dc.description.abstract | Životinjama su mikroelementi potrebni u malim količinama i učestvuju u skoro
svim fiziološkim i biohemijskim procesima. Resorpcija mikroelemenata ne zavisi samo
od sadržaja u hrani, nego i od starosti životinje, elektrohemijske reakcije u crevima i
oblika u kome se mikroelement nalazi. Izbor izvora mikroelementa se zasniva na njihovom sadržaju u čistom stanju, rastvorljivosti u organizmu, dostupnosti i iskoristivosti.
Oksidi, hloridi i karbonati su slabo rastvorljivi, a pored toga, hloridi su higroskopni, a
karbonati brzo oksidišu. Sulfati su postojane soli, lake za prečišćavanje, a sulfatni jon se
lako izlučuje iz organizma. Pored neorganskih formi mineralnih materija, danas se sve
više koriste, takozvani “helatni” oblici, odnosno organski vezani mikroelementi. Minerali vezani sa amino-kiselinama ili peptidima su bolje zaštićeni za vreme pasaže kroz
želudac, a resorpcija helatne forme bakra je znatno veća od resorpcije iz sulfata. Resorpcija organski vezanih mikroelemenata se ne odvija konvencionalno (nosač/dufuzija), pa direktna homeostatska kontrola na nivou enterocita ne postoji, a retencija i biološki poluživot helatnog oblika su veći kod anorganske forme.
Korišćenjem smeša za brojlere sa organski vezanim mikroelementima, postižu se
značajno veći dnevni prirasti (za 12,78 procenata) pri boljoj konzumaciji (za 5,81 procenata) i uz bolju konverziju hrane za 16,7 procenata.
Dodavanje organskih oblika cinka, bakra, mangana i gvožđa u hranu za svinje
utiče na bolju svarljivost i retenciju ovih mikroelemenata, ali i smanjuje fekalno izlučivanje ovih mikrominerala i P u poređenju sa hranom za svinje koja sadrži neorganske
forme minerala. Uključivanje ovih organskih mikroelemenata u ishranu sa visokim sadržajem fitata može biti korisnije nego u ishrani sa malo fitata. | sr |