 2023
T1  - Biocidi i globalne klimatske promene
SP  - 60
EP  - 74
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3126
ER  - 
@conference{
author = "Stajković, Novica and Đorđević, Milutin",
year = "2023",
abstract = "Biocidi su hemijske supstance kojima je čovek kroz različite vremenske periode
rešavao brojne probleme u zdravstvu, veterini, poljoprivredi, industriji i šumarstvu. Zahvaljujući njima spašeni su mnogi ljudski životi u vanrednim situacijama,
obezbeđeno dovoljno hrane za postojeće stanovništvo, sačuvan stočni fond, poboljšana higijena u industriji i zaštićene šume od štetočina. Njihov broj je stalno
rastao i usavršavao se, a proizvedene količine su se menjale svakim danom. Procenjuje se da je preko 60.000 hemijskih supstanci ispoljilo biocidno svojstvo i da
se deo njih koriste za tu svrhu. Istovremeno je jedan broj biocida skinut sa liste
upotrebe zbog štetnog uticaja. Dobrobit biocida se ni jednog trenutka ne umanjuje, ali ako se uzme njihovo poreklo, na«in proizvodnje, transporta, čuvanja i
način primene koji je «esto puta bio nestru«an i nekontrolisan u pogledu doze,
koncentracije i zaštite, a što je dovelo do kontaminiranja sredine i obolevanja kod
ljudi i životinja, onda se to ne sme da zanemari. Prilikom ovakve primene biocida
došlo je do uginuća jednog broja osetljivih biljnih i životinjskih vrsta, jedan broj
je sveden na minimum, neke vrste ptica, ze«eva, šakala, lisica i p«ela, a jedan broj
vrsta je odreagovao svojom rezistencijom, gde spadaju neke vrste mikroorganizama, vektorske i molestanske vrste artropoda (komarci, vaši, krpelji, buve, muve,
bubašvabe, stenice), skladišne štetočine (insekti, grinje, glodari) i korovi. Godišnje
kod ljudi su u velikom broju registrovana trovanja, oboljenja i letalni ishodi nastali
usled njihove primene ili konzumiranja hrane koja je bila kontaminirana perzistentnim biocidima. Poslednjih godina, biocidima se pridaje zna«aj u globalnim
klimatskim promenama zbog njihovog učešća u remećenju gasnog sastava staklene bašte, ovde se pre svega isti«e zna«aj herbicida, fumiganata, perzistentnih i
lako isparljivih biocida. Imajući to u vidu, predlaže se redukcija njihove brojnosti
i primene, alternativna zamena, dekarbonizacija velikog broja biocida i reaktivacija degradiranog tla.",
publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo",
journal = "34 Savetovanje Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija - Jedan svet jedno zdravlje, Vrnjačka Banja, 8 - 11. jun 2023",
title = "Biocidi i globalne klimatske promene",
pages = "60-74",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3126"
}
Stajković, N.,& Đorđević, M.. (2023). Biocidi i globalne klimatske promene. in 34 Savetovanje Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija - Jedan svet jedno zdravlje, Vrnjačka Banja, 8 - 11. jun 2023
Beograd : Srpsko veterinarsko društvo., 60-74.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3126
Stajković N, Đorđević M. Biocidi i globalne klimatske promene. in 34 Savetovanje Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija - Jedan svet jedno zdravlje, Vrnjačka Banja, 8 - 11. jun 2023. 2023;:60-74.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3126 .
Stajković, Novica, Đorđević, Milutin, "Biocidi i globalne klimatske promene" in 34 Savetovanje Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija - Jedan svet jedno zdravlje, Vrnjačka Banja, 8 - 11. jun 2023 (2023):60-74,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3126 .

