Ispitivanje potencijalnih sentinel vrsta životinja u nadzoru groznice Zapadnog Nila
Investigation of potential sentinel species for the West Nile fever surveillance
Аутори
Živulj, AleksandarОстала ауторства
Radojičić, SonjaPetrović, Tamaš
Nišavić, Jakov
Milićević, Vesna
Šipetić Grujičić, Sandra
Докторска теза (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Virus Zapadnog Nila pripada familiji Flaviviridae, rodu Flavivirus i izaziva
groznicu Zapadnog Nila. Virus Zapadnog Nila je prvi put identifikovan 1937. godine u
Ugandi, oblast West Nile, u uzorku krvi žene koja je ispoljila kliničke simptome
povišene telesne telesne temperature.
Virus Zapadnog Nila se prenosi i održava u prirodi u ciklusu komarac – ptica gde su
ptice rezervoari virusa i prirodni domaćini. Konji i ljudi su slučajni domaćini virusa,
mogu klinički oboleti ali nemaju titar virusa u krvi koji bi inficirao komarce. Oko 25%
obolelih ljudi ispoljava povišenu telesnu temperaturu, a manje od 1% obolelih ljudi
ispoljava neurološke poremećaje. Kod konja dolazi do ispoljavanja simptoma oboljenja
nervnog sistema a u nekim slučajevima i do uginuća.
Pojava serokonverzije izazvane virusom Zapadnog Nila je utvrđena kod konja, ljudi,
kokoši, goveda, pasa, svinja, magaraca, koza, ptica poput golubova, vrabaca i drugih
domaćih i divljih životinja. Osnovni zadatak sprovođenja p...rograma nadzora groznice
Zapadnog Nila jeste pravovremeno otkrivanje prisustva i cirkulacije virusa na nekom
području, kao i određivanje početka sezonske cirkulacije virusa u enzootskim
područjima u cilju blagovremenog informisanja, kontrole vektora i preveniranja
infekcije ljudi i životinja i sprečavanja pojave epidemija i epizootija.
Cilj ispitivanja ove doktorske disertacije bio je da se ispita svrsishodnost
postojećeg programa nadzora virusa Zapadnog Nila kao sistema ranog upozoravanja
(„early warning system“) i utvrdi prostorna i vremenska korelacija nalaza proisteklih iz
postojećeg sistema monitoringa u odnosu na pojavu bolesti kod ljudi, kao i da se ispita
mogućnost korišćenja goveda, svinja i živine kao sentinel vrsta životinja za efektivniji
nadzor groznice Zapadnog Nila.
Ukupno je ispitano 140 zbirnih uzoraka komaraca, 319 uzoraka krvnog seruma
konja, 76 uzoraka poreklom od divljih ptica (faringealni brisevi, mozak i druga tkiva),
168 uzoraka krvnog seruma goveda, 124 uzoraka krvnog seruma svinja i 125 uzoraka
krvnog seruma živine. Prikupljanje uzoraka vršeno je u periodu 2017.-2019. godina, na
više lokaliteta u više opština Južnobanatskog okruga u Republici Srbiji.
Ispitivanjem 140 zbirnih uzoraka komaraca metodom real time RT-PCR
utvrđeno je prisustvo nukleinske kiseline virusa Zapadnog Nila kod 22 uzorka (15,7%),
s tim da postoji značajna razlika u broju pozitivnih slučajeva u 2018. godini (15) u
odnosu na 2017. godinu (7). Test odnosa šansi pokazuje da je šansa otkrivanja
pozitivnih uzorka u 2018. godini bila 2,8 puta veća u odnosu na 2017. godinu.
