Tarić, Elmin

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0001-7801-1365
  • Tarić, Elmin (19)

Author's Bibliography

Past, present and future of the Tsigai sheep. Win or lose?

Becskei, Zsolt; Tarić, Elmin; Čalović, Sara; Gáspárdy, András; Paskaš, Snežana; Bjedov, Siniša; Cekić, Bogdan; Rašeta, Mladen; Savić, Mila

(Slovak University of Agriculture in Nitra, 2024)

TY  - CONF
AU  - Becskei, Zsolt
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Čalović, Sara
AU  - Gáspárdy, András
AU  - Paskaš, Snežana
AU  - Bjedov, Siniša
AU  - Cekić, Bogdan
AU  - Rašeta, Mladen
AU  - Savić, Mila
PY  - 2024
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3678
AB  - This overview highlights the significance of conserving the Tsigai sheep, an old native
transboundary breed, and emphasizes the importance of conducting a longitudinal assessment
of its population status. The analysis of the FAO statistical database and the national sheep
yearbooks over a 15-year period reveals fluctuations in the population size of Tsigai sheep in
the Republic of Serbia. Several factors, including bio-geographic, agro-economic, sociocultural
and others, have influenced Tsigai sheep management. The observed population
dynamics show a low point in 2009 with 1788 evidenced individuals, followed by a fluctuating
increase, reaching its peak in 2023 with 5865 evidenced individuals in Serbia. It's noted that the
breed has an endangered status if the total population size falls below 10,000 breeding ewes
according to national and international regulations. Although the population has stabilized in
recent years, this breed in the Republic of Serbia is still categorized as endangered and
vulnerable. Challenges to the population include uncontrolled crossbreeding with more
productive breeds like Ille de France, Würtemberg and Suffolk. Economic and demographic
reasons, contributing to this with erosion of the population, being a significant concern. Despite
economic factors, the importance of conserving Tsigai sheep is underscored by cultural,
historical and heritage considerations. Long-term supportive measures are deemed essential not
only for economic reasons but primarily to ensure the survival of the breed, reflecting its
cultural, historical and heritage value
PB  - Slovak University of Agriculture in Nitra
C3  - Winter School Animal biotechnology, Nitra,  February 1st, 2024
T1  - Past, present and future of the Tsigai sheep. Win or lose?
SP  - 38
EP  - 38
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3678
ER  - 
@conference{
author = "Becskei, Zsolt and Tarić, Elmin and Čalović, Sara and Gáspárdy, András and Paskaš, Snežana and Bjedov, Siniša and Cekić, Bogdan and Rašeta, Mladen and Savić, Mila",
year = "2024",
abstract = "This overview highlights the significance of conserving the Tsigai sheep, an old native
transboundary breed, and emphasizes the importance of conducting a longitudinal assessment
of its population status. The analysis of the FAO statistical database and the national sheep
yearbooks over a 15-year period reveals fluctuations in the population size of Tsigai sheep in
the Republic of Serbia. Several factors, including bio-geographic, agro-economic, sociocultural
and others, have influenced Tsigai sheep management. The observed population
dynamics show a low point in 2009 with 1788 evidenced individuals, followed by a fluctuating
increase, reaching its peak in 2023 with 5865 evidenced individuals in Serbia. It's noted that the
breed has an endangered status if the total population size falls below 10,000 breeding ewes
according to national and international regulations. Although the population has stabilized in
recent years, this breed in the Republic of Serbia is still categorized as endangered and
vulnerable. Challenges to the population include uncontrolled crossbreeding with more
productive breeds like Ille de France, Würtemberg and Suffolk. Economic and demographic
reasons, contributing to this with erosion of the population, being a significant concern. Despite
economic factors, the importance of conserving Tsigai sheep is underscored by cultural,
historical and heritage considerations. Long-term supportive measures are deemed essential not
only for economic reasons but primarily to ensure the survival of the breed, reflecting its
cultural, historical and heritage value",
publisher = "Slovak University of Agriculture in Nitra",
journal = "Winter School Animal biotechnology, Nitra,  February 1st, 2024",
title = "Past, present and future of the Tsigai sheep. Win or lose?",
pages = "38-38",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3678"
}
Becskei, Z., Tarić, E., Čalović, S., Gáspárdy, A., Paskaš, S., Bjedov, S., Cekić, B., Rašeta, M.,& Savić, M.. (2024). Past, present and future of the Tsigai sheep. Win or lose?. in Winter School Animal biotechnology, Nitra,  February 1st, 2024
Slovak University of Agriculture in Nitra., 38-38.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3678
Becskei Z, Tarić E, Čalović S, Gáspárdy A, Paskaš S, Bjedov S, Cekić B, Rašeta M, Savić M. Past, present and future of the Tsigai sheep. Win or lose?. in Winter School Animal biotechnology, Nitra,  February 1st, 2024. 2024;:38-38.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3678 .
Becskei, Zsolt, Tarić, Elmin, Čalović, Sara, Gáspárdy, András, Paskaš, Snežana, Bjedov, Siniša, Cekić, Bogdan, Rašeta, Mladen, Savić, Mila, "Past, present and future of the Tsigai sheep. Win or lose?" in Winter School Animal biotechnology, Nitra,  February 1st, 2024 (2024):38-38,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3678 .

Ovčarska proizvodnja u Republici Srbiji: komparativna analiza dve decenije

Kovačević, Sara; Tarić, Elmin; Savić, Mila; Becskei, Zsolt; Dimitrijević, Vladimir; Čobanović, Nikola; Baltić, Milan Ž.

(Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, 2023)