Statistical evaluation of the larvicidal effect of diflubenzuron on culex pipiens larval stages

Đorđević, Milutin; Mirilović, Milorad; Stajković, Novica; Janković, Ljiljana; Pesić, Branislav; Bokonjić, Dubravko; Đurić, Spomenka

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd, 2015)

TY  - JOUR
AU  - Đorđević, Milutin
AU  - Mirilović, Milorad
AU  - Stajković, Novica
AU  - Janković, Ljiljana
AU  - Pesić, Branislav
AU  - Bokonjić, Dubravko
AU  - Đurić, Spomenka
PY  - 2015
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/1307
AB  - Diflubezuron is increasingly used in areas where mosquito larvae developed resistance to other insecticides. In our community diflubenzuron is not used to control mosquito larvae. Two formulations of 1% diflubenzuron (on corn-cob EF-1, and zeolite EF-2) were tested on Culex pipiens L (larvae) on one canal in the Belgrade suburb area. The effect was followed for seven weeks after application of the formulations. Formulation EF1 achieved a reduction in mosquito L 1 L 2 larvae between 23.9% and 89.4%. The change was statistically significant the 21st and 28th day (p<0.001), 35th and 42nd day (p<0.01) and 49th day (p<0.05). The maximal reduction obtained by formulation EF2 was 69.1%. The accomplished reduction was significant on the 28th and 42nd day (p<0.001), 35th day (p<0.01) and 21st (p<0.05). Both formulations have maintained a good residual effect on the lower developmental larval stages. Maximum reduction achieved by EF1 on L-3 L-4 larvae was 97.4%. Reduction of larvae was high between the 7th and 42nd day (66.4 - 97%). Statistically significant values were recorded on the 21st, 28th and 35th day. Formulation EF2 achieved a reduction of 99.5%. A statistically significant reduction in the value of mosquito larvae was obtained on the 14th, 21st, 28th, 35th and 42nd day. Between the two used formulations there was no significant difference in the number reduction of lower larval stages, but for the higher larval stages EF1 proved to be more efficient.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd
T2  - Acta Veterinaria-Beograd
T1  - Statistical evaluation of the larvicidal effect of diflubenzuron on culex pipiens larval stages
VL  - 65
IS  - 4
SP  - 496
EP  - 509
DO  - 10.1515/acve-2015-0042
ER  - 
@article{
author = "Đorđević, Milutin and Mirilović, Milorad and Stajković, Novica and Janković, Ljiljana and Pesić, Branislav and Bokonjić, Dubravko and Đurić, Spomenka",
year = "2015",
abstract = "Diflubezuron is increasingly used in areas where mosquito larvae developed resistance to other insecticides. In our community diflubenzuron is not used to control mosquito larvae. Two formulations of 1% diflubenzuron (on corn-cob EF-1, and zeolite EF-2) were tested on Culex pipiens L (larvae) on one canal in the Belgrade suburb area. The effect was followed for seven weeks after application of the formulations. Formulation EF1 achieved a reduction in mosquito L 1 L 2 larvae between 23.9% and 89.4%. The change was statistically significant the 21st and 28th day (p<0.001), 35th and 42nd day (p<0.01) and 49th day (p<0.05). The maximal reduction obtained by formulation EF2 was 69.1%. The accomplished reduction was significant on the 28th and 42nd day (p<0.001), 35th day (p<0.01) and 21st (p<0.05). Both formulations have maintained a good residual effect on the lower developmental larval stages. Maximum reduction achieved by EF1 on L-3 L-4 larvae was 97.4%. Reduction of larvae was high between the 7th and 42nd day (66.4 - 97%). Statistically significant values were recorded on the 21st, 28th and 35th day. Formulation EF2 achieved a reduction of 99.5%. A statistically significant reduction in the value of mosquito larvae was obtained on the 14th, 21st, 28th, 35th and 42nd day. Between the two used formulations there was no significant difference in the number reduction of lower larval stages, but for the higher larval stages EF1 proved to be more efficient.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd",
journal = "Acta Veterinaria-Beograd",
title = "Statistical evaluation of the larvicidal effect of diflubenzuron on culex pipiens larval stages",
volume = "65",
number = "4",
pages = "496-509",
doi = "10.1515/acve-2015-0042"
}
Đorđević, M., Mirilović, M., Stajković, N., Janković, L., Pesić, B., Bokonjić, D.,& Đurić, S.. (2015). Statistical evaluation of the larvicidal effect of diflubenzuron on culex pipiens larval stages. in Acta Veterinaria-Beograd
Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd., 65(4), 496-509.
https://doi.org/10.1515/acve-2015-0042
Đorđević M, Mirilović M, Stajković N, Janković L, Pesić B, Bokonjić D, Đurić S. Statistical evaluation of the larvicidal effect of diflubenzuron on culex pipiens larval stages. in Acta Veterinaria-Beograd. 2015;65(4):496-509.
doi:10.1515/acve-2015-0042 .
Đorđević, Milutin, Mirilović, Milorad, Stajković, Novica, Janković, Ljiljana, Pesić, Branislav, Bokonjić, Dubravko, Đurić, Spomenka, "Statistical evaluation of the larvicidal effect of diflubenzuron on culex pipiens larval stages" in Acta Veterinaria-Beograd, 65, no. 4 (2015):496-509,
https://doi.org/10.1515/acve-2015-0042 . .
2
2