Ispitivanjem 319 uzoraka krvnog seruma konja utvrđeno je prisustvo IgM antitela protiv
virusa Zapadnog Nila kod dva konja (0,6%), po jedan u 2017. i 2018. godini. Od 76
ispitanih uzoraka poreklom od divljih ptica metodom real time RT-PCR utvrđeno je
prisustvo nukleinske kiseline virusa Zapadnog Nila kod jedne divlje ptice – siva vrana
(1,3%). Ispitivanjem 105 uzoraka krvnog seruma goveda utvrđeno je prisustvo
specifičnih antitela protiv virusa Zapadnog Nila kod 48 goveda (45,6%), od kojih je
najviša seroprevalencija od 66,7% na farmi u naseljenom mestu Starčevo, na farmi u
Mramorku 46,7%, a na farmi u Pančevu 35%. Ispitivanjem 33 uzoraka krvnog seruma
teladi starih 2-3 meseca utvrđena su maternalna specifična antitela protiv virusa
Zapadnog Nila kod dva teleta, dok u starosti teladi od 4-5 meseci nisu utvrđena
specifična antitela. Od 124 ispitanih uzoraka krvnog seruma svinja kod 27 uzoraka
utvrđena su specifična antitela protiv virusa zapadnog Nila. Veći broj serološki
pozitivnih svinja poticao je sa individualnog sektora – 22 životinje, čime je odbačena
nulta hipoteza da tip proizvodnje ne utiče na broj inficiranih životinja i potvrđena
alternativa hipoteza da broj inficiranih životinja zavisi od načina proizvodnje.
Ispitivanjem 125 uzoraka krvnog seruma živine utvrđena su specifična antitela protiv
virusa Zapadnog Nila kod 22 uzorka (17,6%), koja su sva poticala iz individualnih
gazdinstva (38,8%), dok su svi uzorci sa farmi reagovali negativno. Uočena je visoka
statistička značajnost razlika u rezultatima seroprevalencije koja je uslovljena načinom
držanja živine, pa se kod živine držane u ekstenzivnim uslovima, infekcija virusom
Zapadnog Nila značajno češće javlja.
Prostorno vremenskim analizama epizootije groznice Zapadnog Nila i analizom
slučajeva infekcije kod životinja 2018. godine, utvrđeno je da su se slučajevi infekcije
grupisali shodno određenim obrascima uslovljenim faktorima rizika. Primenom
Moranovog I testa globalne autokorelacije, dokazana je relevantnost atributa na nivou
čitavog istraživanog geografskog područja, dok su lokalnom autokorelacijom određena
mesta gde se grupišu slučajevi infekcije odnosno serokonverzije. Uočeno je da zone sa
povećanim rizikom od infekcije obuhvataju područja koja su bogata stajaćim i tekućim
vodama u širem području Grada Pančeva i da se pružaju dužinom reka Dunav i Tamiš,
uzvodno i nizvodno, pa je u tom smislu indikovano ove oblasti držati pod stalnim
nadzorom. Utvrđivanje ovih tačaka ima značaj u utvrđivanju daljih mera, kako u samom
nadzoru groznice Zapadnog Nila, tako i u kontroli vektora, što kao krajnji efekat treba
da dovede do preveniranja pojave bolesti kod ljudi i životinja.
Кључне речи:
virus Zapadnog Nila / nadzor / sentinel životinje / komarci / domaće i divlje životinjeИзвор:
Univerzitet u Beogradu, 2022Издавач:
- Beograd : Fakultet veterinarske medicine
Колекције
Институција/група
Fakultet veterinarske medicineTY - THES AU - Živulj, Aleksandar PY - 2022 UR - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3382 AB - Virus Zapadnog Nila pripada familiji Flaviviridae, rodu Flavivirus i izaziva groznicu Zapadnog Nila. Virus Zapadnog Nila je prvi put identifikovan 1937. godine u Ugandi, oblast West Nile, u uzorku krvi žene koja je ispoljila kliničke simptome povišene telesne telesne temperature. Virus Zapadnog Nila se prenosi i održava u prirodi u ciklusu komarac – ptica gde su ptice rezervoari virusa i prirodni domaćini. Konji i ljudi su slučajni domaćini virusa, mogu klinički oboleti ali nemaju titar virusa u krvi koji bi inficirao komarce. Oko 25% obolelih ljudi ispoljava povišenu telesnu temperaturu, a manje od 1% obolelih ljudi ispoljava neurološke poremećaje. Kod konja dolazi do ispoljavanja