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Sara
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Savić, Mila
AU  - Becskei, Zsolt
AU  - Dimitrijević, Vladimir
AU  - Čobanović, Nikola
AU  - Baltić, Milan Ž.
PY  - 2023
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3205
AB  - Demografske promene, ubrzani razvoj i intenziviranje industrije u poslednjih
dvadeset godina, doveli su do značajnih promena u ovčarskoj proizvodnji, uključujući
i rasni sastav ovaca. U radu je prikazan obim proizvodnje ovčarske proizvodnje u dva
vremenska perioda i to od 1981. do 1990. godine i od 2012. do 2021. godine. Poređeni
su podaci o brojnom stanju ovaca, proizvodnji mesa, mleka i vune. Srbija, posebno u
brdsko planinskim predelima, gde je, tradicionalno, ovčarstvo zasnovano na
autohtonim rasama ovaca ima značajne potencijale povećanja broja ovaca a time i
proizvoda ovčarstva. Ovčarstvo u Srbiji ima društveni, ekonomski, ekološki i kulturni
značaj, podržava život na selu doprinosi proizvodnji mesa, mleka i vune, pomaže
upravljanjem ekosistemima, čuva biodiverzitet, promoviše ruralni razvoj i čuvar je
kulturnih tradicija. Proteklih deset godina (2012-2021.) od svih grana stočarstva
samo ovčarska proizvodnja ima trend porasta.
PB  - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo
C3  - 34. savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023
T1  - Ovčarska proizvodnja u Republici Srbiji: komparativna analiza dve decenije
SP  - 415
EP  - 421
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3205
ER  - 
@conference{
author = "Kovačević, Sara and Tarić, Elmin and Savić, Mila and Becskei, Zsolt and Dimitrijević, Vladimir and Čobanović, Nikola and Baltić, Milan Ž.",
year = "2023",
abstract = "Demografske promene, ubrzani razvoj i intenziviranje industrije u poslednjih
dvadeset godina, doveli su do značajnih promena u ovčarskoj proizvodnji, uključujući
i rasni sastav ovaca. U radu je prikazan obim proizvodnje ovčarske proizvodnje u dva
vremenska perioda i to od 1981. do 1990. godine i od 2012. do 2021. godine. Poređeni
su podaci o brojnom stanju ovaca, proizvodnji mesa, mleka i vune. Srbija, posebno u
brdsko planinskim predelima, gde je, tradicionalno, ovčarstvo zasnovano na
autohtonim rasama ovaca ima značajne potencijale povećanja broja ovaca a time i
proizvoda ovčarstva. Ovčarstvo u Srbiji ima društveni, ekonomski, ekološki i kulturni
značaj, podržava život na selu doprinosi proizvodnji mesa, mleka i vune, pomaže
upravljanjem ekosistemima, čuva biodiverzitet, promoviše ruralni razvoj i čuvar je
kulturnih tradicija. Proteklih deset godina (2012-2021.) od svih grana stočarstva
samo ovčarska proizvodnja ima trend porasta.",
publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo",
journal = "34. savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023",
title = "Ovčarska proizvodnja u Republici Srbiji: komparativna analiza dve decenije",
pages = "415-421",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3205"
}
Kovačević, S., Tarić, E., Savić, M., Becskei, Z., Dimitrijević, V., Čobanović, N.,& Baltić, M. Ž.. (2023). Ovčarska proizvodnja u Republici Srbiji: komparativna analiza dve decenije. in 34. savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023
Beograd : Srpsko veterinarsko društvo., 415-421.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3205
Kovačević S, Tarić E, Savić M, Becskei Z, Dimitrijević V, Čobanović N, Baltić MŽ. Ovčarska proizvodnja u Republici Srbiji: komparativna analiza dve decenije. in 34. savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023. 2023;:415-421.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3205 .
Kovačević, Sara, Tarić, Elmin, Savić, Mila, Becskei, Zsolt, Dimitrijević, Vladimir, Čobanović, Nikola, Baltić, Milan Ž., "Ovčarska proizvodnja u Republici Srbiji: komparativna analiza dve decenije" in 34. savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023 (2023):415-421,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3205 .

Značaj zuba u proceni starosti kopitara i malih preživara

Tarić, Elmin; Becskei, Zsolt; Kovačević, Sara; Cukić, Nikola; Dominiković, Nina; Savić, Mila; Dimitrijević, Vladimir

(Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, 2023)

TY  - CONF
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Becskei, Zsolt
AU  - Kovačević, Sara
AU  - Cukić, Nikola
AU  - Dominiković, Nina
AU  - Savić, Mila
AU  - Dimitrijević, Vladimir
PY  - 2023
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3206
AB  - Precizno određivanje starosti korisna je veterinarima i vlasnicima životinja koje
su neregistrovane, ali i kod životinja čija je starost iz bilo kog razloga nepoznata.
Fizičke promene tela su stalne. One utiču na opšti spoljašnji izgled i na osnovu opšteg
izgleda teško je nekada razlikovati mladu jedinku od one koja je postigla zrelost, ili čak
odrediti približnu starost jedinke. Promene koje se dešavaju na zubima, pružaju nam
najbolju priliku za određivanje starosti. Starost konja određuje se na osnovu promena,
koje se sa znatnom pravilnošću javalju u određenom uzrastu donjih inciziva. Ždrebad
se rađaju ili bez zuba ili sa četiri centralna mlečna sekutića. Ukoliko su rođena bez
zuba, obično u roku od osam dana izbijaju. Zamena mlečnih zuba sa stalnim započinje
od dve ipo godine života. Kada su svi zubi prisutni, sledeći element koji nam pomaže
u određivanju starosti jeste čašica koja nestaje na I1 sa 6 godina, I2 sa 7 godina i na I3
sa 8 godina. Dno čašice, tzv. bobica, nestaje sa I1 za 13, I2 za 14 godina i I3 za 15 godina.
Grlo sa navršenih 15 godina, imaće potpuno ravnu i glatku zubnu površinu. Pregled
zuba ovaca važan je deo svakog kliničkog pregleda i može se koristiti za procenu
starosti jedinke do 4 godine. Jagnje se rađa sa prvim parom inciziva, koji su nikli ili
niču tokom prve nedelje života. Ostali incizivi niču u razmaku od nedelju dana.
Određivanje starosti životinja na osnovu zuba predstavlja vrlo korisnu metodu u radu
veterinara na terenu, kada često podaci nisu dostupni, a markeri koji se koriste u
obeležavanju životinja su oštećeni ili nepostoje trenutno na odgovarajućim mestima,
kako je pravilnicima o načinu obeležavanja životinja definisano
PB  - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo
C3  - 34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023
T1  - Značaj zuba u proceni starosti kopitara i malih preživara
SP  - 581
EP  - 585
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3206
ER  - 
@conference{
author = "Tarić, Elmin and Becskei, Zsolt and Kovačević, Sara and Cukić, Nikola and Dominiković, Nina and Savić, Mila and Dimitrijević, Vladimir",
year = "2023",
abstract = "Precizno određivanje starosti korisna je veterinarima i vlasnicima životinja koje
su neregistrovane, ali i kod životinja čija je starost iz bilo kog razloga nepoznata.
Fizičke promene tela su stalne. One utiču na opšti spoljašnji izgled i na osnovu opšteg
izgleda teško je nekada razlikovati mladu jedinku od one koja je postigla zrelost, ili čak
odrediti približnu starost jedinke. Promene koje se dešavaju na zubima, pružaju nam
najbolju priliku za određivanje starosti. Starost konja određuje se na osnovu promena,
koje se sa znatnom pravilnošću javalju u određenom uzrastu donjih inciziva. Ždrebad
se rađaju ili bez zuba ili sa četiri centralna mlečna sekutića. Ukoliko su rođena bez
zuba, obično u roku od osam dana izbijaju. Zamena mlečnih zuba sa stalnim započinje
od dve ipo godine života. Kada su svi zubi prisutni, sledeći element koji nam pomaže
u određivanju starosti jeste čašica koja nestaje na I1 sa 6 godina, I2 sa 7 godina i na I3
sa 8 godina. Dno čašice, tzv. bobica, nestaje sa I1 za 13, I2 za 14 godina i I3 za 15 godina.
Grlo sa navršenih 15 godina, imaće potpuno ravnu i glatku zubnu površinu. Pregled
zuba ovaca važan je deo svakog kliničkog pregleda i može se koristiti za procenu
starosti jedinke do 4 godine. Jagnje se rađa sa prvim parom inciziva, koji su nikli ili
niču tokom prve nedelje života. Ostali incizivi niču u razmaku od nedelju dana.
Određivanje starosti životinja na osnovu zuba predstavlja vrlo korisnu metodu u radu
veterinara na terenu, kada često podaci nisu dostupni, a markeri koji se koriste u
obeležavanju životinja su oštećeni ili nepostoje trenutno na odgovarajućim mestima,
kako je pravilnicima o načinu obeležavanja životinja definisano",
publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo",
journal = "34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023",
title = "Značaj zuba u proceni starosti kopitara i malih preživara",
pages = "581-585",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3206"
}
Tarić, E., Becskei, Z., Kovačević, S., Cukić, N., Dominiković, N., Savić, M.,& Dimitrijević, V.. (2023). Značaj zuba u proceni starosti kopitara i malih preživara. in 34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023
Beograd : Srpsko veterinarsko društvo., 581-585.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3206
Tarić E, Becskei Z, Kovačević S, Cukić N, Dominiković N, Savić M, Dimitrijević V. Značaj zuba u proceni starosti kopitara i malih preživara. in 34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023. 2023;:581-585.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3206 .
Tarić, Elmin, Becskei, Zsolt, Kovačević, Sara, Cukić, Nikola, Dominiković, Nina, Savić, Mila, Dimitrijević, Vladimir, "Značaj zuba u proceni starosti kopitara i malih preživara" in 34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023 (2023):581-585,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3206 .