Epidemiology and diagnostics of human fasciolosis

Dakić, Zorica; Inđić, Nikola; Milošević, Branko; Poluga, Jasmina; Kulišić, Zoran; Korać, Miloš; Stajković, Novica; Ofori-Belić, Irena; Pavlović, Milorad

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd, 2010)

TY  - JOUR
AU  - Dakić, Zorica
AU  - Inđić, Nikola
AU  - Milošević, Branko
AU  - Poluga, Jasmina
AU  - Kulišić, Zoran
AU  - Korać, Miloš
AU  - Stajković, Novica
AU  - Ofori-Belić, Irena
AU  - Pavlović, Milorad
PY  - 2010
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/751
AB  - Fasciolosis is a zoonotic infection caused by the trematoda Fasciola hepatica and Fasciola gigantica. Human fasciolosis is endemic in some parts of South America, Africa, Eastern Asia and Europe. High prevalence of human fasciolosis does not necessarily occur in areas where fasciolosis is a major veterinary problem. Infection with Fasciola hepatica has not been reported in humans in Serbia and former Yugoslavia, although a large variety of animals, such as sheep and cattle show infection rates that may reach significant proportions in some areas. Humans can become accidental hosts of this parasite by ingesting contaminated drinking water or plants in an endemic area. Infection with Fasciola hepatica has a variable clinical presentation depending on the stage of the disease. Typical symptoms that may be associated with fascioliasis can be divided by the phases of the disease including the acute or liver phase, the chronic or biliary phase, the obstructive phase, and ectopic or pharyngeal fascioliasis. The diagnosis of human fasciolosis may be problematical and delayed, especially in non-endemic areas, because physicians rarely encounter this disease and a long list of other diseases must be included in the differential diagnosis. The diagnosis of fasciolosis is complex and requires the application of direct an indirect methods of diagnostics: clinical diagnosis, haematological and biochemical findings, parasitological diagnosis, immuno-diagnosis, imaging procedures, liver biopsy. At the Clinic for Infectious and Tropical Diseases in 2005, we recorded the first case of human fasciolosis in a woman from Belgrade, a citizen of Serbia, who developed clinical symptoms of acute fasciolosis after several months of living in Bosnia-Herzegovina. This article reviews the epidemiology and diagnostics of human fasciolosis. .
AB  - Fascioloza je zoonozna infekcija izazvana trematodama Fasciola hepatica i Fasciola gigantica. Fascioloza ljudi je endemska bolest u pojedinim delovima Južne Amerike, Afrike, istočne Azije i Evrope. Visoka prevalencija fascioloze ljudi nije uvek povezana sa visokom prevalencijom animalne fascioloze. Iako je fascioloza domaćih životinja, pre svega ovaca i goveda, značajno prisutna u pojedinim krajevima Srbije i bivše Jugoslavije, nema dokumentacije, odnosno objavljenih slučajeva fascioloze ljudi u Srbiji. Čovek postaje slučajan domaćin unošenjem infektivnih oblika parazita kontaminiranom vodom ili biljkama. Klinička slika ove bolesti je raznovrsna i zavisi od stadijuma infekcije: akutna ili hepatična, hronična ili bilijarna, obstruktivna, ređe ektopična ili faringealna. Dijagnostika fascioloze ljudi može da bude komplikovana i dugotrajna, naročito u krajevima gde se bolest retko javlja i gde se na nju retko pomišlja, kao i zbog brojnih bolesti slične kliničke manifestacije, koje treba isključiti. Dijagnostika fascioloze ljudi je kompleksna i podrazumeva primenu direktnih i indirektnih dijagnostičkih procedura. Dijagnoza se zasniva na kliničkoj slici, hematološkim i biohemijskim nalazima, parazitološkom nalazu, imunološkoj dijagnostici, tehnikama vizuelizacije patoloških promena i biopsiji jetre. Na Klinici za infektivne i tropske bolesti 2005. godine je dijagnostikovan prvi slučaj fascioloze ljudi u Srbiji. Pacijentkinja iz Beograda razvila je kliničku sliku akutne fascioloze nakon nekoliko meseci boravka u Hercegovini. Ovaj rad predstavlja osvrt na epidemiološki i dijagnostički aspekt fascioloze ljudi. .
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd
T2  - Veterinarski Glasnik
T1  - Epidemiology and diagnostics of human fasciolosis
T1  - Epidemiologija i dijagnostika fascioloze ljudi
VL  - 64
IS  - 1-2
SP  - 127
EP  - 136
DO  - 10.2298/VETGL1002127D
ER  - 
@article{
author = "Dakić, Zorica and Inđić, Nikola and Milošević, Branko and Poluga, Jasmina and Kulišić, Zoran and Korać, Miloš and Stajković, Novica and Ofori-Belić, Irena and Pavlović, Milorad",
year = "2010",