simptoma oboljenja nervnog sistema a u nekim slučajevima i do uginuća. Pojava serokonverzije izazvane virusom Zapadnog Nila je utvrđena kod konja, ljudi, kokoši, goveda, pasa, svinja, magaraca, koza, ptica poput golubova, vrabaca i drugih domaćih i divljih životinja. Osnovni zadatak sprovođenja programa nadzora groznice Zapadnog Nila jeste pravovremeno otkrivanje prisustva i cirkulacije virusa na nekom području, kao i određivanje početka sezonske cirkulacije virusa u enzootskim područjima u cilju blagovremenog informisanja, kontrole vektora i preveniranja infekcije ljudi i životinja i sprečavanja pojave epidemija i epizootija. Cilj ispitivanja ove doktorske disertacije bio je da se ispita svrsishodnost postojećeg programa nadzora virusa Zapadnog Nila kao sistema ranog upozoravanja („early warning system“) i utvrdi prostorna i vremenska korelacija nalaza proisteklih iz postojećeg sistema monitoringa u odnosu na pojavu bolesti kod ljudi, kao i da se ispita mogućnost korišćenja goveda, svinja i živine kao sentinel vrsta životinja za efektivniji nadzor groznice Zapadnog Nila. Ukupno je ispitano 140 zbirnih uzoraka komaraca, 319 uzoraka krvnog seruma konja, 76 uzoraka poreklom od divljih ptica (faringealni brisevi, mozak i druga tkiva), 168 uzoraka krvnog seruma goveda, 124 uzoraka krvnog seruma svinja i 125 uzoraka krvnog seruma živine. Prikupljanje uzoraka vršeno je u periodu 2017.-2019. godina, na više lokaliteta u više opština Južnobanatskog okruga u Republici Srbiji. Ispitivanjem 140 zbirnih uzoraka komaraca metodom real time RT-PCR utvrđeno je prisustvo nukleinske kiseline virusa Zapadnog Nila kod 22 uzorka (15,7%), s tim da postoji značajna razlika u broju pozitivnih slučajeva u 2018. godini (15) u odnosu na 2017. godinu (7). Test odnosa šansi pokazuje da je šansa otkrivanja pozitivnih uzorka u 2018. godini bila 2,8 puta veća u odnosu na 2017. godinu. Ispitivanjem 319 uzoraka krvnog seruma konja utvrđeno je prisustvo IgM antitela protiv virusa Zapadnog Nila kod dva konja (0,6%), po jedan u 2017. i 2018. godini. Od 76 ispitanih uzoraka poreklom od divljih ptica metodom real time RT-PCR utvrđeno je prisustvo nukleinske kiseline virusa Zapadnog Nila kod jedne divlje ptice – siva vrana (1,3%). Ispitivanjem 105 uzoraka krvnog seruma goveda utvrđeno je prisustvo specifičnih antitela protiv virusa Zapadnog Nila kod 48 goveda (45,6%), od kojih je najviša seroprevalencija od 66,7% na farmi u naseljenom mestu Starčevo, na farmi u Mramorku 46,7%, a na farmi u Pančevu 35%. Ispitivanjem 33 uzoraka krvnog seruma teladi starih 2-3 meseca utvrđena su maternalna specifična antitela protiv virusa Zapadnog Nila kod dva teleta, dok u starosti teladi od 4-5 meseci nisu utvrđena specifična antitela. Od 124 ispitanih uzoraka krvnog seruma svinja kod 27 uzoraka utvrđena su specifična antitela protiv virusa zapadnog Nila. Veći broj serološki pozitivnih svinja poticao je sa individualnog sektora – 22 životinje, čime je odbačena nulta hipoteza da tip proizvodnje ne utiče na broj inficiranih životinja i potvrđena alternativa hipoteza da broj inficiranih životinja zavisi od načina proizvodnje. Ispitivanjem 125 uzoraka krvnog seruma živine utvrđena su specifična antitela protiv virusa Zapadnog Nila kod 22 uzorka (17,6%), koja su sva poticala iz individualnih gazdinstva (38,8%), dok su svi uzorci sa farmi reagovali negativno. Uočena je visoka statistička značajnost razlika u rezultatima seroprevalencije koja je uslovljena načinom držanja živine, pa se kod živine držane u ekstenzivnim uslovima, infekcija virusom Zapadnog Nila značajno češće javlja. Prostorno vremenskim analizama epizootije groznice Zapadnog Nila i analizom slučajeva infekcije kod životinja 2018. godine, utvrđeno