The role of Sjenica sheep farming system in ecosystem service on the Sjenica Pester plateau

Savić, Mila; Dimitrijević, Vladimir; Becskei, Zsolt; Tarić, Elmin

(Rome : European Center of Sustainable Development, 2023)

TY  - CONF
AU  - Savić, Mila
AU  - Dimitrijević, Vladimir
AU  - Becskei, Zsolt
AU  - Tarić, Elmin
PY  - 2023
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3255
AB  - Sjenica Pester plateau is a high natural value region in Serbia characterized by pastures and traditional land use practices. The promotion of sustainable use of animal resources in the Sienica Pester plateau, through Republic Project of Serbia 2011-2023 conducted by FVM, University of Belgrade, aims to support agroecology and rural development in the area. One of the ecosystem services provided by Sjenica sheep farming is the maintenance of pastures ecosystems. The farming system is based on traditional grazing practices that have been used in the region for centuries. This paper presents the current situation of rational use of native Sjenica sheep and its impact on ecosystem services. The field surveys were conducted in the Sjenica Pester plateau in the summer of 2022. Sheep grazing practices, grassland biodiversity and landscape management were analyzed. The results suggest that Sjenica sheep farming system has helped to maintain the pastures and preserve the cultural heritage of the region. It is important to continue monitoring and evaluating the impact of native Sienica sheep farming on ecosystem services to ensure that the practices remain sustainable and have a positive impact on the local environment.
PB  - Rome : European Center of Sustainable Development
C3  - 11th ICSD International Conference on Sustainable Development, Rome, Italy, 06 - 07 September 2023
T1  - The role of Sjenica sheep farming system in ecosystem service on the Sjenica Pester plateau
IS  - 85
EP  - 85
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3255
ER  - 
@conference{
author = "Savić, Mila and Dimitrijević, Vladimir and Becskei, Zsolt and Tarić, Elmin",
year = "2023",
abstract = "Sjenica Pester plateau is a high natural value region in Serbia characterized by pastures and traditional land use practices. The promotion of sustainable use of animal resources in the Sienica Pester plateau, through Republic Project of Serbia 2011-2023 conducted by FVM, University of Belgrade, aims to support agroecology and rural development in the area. One of the ecosystem services provided by Sjenica sheep farming is the maintenance of pastures ecosystems. The farming system is based on traditional grazing practices that have been used in the region for centuries. This paper presents the current situation of rational use of native Sjenica sheep and its impact on ecosystem services. The field surveys were conducted in the Sjenica Pester plateau in the summer of 2022. Sheep grazing practices, grassland biodiversity and landscape management were analyzed. The results suggest that Sjenica sheep farming system has helped to maintain the pastures and preserve the cultural heritage of the region. It is important to continue monitoring and evaluating the impact of native Sienica sheep farming on ecosystem services to ensure that the practices remain sustainable and have a positive impact on the local environment.",
publisher = "Rome : European Center of Sustainable Development",
journal = "11th ICSD International Conference on Sustainable Development, Rome, Italy, 06 - 07 September 2023",
title = "The role of Sjenica sheep farming system in ecosystem service on the Sjenica Pester plateau",
number = "85",
pages = "85",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3255"
}
Savić, M., Dimitrijević, V., Becskei, Z.,& Tarić, E.. (2023). The role of Sjenica sheep farming system in ecosystem service on the Sjenica Pester plateau. in 11th ICSD International Conference on Sustainable Development, Rome, Italy, 06 - 07 September 2023
Rome : European Center of Sustainable Development.(85).
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3255
Savić M, Dimitrijević V, Becskei Z, Tarić E. The role of Sjenica sheep farming system in ecosystem service on the Sjenica Pester plateau. in 11th ICSD International Conference on Sustainable Development, Rome, Italy, 06 - 07 September 2023. 2023;(85):null-85.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3255 .
Savić, Mila, Dimitrijević, Vladimir, Becskei, Zsolt, Tarić, Elmin, "The role of Sjenica sheep farming system in ecosystem service on the Sjenica Pester plateau" in 11th ICSD International Conference on Sustainable Development, Rome, Italy, 06 - 07 September 2023, no. 85 (2023),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3255 .

Looking for added value of milk products of autochthonous sheep breeds

Becskei, Zsolt; Paskaš, Snežana; Savić, Mila; Tarić, Elmin; Gáspárdy, András; Pajić, Marija; Rašeta, Mladen; Lazarova, Mariya

(DAGENE - International Association for the Conservation of Animal Breeds in the Danube region, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Becskei, Zsolt
AU  - Paskaš, Snežana
AU  - Savić, Mila
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Gáspárdy, András
AU  - Pajić, Marija
AU  - Rašeta, Mladen
AU  - Lazarova, Mariya
PY  - 2023
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3379
AB  - In order to determine the added value of the product, characterization of sheep milk
and cheese samples from Sjenica sheep were assessed and compared to British milk
sheep. The analyses were carried out according to standard chemical procedures. A
comparative study showed that the milk from the Sjenica sheep was higher in fat and
protein and had a lower casein/fat ratio. It also had higher total and somatic cell
counts than British milk sheep. Sjenica cheese had significantly higher dry matter
and fat content. However, both cheeses were classified as soft full-fat cheese with
brine. The study showed that sheep's milk contains many essential components for
cheesemaking and distinguishes sheep's cheese from other types of cheese, but
standardisation of cheese production is still needed. To preserve the autochthonous
sheep breeds of Serbia, promoting cheese production with added value is crucial and
together with increased production could contribute to the sustainable development
of rural areas
PB  - DAGENE - International Association for the Conservation of Animal Breeds in the Danube region
T2  - Danubian Animal Genetic Resources
T1  - Looking for added value of milk products of autochthonous sheep breeds
VL  - 8
IS  - 1
SP  - 29
EP  - 36
DO  - 10.59913/dagr.2023.12257
ER  - 
@article{
author = "Becskei, Zsolt and Paskaš, Snežana and Savić, Mila and Tarić, Elmin and Gáspárdy, András and Pajić, Marija and Rašeta, Mladen and Lazarova, Mariya",
year = "2023",
abstract = "In order to determine the added value of the product, characterization of sheep milk
and cheese samples from Sjenica sheep were assessed and compared to British milk
sheep. The analyses were carried out according to standard chemical procedures. A
comparative study showed that the milk from the Sjenica sheep was higher in fat and
protein and had a lower casein/fat ratio. It also had higher total and somatic cell
counts than British milk sheep. Sjenica cheese had significantly higher dry matter
and fat content. However, both cheeses were classified as soft full-fat cheese with
brine. The study showed that sheep's milk contains many essential components for
cheesemaking and distinguishes sheep's cheese from other types of cheese, but
standardisation of cheese production is still needed. To preserve the autochthonous
sheep breeds of Serbia, promoting cheese production with added value is crucial and
together with increased production could contribute to the sustainable development
of rural areas",
publisher = "DAGENE - International Association for the Conservation of Animal Breeds in the Danube region",
journal = "Danubian Animal Genetic Resources",
title = "Looking for added value of milk products of autochthonous sheep breeds",
volume = "8",
number = "1",
pages = "29-36",
doi = "10.59913/dagr.2023.12257"
}
Becskei, Z., Paskaš, S., Savić, M., Tarić, E., Gáspárdy, A., Pajić, M., Rašeta, M.,& Lazarova, M.. (2023). Looking for added value of milk products of autochthonous sheep breeds. in Danubian Animal Genetic Resources
DAGENE - International Association for the Conservation of Animal Breeds in the Danube region., 8(1), 29-36.
https://doi.org/10.59913/dagr.2023.12257
Becskei Z, Paskaš S, Savić M, Tarić E, Gáspárdy A, Pajić M, Rašeta M, Lazarova M. Looking for added value of milk products of autochthonous sheep breeds. in Danubian Animal Genetic Resources. 2023;8(1):29-36.
doi:10.59913/dagr.2023.12257 .
Becskei, Zsolt, Paskaš, Snežana, Savić, Mila, Tarić, Elmin, Gáspárdy, András, Pajić, Marija, Rašeta, Mladen, Lazarova, Mariya, "Looking for added value of milk products of autochthonous sheep breeds" in Danubian Animal Genetic Resources, 8, no. 1 (2023):29-36,
https://doi.org/10.59913/dagr.2023.12257 . .