abstract = "Fasciolosis is a zoonotic infection caused by the trematoda Fasciola hepatica and Fasciola gigantica. Human fasciolosis is endemic in some parts of South America, Africa, Eastern Asia and Europe. High prevalence of human fasciolosis does not necessarily occur in areas where fasciolosis is a major veterinary problem. Infection with Fasciola hepatica has not been reported in humans in Serbia and former Yugoslavia, although a large variety of animals, such as sheep and cattle show infection rates that may reach significant proportions in some areas. Humans can become accidental hosts of this parasite by ingesting contaminated drinking water or plants in an endemic area. Infection with Fasciola hepatica has a variable clinical presentation depending on the stage of the disease. Typical symptoms that may be associated with fascioliasis can be divided by the phases of the disease including the acute or liver phase, the chronic or biliary phase, the obstructive phase, and ectopic or pharyngeal fascioliasis. The diagnosis of human fasciolosis may be problematical and delayed, especially in non-endemic areas, because physicians rarely encounter this disease and a long list of other diseases must be included in the differential diagnosis. The diagnosis of fasciolosis is complex and requires the application of direct an indirect methods of diagnostics: clinical diagnosis, haematological and biochemical findings, parasitological diagnosis, immuno-diagnosis, imaging procedures, liver biopsy. At the Clinic for Infectious and Tropical Diseases in 2005, we recorded the first case of human fasciolosis in a woman from Belgrade, a citizen of Serbia, who developed clinical symptoms of acute fasciolosis after several months of living in Bosnia-Herzegovina. This article reviews the epidemiology and diagnostics of human fasciolosis. ., Fascioloza je zoonozna infekcija izazvana trematodama Fasciola hepatica i Fasciola gigantica. Fascioloza ljudi je endemska bolest u pojedinim delovima Južne Amerike, Afrike, istočne Azije i Evrope. Visoka prevalencija fascioloze ljudi nije uvek povezana sa visokom prevalencijom animalne fascioloze. Iako je fascioloza domaćih životinja, pre svega ovaca i goveda, značajno prisutna u pojedinim krajevima Srbije i bivše Jugoslavije, nema dokumentacije, odnosno objavljenih slučajeva fascioloze ljudi u Srbiji. Čovek postaje slučajan domaćin unošenjem infektivnih oblika parazita kontaminiranom vodom ili biljkama. Klinička slika ove bolesti je raznovrsna i zavisi od stadijuma infekcije: akutna ili hepatična, hronična ili bilijarna, obstruktivna, ređe ektopična ili faringealna. Dijagnostika fascioloze ljudi može da bude komplikovana i dugotrajna, naročito u krajevima gde se bolest retko javlja i gde se na nju retko pomišlja, kao i zbog brojnih bolesti slične kliničke manifestacije, koje treba isključiti. Dijagnostika fascioloze ljudi je kompleksna i podrazumeva primenu direktnih i indirektnih dijagnostičkih procedura. Dijagnoza se zasniva na kliničkoj slici, hematološkim i biohemijskim nalazima, parazitološkom nalazu, imunološkoj dijagnostici, tehnikama vizuelizacije patoloških promena i biopsiji jetre. Na Klinici za infektivne i tropske bolesti 2005. godine je dijagnostikovan prvi slučaj fascioloze ljudi u Srbiji. Pacijentkinja iz Beograda razvila je kliničku sliku akutne fascioloze nakon nekoliko meseci boravka u Hercegovini. Ovaj rad predstavlja osvrt na epidemiološki i dijagnostički aspekt fascioloze ljudi. .",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd",
journal = "Veterinarski Glasnik",
title = "Epidemiology and diagnostics of human fasciolosis, Epidemiologija i dijagnostika fascioloze ljudi",
volume = "64",
number = "1-2",
pages = "127-136",
doi = "10.2298/VETGL1002127D"
}
Dakić, Z., Inđić, N., Milošević, B., Poluga, J., Kulišić, Z., Korać, M., Stajković, N., Ofori-Belić, I.,& Pavlović, M.. (2010). Epidemiology and diagnostics of human fasciolosis. in Veterinarski Glasnik
Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd., 64(1-2), 127-136.
https://doi.org/10.2298/VETGL1002127D
Dakić Z, Inđić N, Milošević B, Poluga J, Kulišić Z, Korać M, Stajković N, Ofori-Belić I, Pavlović M. Epidemiology and diagnostics of human fasciolosis. in Veterinarski Glasnik. 2010;64(1-2):127-136.
doi:10.2298/VETGL1002127D .
Dakić, Zorica, Inđić, Nikola, Milošević, Branko, Poluga, Jasmina, Kulišić, Zoran, Korać, Miloš, Stajković, Novica, Ofori-Belić, Irena, Pavlović, Milorad, "Epidemiology and diagnostics of human fasciolosis" in Veterinarski Glasnik, 64, no. 1-2 (2010):127-136,
https://doi.org/10.2298/VETGL1002127D . .