je da su se slučajevi infekcije grupisali shodno određenim obrascima uslovljenim faktorima rizika. Primenom Moranovog I testa globalne autokorelacije, dokazana je relevantnost atributa na nivou čitavog istraživanog geografskog područja, dok su lokalnom autokorelacijom određena mesta gde se grupišu slučajevi infekcije odnosno serokonverzije. Uočeno je da zone sa povećanim rizikom od infekcije obuhvataju područja koja su bogata stajaćim i tekućim vodama u širem području Grada Pančeva i da se pružaju dužinom reka Dunav i Tamiš, uzvodno i nizvodno, pa je u tom smislu indikovano ove oblasti držati pod stalnim nadzorom. Utvrđivanje ovih tačaka ima značaj u utvrđivanju daljih mera, kako u samom nadzoru groznice Zapadnog Nila, tako i u kontroli vektora, što kao krajnji efekat treba da dovede do preveniranja pojave bolesti kod ljudi i životinja. PB - Beograd : Fakultet veterinarske medicine T2 - Univerzitet u Beogradu T1 - Ispitivanje potencijalnih sentinel vrsta životinja u nadzoru groznice Zapadnog Nila T1 - Investigation of potential sentinel species for the West Nile fever surveillance UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3382 ER -
@phdthesis{ author = "Živulj, Aleksandar", year = "2022", abstract = "Virus Zapadnog Nila pripada familiji Flaviviridae, rodu Flavivirus i izaziva groznicu Zapadnog Nila. Virus Zapadnog Nila je prvi put identifikovan 1937. godine u Ugandi, oblast West Nile, u uzorku krvi žene koja je ispoljila kliničke simptome povišene telesne telesne temperature. Virus Zapadnog Nila se prenosi i održava u prirodi u ciklusu komarac – ptica gde su ptice rezervoari virusa i prirodni domaćini. Konji i ljudi su slučajni domaćini virusa, mogu klinički oboleti ali nemaju titar virusa u krvi koji bi inficirao komarce. Oko 25% obolelih ljudi ispoljava povišenu telesnu temperaturu, a manje od 1% obolelih ljudi ispoljava neurološke poremećaje. Kod konja dolazi do ispoljavanja simptoma oboljenja nervnog sistema a u nekim slučajevima i do uginuća. Pojava serokonverzije izazvane virusom Zapadnog Nila je utvrđena kod konja, ljudi, kokoši, goveda, pasa, svinja, magaraca, koza, ptica poput golubova, vrabaca i drugih domaćih i divljih životinja. Osnovni zadatak sprovođenja programa nadzora groznice Zapadnog Nila jeste pravovremeno otkrivanje prisustva i cirkulacije virusa na nekom području, kao i određivanje početka sezonske cirkulacije virusa u enzootskim područjima u cilju blagovremenog informisanja, kontrole vektora i preveniranja infekcije ljudi i životinja i sprečavanja pojave epidemija i epizootija. Cilj ispitivanja ove doktorske disertacije bio je da se ispita svrsishodnost postojećeg programa nadzora virusa Zapadnog Nila kao sistema ranog upozoravanja („early warning system“) i utvrdi prostorna i vremenska korelacija nalaza proisteklih iz postojećeg sistema monitoringa u odnosu na pojavu bolesti kod ljudi, kao i da se ispita mogućnost korišćenja goveda, svinja i živine kao sentinel vrsta životinja za efektivniji nadzor groznice Zapadnog Nila. Ukupno je ispitano 140 zbirnih uzoraka komaraca, 319 uzoraka krvnog seruma konja, 76 uzoraka poreklom od divljih ptica (faringealni brisevi, mozak i druga tkiva), 168 uzoraka krvnog seruma goveda, 124 uzoraka krvnog seruma svinja i 125 uzoraka krvnog seruma živine. Prikupljanje uzoraka vršeno je u periodu 2017.