Komparativno ispitivanje prisustva uzročnika i bolesti pčelinjeg legla tradicionalno i savremeno gajenih pčelinjih društava uz analizu uticaja nekih bioloških i antropogenih faktora

Tarić, Elmin

(Beograd : Fakultet veterinarske medicine, 2022)

TY  - THES
AU  - Tarić, Elmin
PY  - 2022
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3360
AB  - Doktroska disertacija
AB  - Štetoĉine i patogeni predstavljaju najĉešće uzroke gubitaka pĉelinjih društva.
Ameriĉka truleţ (AFB) je bolest pĉelinjeg legla, uzrokovana bakterijom Paenibacillus.
larvae, White (1906), moţe se smatrati glavnom pretnjom po zdravlje pĉela, s obzirom
da je reĉ o panzootskoj bolesti koja se vrlo brzo širi, ne samo iz košnice u košnicu, sa
pĉelinjaka na pĉelinjak iz regije u regiju, već i iz drţave u drţavu i šire. Evropska truleţ
je bakterijska bolest pĉelinjeg legla uzrokovana sa više bakterisjkih vrsta gde dominira
Melissococcus plutonius. Ova bolest je jako raširena i predstavlja veliki problem u
pĉelarstvu smanjujući proizvodne rezulte pĉelinjih zajednica. Kreĉno leglo (CHB) je
infekcija izazvana gljivicom Ascosphaera apis izazivajući gubitke komercijalno gajenih
pĉelinjih zajednica, naroĉito u kombinaciji sa vrstama mikrosporidija roda Nosema i
virusom mešinastog legla. Nozemoza je najĉešća bolest meĊu odraslim pĉelama
uzrokovana mirkosporidijama Nosema apis i N. ceranae i ĉesto dovodi do ekonomskih
gubitaka u pĉelarstvu. Virusne infekcije pĉela, koje su već odavno dostigle razmere
panzootije, ugroţavaju zdravlje pĉela i predstavljaju konaĉne egzekutore pĉelinjih
zajdnica. Pĉelinji krpelj Varroa destructor je glavni vektor skoro svih, a naroĉito
virusnih infekcija pĉela, koje su postale ozbiljan problem ne samo za komercijalno
gajene, već i za pĉelinje zajednice u divljini, zahvaljujući upravo krpelju V. destructor
kao fiziĉkom i biološkom vektoru Na osnovu svega navedenog jasno je da je
zdravstveno stanje društava u komercijalnom pĉelarstvu izloţeno velikim rizicima, a
njihovo ispitivanje i tretman predstavljaju veliki izazov kako za istraţivaĉe tako i za
pĉelare.
Bolesti odraslih pĉela i pĉelinjeg legla u komercijalnom pĉelarstvu najĉešće su
posledica energetskog stresa, nastalog zbog neadekvatne prihrane pĉelinjih zajednica,
prvenstveno prevelikom upotrebom sećernog sirupa. U osnovi energetskog stresa je
oksidativni stres pĉelinjih zajednica koji se moţe definisati kao disbalans izmeĊu
proizvodnje reaktivnih oblika kiseonika i antioksidativne odbrane. Reaktivni oblici
kiseonika (ROS) negativno utiĉu na ćelijske funkcije i stvaraju se tokom oksidoredukcionih metaboliĉkih procesa u ćeliji. Oni su ukljuĉeni u regulaciju razliĉitih
mehanizama, intercelularne signalizacije, a imaju i baktericidno dejstvo.
Medonosne pĉele, kao i ostale ţivotinje, razvile su niz enzimskih mehanizama
kojima se odupiru oksidativnom stresu, uklanjajući slobodne radikale. U ovim
procesima vaţnu ulogu umaju: superoksid dismutaza (SOD), enzim prisutan u citosolu i
mitohondrijama; katalaza (CAT) prisutna u peroksizomima glutation S-transferaza
(GST), glutation S transferaza (GST), peroksidaza i tireodoksin/tireoreduktazni sistem.
Imunitet pĉela, kao i imunitet u opšte, obuhvata kompleksan sistem koji ima cilj da
obezbedi oĉuvanje zdravlja kao i opstanak organizma na osnovu mnogih mehanizama
odbrane od patogena i drugih štetnih noksi (fiziĉkih i hemijskih). Medonosna pĉela svoj
socijalni imunitet ostvaruje uz pomoć bihejviorlanih mehanizama koji pomaţu zajdnici
u odbrani od patogena. Ulaganje u individualni imunitet ima visoku materijalnoenergetsku cenu za društvo, pa su udruţivanjem pĉela (razvoj socijlanog ustrojstva)
uspostavljeni zajedniĉki socijalni mehanizmi odbrane koji omogućavaju pĉelinjem
društvu efikasniju i ekonomiĉniju borbu protiv agenasa spoljašnje sredine. Za socijalni
imunitet pĉela od znaĉaja je enzim glukoza oksidazi (GOX). Ovaj enzim je produkt
pĉelinjih egzokrinih ţlezda, a uloga mu je u „konzervaciji― pĉelinjuh proizvoda, meda i
perge, tako spreĉavajući njihovo kvarenje. GOX uĉestvuje u procesu katalize -D
glukoze do glukonske kiseline i vodonik-peroksida. Vodonik-peroksid ima antiseptiĉka
svojstva, tako doprinoseći dodatnoj zaštiti i socijalnom imunitetu pĉela.
Cilj istraţivanja je bio da se utvrdi: da li izmeĊu tradicionalno i savremeno
gajenih pĉelinjih društava postoje razlike u pogledu prisustva patogena i pojave bolesti
pĉelinjeg legla, uz analizu bioloških (ekspresija GOX gena i faktora oksidativnog
stresa) i antropogenih faktora (menadţment u pĉelarstvu) na pojavu praćenih bolesti
pĉelinjeg legla i odraslih pĉela.
Terenski deo istraţivanja je obavljen na prostoru Pešterske visoravni (opština
Sjenica, Srbija) na 144 asimptomatske pĉelinje zajednice. Uzorci odraslih pĉela i
pĉelinjeg legla su uzeti iz savremenih (DB) košnica i tradicionalnih košnica „trmki―,
kako bi se utvrdila zastupljenost patogena legla (Paenibacilus larvae, Melissococus
plutonius, Ascosphera apis, virus mešinastog legla, tripanozoma Lotmaria passim i
Crithidia mellificae) i odraslih pĉela (virus akutne paralize pĉela, virus hroniĉne
paralize pĉela, virus deformisanih krila pĉela, tripanozoma Lotmaria passim i Crithidia
mellificae,mikrosporidija Nosema apis i Nosema ceranae ) kao i za utvrĊivanje nivoa
oksidativnog stresa analizom aktivnosti enzima: SOD, CAT, GST i koncentracije
malondialdehida (MDA). TakoĊe, iz istih košnica uzeti su uzorci za procenu ekspresije
GOX gena kao parametra socijlanog imuniteta.
Detekcija patogena je obavljena izolacijom bakterija kao i upotrebom PCR i
real-time PCR, u skladu sa standardima OIE. Rezultati istraţivanja su pokazali da je
meĊu komercijalno gajenim društvima P. larvae bio zastupljen u 16,67% uzoraka, A.
apis bio prisutan u 15,83% uzorka, dok je SBV detektovan u 96,67% uzoraka. MeĊutim
u leglu pĉela gajenih u tradicionalnim trmka košnicama naĊen je samo SBV u 33,33%
uzoraka. Dalja istraţivanja su utvrdila da su kod odraslih pĉela u komercijalno gajnim
društvima bili signifikantno (p<0,001) više zastupljeni virusi: ABPV, CBPV i DWV
(83,33%, 100,00%, 100,00%, istim redom) u odnosu na društva iz trmki gde je procenat
ovih virusa iznosio 33,33% za svaki virus. TakoĊe, sva komercijalno gajena društva bila
su inficirana makar jednim od praćenih patogena, za razliku od tradicionalno gajenih
pĉela u trmkama meĊu kojima je 66,66% bilo bez patogena.
Rezultati su otkrili znaĉajne razlike u aktivnosti CAT, GST i SOD (p<0,01) i
koncentracije MDA (p<0,002) izmeĊu komercijalnih i tradicionalnih društava što vodi
zakljuĉku da u društvima gajenim u trmkama postoji manji oksidativni stres što je