Ecology of Anopheles mosquitoes in Belgrade area: Estimating vector potential for malaria retransmission

Dakić, Zorica; Kulišić, Zoran; Stajković, Novica; Pelemiš, M.; Čobeljić, M.; Stanimirović, Zoran; Inđić, N.; Poluga, Jasmina; Pavlović, M.

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd, 2008)

TY  - JOUR
AU  - Dakić, Zorica
AU  - Kulišić, Zoran
AU  - Stajković, Novica
AU  - Pelemiš, M.
AU  - Čobeljić, M.
AU  - Stanimirović, Zoran
AU  - Inđić, N.
AU  - Poluga, Jasmina
AU  - Pavlović, M.
PY  - 2008
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/554
AB  - Belgrade is situated in the area that is potentially at risk from malaria outbrakes. Until eradication, the main vector of malaria in this area was Anopheles maculipennis s. s. (previous name An. typicus) and secondary vectors were An. messeae and An. atroparvus. In this study we examined the distribution and ecology of Anopheles mosquitoes (Diptera, Culicidae) in Belgrade. Females of Anopheles mosquitoes were collected from animal shelters in Belgrade at eight locations during 2003. Egg morphology was used to identify the specimens. A total of 3704 females deposited eggs ready for identification. Three species of An. maculipennis complex were identified: An. messeae, An. atroparvus and An. maculipennis s. s.. The most abundant species were An. messeae (64%). The relative frequency of three species varied depending on the site of collection. Seasonal fluctuations of mosquitoes' species varied. Each develops in a distinct type of water, too. The three species of the An. maculipennis complex, particularly An. messeae and An. atroparvus, are considered as potential vectors of malaria in Belgrade. With the possible reintroduction of Plasmodium species due to climatic changes and increased travel to and from the countries where malaria is endemic, a more efficient vector control is necessary.
AB  - Beograd je smešten u području koje je potencijalno rizično za ponovno uspostavljanje transmisije malarije. Do eradikacije malarije, glavni vektor malarije na području Beograda bio je An. maculipennis s. s. (raniji naziv An. typicus) a sekundarni vektori bili su An. messeae i An. atroparvus. Mi smo analizirali distribuciju i ekologiju komaraca roda Anopheles (Diptera, Culicidae) na području Beograda. Ženke komaraca roda Anopheles sakupljali smo tokom 2003. godine na 8 lokaliteta šireg područja Beograda. Identifikaciju vrsta vršili smo na osnovu morfologije položenih jaja. Od ukupnog broja izlovljenih ženki komaraca roda Anopheles, njih 3704 je položilo jaja, a njihovom identifikacijom nađene su tri vrste komaraca roda Anopheles, svi pripadnici Anopheles maculipennis kompleksa: An. messeae, An. atroparvus i An. maculipennis s. s.. U ukupnoj populaciji najzastupljeniji je bio An. messeae 64%, zatim An. atroparvus 21%, a najmanje Anopheles maculipennis s. s. 8%. Postojala je razlika u procentualnoj zastupljenosti ovih vrsta u ukupnoj Anopheles populaciji prema lokalitetima, po mesecima, prema izboru vodenih staništa. Prisutne vrste Anopheles komaraca, posebno An. messeae i An. atroparvus ukazuju da je Beograd receptivan za transmisiju malarije, a klimatski uslovi tokom leta pogodni su za kompletiranje sporogoničnog razvoja pripadnika roda Plasmodium.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd
T2  - Acta Veterinaria-Beograd
T1  - Ecology of Anopheles mosquitoes in Belgrade area: Estimating vector potential for malaria retransmission
T1  - Ekologija komaraca roda Anopheles na području Beograda u proceni vektorskog potencijala za ponovno uspostavljanje transmisije malarije
VL  - 58
IS  - 5-6
SP  - 603
EP  - 614
DO  - 10.2298/AVB0806603D
ER  - 
@article{
author = "Dakić, Zorica and Kulišić, Zoran and Stajković, Novica and Pelemiš, M. and Čobeljić, M. and Stanimirović, Zoran and Inđić, N. and Poluga, Jasmina and Pavlović, M.",
year = "2008",
