Oboljenja kičmene moždine pasa - dijagnostički pristup, kako utvrditi težinu oboljenja i kako proceniti pristup terapiji
Conference object (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
Oboljenja kičmene moždine pasa su relativno česta u veterinarskoj
praksi malih životinja. Pregled takvih pacijenata zahteva poštovanje
odgovarajućeg neurološkog protokola koji treba da omogući
utvrđivanje da li je u pitanju zaista neurološko oboljenje, postojanje
drugih oboljenja koja mogu da pogoršaju trenutno oboljenje kičmene
moždine, gde je lezija lokalizovana u kičmenoj moždini, koliko je teško
oboljenje i na kraju koji je uzrok (ako je moguće) i kakva je prognoza
oboljenja. Da bi se do ovih odgovora došlo neophodno je iskoristiti sve
podatke dobijene iz nacionala, anamneze i kliničkog, neurološkog i ortopedskog
pregleda kao i rezultata odgovarajućih specijaističkih ispitivanja
(krvna slika, biohemijski pregled krvi i urina, rendgenski pregled,
MRI, CT, pregled CST, EMG, histopatološki pregled). Klinička
slika kod postojanja lezija u kičmenoj moždini zavisi od toga u kom
segmentu kičmene moždine je lezija lokalizovana, kolika je veličina
lezije i od prirode patofizio...loškog procesa. Procena težine oštećenja
kičmene moždine mora se sprovesti objektivno na osnovu relevantnih
kliničkih parametara i u tu svrhu se može iskoristiti modifikovana
Frankel-ova skala. Generalno gledano, terapija pasa sa oboljenjem
kičmene moždine treba da bude koncipirana u zavisnosti od hitnosti
slučaja, uzroka primarnog oboljenja, patofiziološkog mehanizma
bolesti i veličine lezije.
Keywords:
kičmena moždina / mačka / oboljenja / pasSource:
XXXV Seminar za inovacije znanja veterinara, Beograd, 2014, 2014, 71-79Publisher:
- Beograd : Fakultet veterinarske medicine
Note:
- Zbornik predavanja
Collections
Institution/Community
Fakultet veterinarske medicineTY - CONF AU - Andrić, Nenad PY - 2014 UR - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3679 AB - Oboljenja kičmene moždine pasa su relativno česta u veterinarskoj praksi malih životinja. Pregled takvih pacijenata zahteva poštovanje odgovarajućeg neurološkog protokola koji treba da omogući utvrđivanje da li je u pitanju zaista neurološko oboljenje, postojanje drugih oboljenja koja mogu da pogoršaju trenutno oboljenje kičmene moždine, gde je lezija lokalizovana u kičmenoj moždini, koliko je teško oboljenje i na kraju koji je uzrok (ako je moguće) i kakva je prognoza oboljenja. Da bi se do ovih odgovora došlo neophodno je iskoristiti sve podatke dobijene iz nacionala, anamneze i kliničkog, neurološkog i ortopedskog pregleda kao i rezultata odgovarajućih specijaističkih ispitivanja (krvna slika, biohemijski pregled krvi i urina, rendgenski pregled, MRI, CT, pregled CST, EMG, histopatološki pregled). Klinička slika kod postojanja lezija u kičmenoj moždini zavisi od toga u kom segmentu kičmene moždine je lezija lokalizovana, kolika je veličina lezije i od prirode patofiziološkog procesa. Procena težine oštećenja kičmene moždine mora se sprovesti objektivno na osnovu relevantnih kliničkih parametara i u tu svrhu se može iskoristiti modifikovana Frankel-ova skala. Generalno gledano, terapija pasa sa oboljenjem kičmene moždine treba da bude koncipirana u zavisnosti od hitnosti slučaja, uzroka primarnog oboljenja, patofiziološkog mehanizma bolesti i veličine lezije. PB - Beograd : Fakultet veterinarske medicine C3 - XXXV Seminar za inovacije znanja veterinara, Beograd, 2014 T1 - Oboljenja kičmene moždine pasa - dijagnostički pristup, kako utvrditi težinu oboljenja i kako proceniti pristup terapiji SP - 71 EP - 79 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3679 ER -
@conference{ author = "Andrić, Nenad", year = "2014", abstract = "Oboljenja kičmene moždine pasa su relativno česta u veterinarskoj praksi malih životinja. Pregled takvih pacijenata zahteva poštovanje odgovarajućeg neurološkog protokola koji treba da omogući utvrđivanje da li je u pitanju zaista neurološko oboljenje, postojanje drugih oboljenja koja mogu da pogoršaju trenutno oboljenje kičmene moždine, gde je lezija lokalizovana u kičmenoj moždini, koliko je teško oboljenje i na kraju koji je uzrok (ako je moguće) i kakva je prognoza oboljenja. Da bi se do ovih odgovora došlo neophodno je iskoristiti sve podatke dobijene iz nacionala, anamneze i kliničkog, neurološkog i ortopedskog pregleda kao i rezultata odgovarajućih specijaističkih ispitivanja (krvna slika, biohemijski pregled krvi i urina, rendgenski pregled, MRI, CT, pregled CST, EMG, histopatološki pregled). Klinička slika kod postojanja lezija u kičmenoj moždini zavisi od toga u kom segmentu kičmene moždine je lezija lokalizovana, kolika je veličina lezije i od prirode patofiziološkog procesa. Procena težine oštećenja kičmene moždine mora se sprovesti objektivno na osnovu relevantnih kliničkih parametara i u tu svrhu se može iskoristiti modifikovana Frankel-ova skala. Generalno gledano, terapija pasa sa oboljenjem kičmene moždine treba da bude koncipirana u zavisnosti od hitnosti slučaja, uzroka primarnog oboljenja, patofiziološkog mehanizma bolesti i veličine lezije.", publisher = "Beograd : Fakultet veterinarske medicine", journal = "XXXV Seminar za inovacije znanja veterinara, Beograd, 2014", title = "Oboljenja kičmene moždine pasa - dijagnostički pristup, kako utvrditi težinu oboljenja i kako proceniti pristup terapiji", pages = "71-79", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3679" }
Andrić, N.. (2014). Oboljenja kičmene moždine pasa - dijagnostički pristup, kako utvrditi težinu oboljenja i kako proceniti pristup terapiji. in XXXV Seminar za inovacije znanja veterinara, Beograd, 2014 Beograd : Fakultet veterinarske medicine., 71-79. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3679
Andrić N. Oboljenja kičmene moždine pasa - dijagnostički pristup, kako utvrditi težinu oboljenja i kako proceniti pristup terapiji. in XXXV Seminar za inovacije znanja veterinara, Beograd, 2014. 2014;:71-79. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3679 .
Andrić, Nenad, "Oboljenja kičmene moždine pasa - dijagnostički pristup, kako utvrditi težinu oboljenja i kako proceniti pristup terapiji" in XXXV Seminar za inovacije znanja veterinara, Beograd, 2014 (2014):71-79, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3679 .