rezultiralo i manjom zastupljenošću svih praćenih patogena. U uzorcima komercijalno
gajenih pĉela zastupljenost parazita L. passim i N. ceranae bila je znaĉajno veća
(p<0,05; p<0,01, respektivno) u odnosu na uzorke iz tradicionalnih košnica, dok C.
mellificae i N. apis nisu detektovane ni u jednom uzorku. Treba istaći, da je prvi put
detektovana tripanozoma L. passim u leglu iz obe grupe ispitivanih košnica,
komercijalnih i tradicionalnih, pri ĉemu je njena zastupljenost u leglu znaĉajno manja
(p<0,01) nego u odraslim pĉelama u komercijalnim društvima, dok se kod tradicionalno
gajenih pĉela zastupljenost ove tripanozome izmeĊu odraslih pĉela i legla nije znaĉajno
razlikovala. Kod komercijalno gajenih pĉela utvrĊen je znaĉajno veći nivo iRNK za gen
GOX (p<0,01) u odnosu na tradicionalno gajena društva, što je verovatno posledica
pojaĉane potrebe prvopomenutih da ojaĉaju socijalni imunitet.
Komercijalna društva su u odnosu na tradicionalno gajena bila pod većim
oksidativnim stresom, a imala su i veću opterećenost pĉelinjim patogenima, kao i veći
nivo transkirpcije GOX gena, što je verovatno posledica ĉestih pĉelarskih manipulacija i
uznemiravanja komercijalnim društvima, kao i njihovo forsirano ekonomsko
iskorišćavanje. Sve to vodi zakljuĉku da populacija pĉela koja se uzgaja na
tradicionalan ima veći kapacitet samoodrţanja i otpornija na pĉelinje patogene,
energetski (i oksidativni) stres, a da antropogeni faktori, odnosno pĉelarski postupci,
imaju negativan uticaj na zdravlje komercijalno gajenih pĉela.
AB  - Pests and pathogens are the most common causes of honey bee colony losses. American
foulbrood (AFB) is a disease of honey bee brood, caused by the bacterium
Paenibacillus larvae, White (1906), can be considered a major threat to bee health, as it
is a panzootic disease that spreads very quickly, not only from hive to hive, from apiary
to apiary, from region to region, but also from the state to the state and beyond.
European foulbrood is a bacterial disease of honey bee brood caused by several
bacterial species dominated by Melissococcus plutonius. This disease is widespread and
poses a major problem in beekeeping by reducing the production results of honey bee
colonies. Chalkbrood disease (CHB) is an infection caused by the fungus Ascosphaera
apis causing losses of commercially reared bee colonies, especially in combination with
microsporidia species of the genus Nosema sp. and a Sacbrood virus (SBV). Nosemosis
is the most common disease among adult bees caused by Nosema apis and N. ceranae,
and often leads to economic losses in beekeeping. Viral infections of bees, which have
long since reached panzootic proportions, endanger the health of bees and present
ultimate executors of bee colonies. Varroa destructor mite is the main vector of almost
all, especially viral infections, which have become a serious problem not only for
commercially reared, but also for honey bees in the wild, thanks to the mite V.
destructor as a physical and biological vector. It is clear that the health status of
colonies in commercial beekeeping is exposed to great risks, and their examination and
treatment represent a great challenge for both researchers and beekeepers.
Diseases of adult bees and bee brood in commercial beekeeping are most often a
consequence of energetic stress, caused by inadequate feeding of bee colonies, primarily
by excessive use of sugar syrup. The basis of energetic stress is oxidative stress of bee
colonies, which can be defined as an imbalance between oxidants and antioxidants in
favor of the former. Reactive oxygen species (ROS) negatively affect cellular functions
and are generated during oxido-reduction metabolic processes in the cell. They are
involved in the regulation of various mechanisms, intercellular signaling, and exert
bactericidal activity.
Honey bees, like other animals, have developed a number of enzymatic mechanisms
that resist oxidative stress, removing free radicals. An important role in these processes
is played by: superoxide dismutase (SOD), catalase (CAT) in peroxisomes, ascorbate
peroxidase, glutathione S transferase (GST) peroxidase, and the thyrodoxin /
thyroreductase system. Immunity of bees, as well as immunity in general, includes a
complex system that aims to ensure the preservation of health and survival of the
organism based on many defense mechanisms against pathogens and other harmful
noxa (physical and chemical). The honey bee achieves its social immunity with the help
of behavioral mechanisms that help the community defend itself against pathogens.
Investing in individual immunity has a high material and energy price for society, so the
association of bees (development of social structure) established joint social defense
mechanisms that enable bee society to fight more efficiently and economically against
environmental agents. The enzyme glucose oxidase (GOX) is important for the social
immunity of bees. This enzyme is a product of bee exocrine glands, and its role is in the
"conservation" of bee products, honey and bee bread, thus preventing their spoilage.
GOX participates in the process of catalysis of -D glucose to gluconic acid and
hydrogen peroxide. Hydrogen peroxide has antiseptic properties, thus contributing to
additional protection and social immunity of bees.
The aim of the research was to determine: whether there are differences between
traditional and modern bee colonies in terms of the presence of pathogens and the
occurrence of bee brood diseases, with the analysis of biological (expression level of the
GOX gene and oxidative stress factors) and anthropogenic factors (beekeeping
management) on monitored bee brood and adult bee diseases. The field part of the
research was performed in the area of the Peshterska plateau (Sjenica municipality,
Serbia) on 144 asymptomatic bee communities. Samples of adult bees and bee brood
were taken from modern (DB) hives and traditional "trmka" hives to determine the
presence of brood pathogens (Paenibacilus larvae, Melissococus plutonius, Ascosphera
apis, Sacbrood virus, trypanosomatids Lotmaria passim and Crithidia mellificae) and
adult bees (acute bee paralysis virus, chronic bee paralysis virus, deformed bee wings
virus, trypanosomatids Lotmaria passim and Crithidia mellificae, microsporidia
Nosema apis and Nosema ceranae) as well as for determination of oxidative stress
levels by analysis of activity of enzymes: SOD, CAT, GST and concentration of
malondialdehyde (MDA). From the same hives, samples were taken to estimate the