abstract = "Belgrade is situated in the area that is potentially at risk from malaria outbrakes. Until eradication, the main vector of malaria in this area was Anopheles maculipennis s. s. (previous name An. typicus) and secondary vectors were An. messeae and An. atroparvus. In this study we examined the distribution and ecology of Anopheles mosquitoes (Diptera, Culicidae) in Belgrade. Females of Anopheles mosquitoes were collected from animal shelters in Belgrade at eight locations during 2003. Egg morphology was used to identify the specimens. A total of 3704 females deposited eggs ready for identification. Three species of An. maculipennis complex were identified: An. messeae, An. atroparvus and An. maculipennis s. s.. The most abundant species were An. messeae (64%). The relative frequency of three species varied depending on the site of collection. Seasonal fluctuations of mosquitoes' species varied. Each develops in a distinct type of water, too. The three species of the An. maculipennis complex, particularly An. messeae and An. atroparvus, are considered as potential vectors of malaria in Belgrade. With the possible reintroduction of Plasmodium species due to climatic changes and increased travel to and from the countries where malaria is endemic, a more efficient vector control is necessary., Beograd je smešten u području koje je potencijalno rizično za ponovno uspostavljanje transmisije malarije. Do eradikacije malarije, glavni vektor malarije na području Beograda bio je An. maculipennis s. s. (raniji naziv An. typicus) a sekundarni vektori bili su An. messeae i An. atroparvus. Mi smo analizirali distribuciju i ekologiju komaraca roda Anopheles (Diptera, Culicidae) na području Beograda. Ženke komaraca roda Anopheles sakupljali smo tokom 2003. godine na 8 lokaliteta šireg područja Beograda. Identifikaciju vrsta vršili smo na osnovu morfologije položenih jaja. Od ukupnog broja izlovljenih ženki komaraca roda Anopheles, njih 3704 je položilo jaja, a njihovom identifikacijom nađene su tri vrste komaraca roda Anopheles, svi pripadnici Anopheles maculipennis kompleksa: An. messeae, An. atroparvus i An. maculipennis s. s.. U ukupnoj populaciji najzastupljeniji je bio An. messeae 64%, zatim An. atroparvus 21%, a najmanje Anopheles maculipennis s. s. 8%. Postojala je razlika u procentualnoj zastupljenosti ovih vrsta u ukupnoj Anopheles populaciji prema lokalitetima, po mesecima, prema izboru vodenih staništa. Prisutne vrste Anopheles komaraca, posebno An. messeae i An. atroparvus ukazuju da je Beograd receptivan za transmisiju malarije, a klimatski uslovi tokom leta pogodni su za kompletiranje sporogoničnog razvoja pripadnika roda Plasmodium.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd",
journal = "Acta Veterinaria-Beograd",
title = "Ecology of Anopheles mosquitoes in Belgrade area: Estimating vector potential for malaria retransmission, Ekologija komaraca roda Anopheles na području Beograda u proceni vektorskog potencijala za ponovno uspostavljanje transmisije malarije",
volume = "58",
number = "5-6",
pages = "603-614",
doi = "10.2298/AVB0806603D"
}
Dakić, Z., Kulišić, Z., Stajković, N., Pelemiš, M., Čobeljić, M., Stanimirović, Z., Inđić, N., Poluga, J.,& Pavlović, M.. (2008). Ecology of Anopheles mosquitoes in Belgrade area: Estimating vector potential for malaria retransmission. in Acta Veterinaria-Beograd
Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd., 58(5-6), 603-614.
https://doi.org/10.2298/AVB0806603D
Dakić Z, Kulišić Z, Stajković N, Pelemiš M, Čobeljić M, Stanimirović Z, Inđić N, Poluga J, Pavlović M. Ecology of Anopheles mosquitoes in Belgrade area: Estimating vector potential for malaria retransmission. in Acta Veterinaria-Beograd. 2008;58(5-6):603-614.
doi:10.2298/AVB0806603D .
Dakić, Zorica, Kulišić, Zoran, Stajković, Novica, Pelemiš, M., Čobeljić, M., Stanimirović, Zoran, Inđić, N., Poluga, Jasmina, Pavlović, M., "Ecology of Anopheles mosquitoes in Belgrade area: Estimating vector potential for malaria retransmission" in Acta Veterinaria-Beograd, 58, no. 5-6 (2008):603-614,
https://doi.org/10.2298/AVB0806603D . .
8
8
9