-2019. godina, na više lokaliteta u više opština Južnobanatskog okruga u Republici Srbiji. Ispitivanjem 140 zbirnih uzoraka komaraca metodom real time RT-PCR utvrđeno je prisustvo nukleinske kiseline virusa Zapadnog Nila kod 22 uzorka (15,7%), s tim da postoji značajna razlika u broju pozitivnih slučajeva u 2018. godini (15) u odnosu na 2017. godinu (7). Test odnosa šansi pokazuje da je šansa otkrivanja pozitivnih uzorka u 2018. godini bila 2,8 puta veća u odnosu na 2017. godinu. Ispitivanjem 319 uzoraka krvnog seruma konja utvrđeno je prisustvo IgM antitela protiv virusa Zapadnog Nila kod dva konja (0,6%), po jedan u 2017. i 2018. godini. Od 76 ispitanih uzoraka poreklom od divljih ptica metodom real time RT-PCR utvrđeno je prisustvo nukleinske kiseline virusa Zapadnog Nila kod jedne divlje ptice – siva vrana (1,3%). Ispitivanjem 105 uzoraka krvnog seruma goveda utvrđeno je prisustvo specifičnih antitela protiv virusa Zapadnog Nila kod 48 goveda (45,6%), od kojih je najviša seroprevalencija od 66,7% na farmi u naseljenom mestu Starčevo, na farmi u Mramorku 46,7%, a na farmi u Pančevu 35%. Ispitivanjem 33 uzoraka krvnog seruma teladi starih 2-3 meseca utvrđena su maternalna specifična antitela protiv virusa Zapadnog Nila kod dva teleta, dok u starosti teladi od 4-5 meseci nisu utvrđena specifična antitela. Od 124 ispitanih uzoraka krvnog seruma svinja kod 27 uzoraka utvrđena su specifična antitela protiv virusa zapadnog Nila. Veći broj serološki pozitivnih svinja poticao je sa individualnog sektora – 22 životinje, čime je odbačena nulta hipoteza da tip proizvodnje ne utiče na broj inficiranih životinja i potvrđena alternativa hipoteza da broj inficiranih životinja zavisi od načina proizvodnje. Ispitivanjem 125 uzoraka krvnog seruma živine utvrđena su specifična antitela protiv virusa Zapadnog Nila kod 22 uzorka (17,6%), koja su sva poticala iz individualnih gazdinstva (38,8%), dok su svi uzorci sa farmi reagovali negativno. Uočena je visoka statistička značajnost razlika u rezultatima seroprevalencije koja je uslovljena načinom držanja živine, pa se kod živine držane u ekstenzivnim uslovima, infekcija virusom Zapadnog Nila značajno češće javlja. Prostorno vremenskim analizama epizootije groznice Zapadnog Nila i analizom slučajeva infekcije kod životinja 2018. godine, utvrđeno je da su se slučajevi infekcije grupisali shodno određenim obrascima uslovljenim faktorima rizika. Primenom Moranovog I testa globalne autokorelacije, dokazana je relevantnost atributa na nivou čitavog istraživanog geografskog područja, dok su lokalnom autokorelacijom određena mesta gde se grupišu slučajevi infekcije odnosno serokonverzije. Uočeno je da zone sa povećanim rizikom od infekcije obuhvataju područja koja su bogata stajaćim i tekućim vodama u širem području Grada Pančeva i da se pružaju dužinom reka Dunav i Tamiš, uzvodno i nizvodno, pa je u tom smislu indikovano ove oblasti držati pod stalnim nadzorom. Utvrđivanje ovih tačaka ima značaj u utvrđivanju daljih mera, kako u samom nadzoru groznice Zapadnog Nila, tako i u kontroli vektora, što kao krajnji efekat treba da dovede do preveniranja pojave bolesti kod ljudi i životinja.", publisher = "Beograd : Fakultet veterinarske medicine", journal = "Univerzitet u Beogradu", title = "Ispitivanje potencijalnih sentinel vrsta životinja u nadzoru groznice Zapadnog Nila, Investigation of potential sentinel species for the West Nile fever surveillance", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3382" }
Živulj, A.. (2022). Ispitivanje potencijalnih sentinel vrsta životinja u nadzoru groznice Zapadnog Nila. in Univerzitet u Beogradu Beograd : Fakultet veterinarske medicine.. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3382
Živulj A. Ispitivanje potencijalnih sentinel vrsta životinja u nadzoru groznice Zapadnog Nila. in Univerzitet u Beogradu. 2022;. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3382 .
Živulj, Aleksandar, "Ispitivanje potencijalnih sentinel vrsta životinja u nadzoru groznice Zapadnog Nila" in Univerzitet u Beogradu (2022), https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3382 .