expression the GOX gene as a parameter of social immunity. Pathogen detection was
performed by bacterial isolation as well as using PCR and real-time PCR, in accordance
with the OIE standards. The results showed that among commercially reared colonies,
P. larvae, was represented in 16.67% of samples, A. apis in 15.83%, while SBV was
detected in 96.67% of samples. However, in the brood from colonies raised in
traditional hives, only SBV in the percentage of 33.33% of samples was found. Further
research found that in adult bees from commercially reared colonies, viruses ABPV,
CBPV and DWV (83.33%, 100.00%, 100.00%, respectively), were significantly (p
<0.001) more represented compared to adult bees from „trmka― hives, where the
percentage of these viruses was 33.33% for each. Also, all commercially reared colonies
were infected with at least one of the monitored pathogens, in contrast to traditionally
reared bees, of which 66.66% were pathogen-free.
The results revealed significant differences of activities of CAT, GST and SOD
(p<0.01) and MDA concentration (p<0.002) between commercial and traditional
colonies, which leads to the conclusion that colonies grown in „trmka― hives had less
oxidative stress level, which resulted in lower presence of all monitored pathogens.
In samples of bees from commercially bred colonies, the prevalence of parasites L.
passim and N. ceranae was significantly higher (p<0.05; p<0.01, respectively)
compared to samples from traditional hives, while C. mellificae and N. apis were not
detected in any sample. It should be noted that L. passim was detected for the first time
in a brood from both groups of examined hives, commercial and traditional, with its
presence in the brood significantly lower (p<0.01) than in adult bees in commercial
colonies, while in traditionally reared bees, the presence of this trypanosome did not
differ significantly between adult bees and brood. In commercially bred bees, a
significantly higher level of mRNA for the GOX gene was found (p<0.01) compared to
traditionally bred colonies, which is probably a consequence of the increased need of
the former to strengthen social immunity. Compared to traditional beekeeping,
commercial colonies were under greater oxidative stress, and had a higher load of bee
pathogens as well as a higher level of transcription for the GOX gene, which is probably
due to frequent beekeeping and harassment of commercial colonies, as well as their
forced economic exploitation. All this leads to the conclusion that the population of
bees raised in the traditional way is more self-sustaining and resistant to bee pathogens,
energetic (and oxidative) stress, and that the anthropogenic factors (beekeeping
practices) have a negative impact on the health of commercially reared bees.
PB  - Beograd : Fakultet veterinarske medicine
T2  - 2022
T1  - Komparativno ispitivanje prisustva uzročnika i bolesti pčelinjeg legla tradicionalno i savremeno gajenih pčelinjih društava uz analizu uticaja nekih bioloških i antropogenih faktora
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3360
ER  - 
@phdthesis{
author = "Tarić, Elmin",
year = "2022",
abstract = "Doktroska disertacija, Štetoĉine i patogeni predstavljaju najĉešće uzroke gubitaka pĉelinjih društva.
Ameriĉka truleţ (AFB) je bolest pĉelinjeg legla, uzrokovana bakterijom Paenibacillus.
larvae, White (1906), moţe se smatrati glavnom pretnjom po zdravlje pĉela, s obzirom
da je reĉ o panzootskoj bolesti koja se vrlo brzo širi, ne samo iz košnice u košnicu, sa
pĉelinjaka na pĉelinjak iz regije u regiju, već i iz drţave u drţavu i šire. Evropska truleţ
je bakterijska bolest pĉelinjeg legla uzrokovana sa više bakterisjkih vrsta gde dominira
Melissococcus plutonius. Ova bolest je jako raširena i predstavlja veliki problem u
pĉelarstvu smanjujući proizvodne rezulte pĉelinjih zajednica. Kreĉno leglo (CHB) je
infekcija izazvana gljivicom Ascosphaera apis izazivajući gubitke komercijalno gajenih
pĉelinjih zajednica, naroĉito u kombinaciji sa vrstama mikrosporidija roda Nosema i
virusom mešinastog legla. Nozemoza je najĉešća bolest meĊu odraslim pĉelama
uzrokovana mirkosporidijama Nosema apis i N. ceranae i ĉesto dovodi do ekonomskih
gubitaka u pĉelarstvu. Virusne infekcije pĉela, koje su već odavno dostigle razmere
panzootije, ugroţavaju zdravlje pĉela i predstavljaju konaĉne egzekutore pĉelinjih
zajdnica. Pĉelinji krpelj Varroa destructor je glavni vektor skoro svih, a naroĉito
virusnih infekcija pĉela, koje su postale ozbiljan problem ne samo za komercijalno
gajene, već i za pĉelinje zajednice u divljini, zahvaljujući upravo krpelju V. destructor
kao fiziĉkom i biološkom vektoru Na osnovu svega navedenog jasno je da je
zdravstveno stanje društava u komercijalnom pĉelarstvu izloţeno velikim rizicima, a
njihovo ispitivanje i tretman predstavljaju veliki izazov kako za istraţivaĉe tako i za
pĉelare.
Bolesti odraslih pĉela i pĉelinjeg legla u komercijalnom pĉelarstvu najĉešće su
posledica energetskog stresa, nastalog zbog neadekvatne prihrane pĉelinjih zajednica,
prvenstveno prevelikom upotrebom sećernog sirupa. U osnovi energetskog stresa je
oksidativni stres pĉelinjih zajednica koji se moţe definisati kao disbalans izmeĊu
proizvodnje reaktivnih oblika kiseonika i antioksidativne odbrane. Reaktivni oblici
kiseonika (ROS) negativno utiĉu na ćelijske funkcije i stvaraju se tokom oksidoredukcionih metaboliĉkih procesa u ćeliji. Oni su ukljuĉeni u regulaciju razliĉitih
mehanizama, intercelularne signalizacije, a imaju i baktericidno dejstvo.
Medonosne pĉele, kao i ostale ţivotinje, razvile su niz enzimskih mehanizama
kojima se odupiru oksidativnom stresu, uklanjajući slobodne radikale. U ovim
procesima vaţnu ulogu umaju: superoksid dismutaza (SOD), enzim prisutan u citosolu i
mitohondrijama; katalaza (CAT) prisutna u peroksizomima glutation S-transferaza
(GST), glutation S transferaza (GST), peroksidaza i tireodoksin/tireoreduktazni sistem.
Imunitet pĉela, kao i imunitet u opšte, obuhvata kompleksan sistem koji ima cilj da
obezbedi oĉuvanje zdravlja kao i opstanak organizma na osnovu mnogih mehanizama
odbrane od patogena i drugih štetnih noksi (fiziĉkih i hemijskih). Medonosna pĉela svoj
socijalni imunitet ostvaruje uz pomoć bihejviorlanih mehanizama koji pomaţu zajdnici
u odbrani od patogena. Ulaganje u individualni imunitet ima visoku materijalnoenergetsku cenu za društvo, pa su udruţivanjem pĉela (razvoj socijlanog ustrojstva)
uspostavljeni zajedniĉki socijalni mehanizmi odbrane koji omogućavaju pĉelinjem