Vulnerability for malaria in Belgrade area, Serbia

Dakić, Z.; Pelemis, M.; Kulišić, Zoran; Stajković, Novica; Cobeljić, M.; Ofori-Belić, Irena; Stevanović, G.; Poluga, Jasmina; Lavadinović, L.; Misić, S.; Pavlović, M.

(Wiley-Blackwell, Malden, 2007)

TY  - CONF
AU  - Dakić, Z.
AU  - Pelemis, M.
AU  - Kulišić, Zoran
AU  - Stajković, Novica
AU  - Cobeljić, M.
AU  - Ofori-Belić, Irena
AU  - Stevanović, G.
AU  - Poluga, Jasmina
AU  - Lavadinović, L.
AU  - Misić, S.
AU  - Pavlović, M.
PY  - 2007
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/445
PB  - Wiley-Blackwell, Malden
C3  - Tropical Medicine & International Health
T1  - Vulnerability for malaria in Belgrade area, Serbia
VL  - 12
SP  - 165
EP  - 165
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_445
ER  - 
@conference{
author = "Dakić, Z. and Pelemis, M. and Kulišić, Zoran and Stajković, Novica and Cobeljić, M. and Ofori-Belić, Irena and Stevanović, G. and Poluga, Jasmina and Lavadinović, L. and Misić, S. and Pavlović, M.",
year = "2007",
publisher = "Wiley-Blackwell, Malden",
journal = "Tropical Medicine & International Health",
title = "Vulnerability for malaria in Belgrade area, Serbia",
volume = "12",
pages = "165-165",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_445"
}
Dakić, Z., Pelemis, M., Kulišić, Z., Stajković, N., Cobeljić, M., Ofori-Belić, I., Stevanović, G., Poluga, J., Lavadinović, L., Misić, S.,& Pavlović, M.. (2007). Vulnerability for malaria in Belgrade area, Serbia. in Tropical Medicine & International Health
Wiley-Blackwell, Malden., 12, 165-165.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_445
Dakić Z, Pelemis M, Kulišić Z, Stajković N, Cobeljić M, Ofori-Belić I, Stevanović G, Poluga J, Lavadinović L, Misić S, Pavlović M. Vulnerability for malaria in Belgrade area, Serbia. in Tropical Medicine & International Health. 2007;12:165-165.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_445 .
Dakić, Z., Pelemis, M., Kulišić, Zoran, Stajković, Novica, Cobeljić, M., Ofori-Belić, Irena, Stevanović, G., Poluga, Jasmina, Lavadinović, L., Misić, S., Pavlović, M., "Vulnerability for malaria in Belgrade area, Serbia" in Tropical Medicine & International Health, 12 (2007):165-165,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_445 .