društvu efikasniju i ekonomiĉniju borbu protiv agenasa spoljašnje sredine. Za socijalni
imunitet pĉela od znaĉaja je enzim glukoza oksidazi (GOX). Ovaj enzim je produkt
pĉelinjih egzokrinih ţlezda, a uloga mu je u „konzervaciji― pĉelinjuh proizvoda, meda i
perge, tako spreĉavajući njihovo kvarenje. GOX uĉestvuje u procesu katalize -D
glukoze do glukonske kiseline i vodonik-peroksida. Vodonik-peroksid ima antiseptiĉka
svojstva, tako doprinoseći dodatnoj zaštiti i socijalnom imunitetu pĉela.
Cilj istraţivanja je bio da se utvrdi: da li izmeĊu tradicionalno i savremeno
gajenih pĉelinjih društava postoje razlike u pogledu prisustva patogena i pojave bolesti
pĉelinjeg legla, uz analizu bioloških (ekspresija GOX gena i faktora oksidativnog
stresa) i antropogenih faktora (menadţment u pĉelarstvu) na pojavu praćenih bolesti
pĉelinjeg legla i odraslih pĉela.
Terenski deo istraţivanja je obavljen na prostoru Pešterske visoravni (opština
Sjenica, Srbija) na 144 asimptomatske pĉelinje zajednice. Uzorci odraslih pĉela i
pĉelinjeg legla su uzeti iz savremenih (DB) košnica i tradicionalnih košnica „trmki―,
kako bi se utvrdila zastupljenost patogena legla (Paenibacilus larvae, Melissococus
plutonius, Ascosphera apis, virus mešinastog legla, tripanozoma Lotmaria passim i
Crithidia mellificae) i odraslih pĉela (virus akutne paralize pĉela, virus hroniĉne
paralize pĉela, virus deformisanih krila pĉela, tripanozoma Lotmaria passim i Crithidia
mellificae,mikrosporidija Nosema apis i Nosema ceranae ) kao i za utvrĊivanje nivoa
oksidativnog stresa analizom aktivnosti enzima: SOD, CAT, GST i koncentracije
malondialdehida (MDA). TakoĊe, iz istih košnica uzeti su uzorci za procenu ekspresije
GOX gena kao parametra socijlanog imuniteta.
Detekcija patogena je obavljena izolacijom bakterija kao i upotrebom PCR i
real-time PCR, u skladu sa standardima OIE. Rezultati istraţivanja su pokazali da je
meĊu komercijalno gajenim društvima P. larvae bio zastupljen u 16,67% uzoraka, A.
apis bio prisutan u 15,83% uzorka, dok je SBV detektovan u 96,67% uzoraka. MeĊutim
u leglu pĉela gajenih u tradicionalnim trmka košnicama naĊen je samo SBV u 33,33%
uzoraka. Dalja istraţivanja su utvrdila da su kod odraslih pĉela u komercijalno gajnim
društvima bili signifikantno (p<0,001) više zastupljeni virusi: ABPV, CBPV i DWV
(83,33%, 100,00%, 100,00%, istim redom) u odnosu na društva iz trmki gde je procenat
ovih virusa iznosio 33,33% za svaki virus. TakoĊe, sva komercijalno gajena društva bila
su inficirana makar jednim od praćenih patogena, za razliku od tradicionalno gajenih
pĉela u trmkama meĊu kojima je 66,66% bilo bez patogena.
Rezultati su otkrili znaĉajne razlike u aktivnosti CAT, GST i SOD (p<0,01) i
koncentracije MDA (p<0,002) izmeĊu komercijalnih i tradicionalnih društava što vodi
zakljuĉku da u društvima gajenim u trmkama postoji manji oksidativni stres što je
rezultiralo i manjom zastupljenošću svih praćenih patogena. U uzorcima komercijalno
gajenih pĉela zastupljenost parazita L. passim i N. ceranae bila je znaĉajno veća
(p<0,05; p<0,01, respektivno) u odnosu na uzorke iz tradicionalnih košnica, dok C.
mellificae i N. apis nisu detektovane ni u jednom uzorku. Treba istaći, da je prvi put
detektovana tripanozoma L. passim u leglu iz obe grupe ispitivanih košnica,
komercijalnih i tradicionalnih, pri ĉemu je njena zastupljenost u leglu znaĉajno manja
(p<0,01) nego u odraslim pĉelama u komercijalnim društvima, dok se kod tradicionalno
gajenih pĉela zastupljenost ove tripanozome izmeĊu odraslih pĉela i legla nije znaĉajno
razlikovala. Kod komercijalno gajenih pĉela utvrĊen je znaĉajno veći nivo iRNK za gen
GOX (p<0,01) u odnosu na tradicionalno gajena društva, što je verovatno posledica
pojaĉane potrebe prvopomenutih da ojaĉaju socijalni imunitet.
Komercijalna društva su u odnosu na tradicionalno gajena bila pod većim
oksidativnim stresom, a imala su i veću opterećenost pĉelinjim patogenima, kao i veći
nivo transkirpcije GOX gena, što je verovatno posledica ĉestih pĉelarskih manipulacija i
uznemiravanja komercijalnim društvima, kao i njihovo forsirano ekonomsko
iskorišćavanje. Sve to vodi zakljuĉku da populacija pĉela koja se uzgaja na
tradicionalan ima veći kapacitet samoodrţanja i otpornija na pĉelinje patogene,
energetski (i oksidativni) stres, a da antropogeni faktori, odnosno pĉelarski postupci,
imaju negativan uticaj na zdravlje komercijalno gajenih pĉela., Pests and pathogens are the most common causes of honey bee colony losses. American
foulbrood (AFB) is a disease of honey bee brood, caused by the bacterium
Paenibacillus larvae, White (1906), can be considered a major threat to bee health, as it
is a panzootic disease that spreads very quickly, not only from hive to hive, from apiary
to apiary, from region to region, but also from the state to the state and beyond.
European foulbrood is a bacterial disease of honey bee brood caused by several
bacterial species dominated by Melissococcus plutonius. This disease is widespread and
poses a major problem in beekeeping by reducing the production results of honey bee
colonies. Chalkbrood disease (CHB) is an infection caused by the fungus Ascosphaera
apis causing losses of commercially reared bee colonies, especially in combination with
microsporidia species of the genus Nosema sp. and a Sacbrood virus (SBV). Nosemosis
is the most common disease among adult bees caused by Nosema apis and N. ceranae,
and often leads to economic losses in beekeeping. Viral infections of bees, which have
long since reached panzootic proportions, endanger the health of bees and present
ultimate executors of bee colonies. Varroa destructor mite is the main vector of almost
all, especially viral infections, which have become a serious problem not only for
commercially reared, but also for honey bees in the wild, thanks to the mite V.
destructor as a physical and biological vector. It is clear that the health status of
colonies in commercial beekeeping is exposed to great risks, and their examination and
treatment represent a great challenge for both researchers and beekeepers.
Diseases of adult bees and bee brood in commercial beekeeping are most often a
consequence of energetic stress, caused by inadequate feeding of bee colonies, primarily
by excessive use of sugar syrup. The basis of energetic stress is oxidative stress of bee
colonies, which can be defined as an imbalance between oxidants and antioxidants in
favor of the former. Reactive oxygen species (ROS) negatively affect cellular functions
and are generated during oxido-reduction metabolic processes in the cell. They are
involved in the regulation of various mechanisms, intercellular signaling, and exert
bactericidal activity.
Honey bees, like other animals, have developed a number of enzymatic mechanisms
that resist oxidative stress, removing free radicals. An important role in these processes
is played by: superoxide dismutase (SOD), catalase (CAT) in peroxisomes, ascorbate
peroxidase, glutathione S transferase (GST) peroxidase, and the thyrodoxin /
thyroreductase system. Immunity of bees, as well as immunity in general, includes a
complex system that aims to ensure the preservation of health and survival of the
organism based on many defense mechanisms against pathogens and other harmful
noxa (physical and chemical). The honey bee achieves its social immunity with the help
of behavioral mechanisms that help the community defend itself against pathogens.
Investing in individual immunity has a high material and energy price for society, so the
association of bees (development of social structure) established joint social defense
mechanisms that enable bee society to fight more efficiently and economically against
environmental agents. The enzyme glucose oxidase (GOX) is important for the social
immunity of bees. This enzyme is a product of bee exocrine glands, and its role is in the
"conservation" of bee products, honey and bee bread, thus preventing their spoilage.
GOX participates in the process of catalysis of -D glucose to gluconic acid and
hydrogen peroxide. Hydrogen peroxide has antiseptic properties, thus contributing to
additional protection and social immunity of bees.
The aim of the research was to determine: whether there are differences between
traditional and modern bee colonies in terms of the presence of pathogens and the
occurrence of bee brood diseases, with the analysis of biological (expression level of the
GOX gene and oxidative stress factors) and anthropogenic factors (beekeeping
management) on monitored bee brood and adult bee diseases. The field part of the
research was performed in the area of the Peshterska plateau (Sjenica municipality,
Serbia) on 144 asymptomatic bee communities. Samples of adult bees and bee brood
were taken from modern (DB) hives and traditional "trmka" hives to determine the
presence of brood pathogens (Paenibacilus larvae, Melissococus plutonius, Ascosphera
apis, Sacbrood virus, trypanosomatids Lotmaria passim and Crithidia mellificae) and
adult bees (acute bee paralysis virus, chronic bee paralysis virus, deformed bee wings
virus, trypanosomatids Lotmaria passim and Crithidia mellificae, microsporidia
Nosema apis and Nosema ceranae) as well as for determination of oxidative stress
levels by analysis of activity of enzymes: SOD, CAT, GST and concentration of
malondialdehyde (MDA). From the same hives, samples were taken to estimate the
expression the GOX gene as a parameter of social immunity. Pathogen detection was
performed by bacterial isolation as well as using PCR and real-time PCR, in accordance
with the OIE standards. The results showed that among commercially reared colonies,
P. larvae, was represented in 16.67% of samples, A. apis in 15.83%, while SBV was
detected in 96.67% of samples. However, in the brood from colonies raised in
traditional hives, only SBV in the percentage of 33.33% of samples was found. Further
research found that in adult bees from commercially reared colonies, viruses ABPV,
CBPV and DWV (83.33%, 100.00%, 100.00%, respectively), were significantly (p
<0.001) more represented compared to adult bees from „trmka― hives, where the
percentage of these viruses was 33.33% for each. Also, all commercially reared colonies
were infected with at least one of the monitored pathogens, in contrast to traditionally
reared bees, of which 66.66% were pathogen-free.
The results revealed significant differences of activities of CAT, GST and SOD
(p<0.01) and MDA concentration (p<0.002) between commercial and traditional
colonies, which leads to the conclusion that colonies grown in „trmka― hives had less
oxidative stress level, which resulted in lower presence of all monitored pathogens.
In samples of bees from commercially bred colonies, the prevalence of parasites L.
passim and N. ceranae was significantly higher (p<0.05; p<0.01, respectively)
compared to samples from traditional hives, while C. mellificae and N. apis were not
detected in any sample. It should be noted that L. passim was detected for the first time
in a brood from both groups of examined hives, commercial and traditional, with its
presence in the brood significantly lower (p<0.01) than in adult bees in commercial
colonies, while in traditionally reared bees, the presence of this trypanosome did not
differ significantly between adult bees and brood. In commercially bred bees, a
significantly higher level of mRNA for the GOX gene was found (p<0.01) compared to
traditionally bred colonies, which is probably a consequence of the increased need of
the former to strengthen social immunity. Compared to traditional beekeeping,
commercial colonies were under greater oxidative stress, and had a higher load of bee
pathogens as well as a higher level of transcription for the GOX gene, which is probably
due to frequent beekeeping and harassment of commercial colonies, as well as their
forced economic exploitation. All this leads to the conclusion that the population of
bees raised in the traditional way is more self-sustaining and resistant to bee pathogens,
energetic (and oxidative) stress, and that the anthropogenic factors (beekeeping
practices) have a negative impact on the health of commercially reared bees.",
publisher = "Beograd : Fakultet veterinarske medicine",
journal = "2022",
title = "Komparativno ispitivanje prisustva uzročnika i bolesti pčelinjeg legla tradicionalno i savremeno gajenih pčelinjih društava uz analizu uticaja nekih bioloških i antropogenih faktora",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3360"
}
Tarić, E.. (2022). Komparativno ispitivanje prisustva uzročnika i bolesti pčelinjeg legla tradicionalno i savremeno gajenih pčelinjih društava uz analizu uticaja nekih bioloških i antropogenih faktora. in 2022
Beograd : Fakultet veterinarske medicine..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3360
Tarić E. Komparativno ispitivanje prisustva uzročnika i bolesti pčelinjeg legla tradicionalno i savremeno gajenih pčelinjih društava uz analizu uticaja nekih bioloških i antropogenih faktora. in 2022. 2022;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3360 .
Tarić, Elmin, "Komparativno ispitivanje prisustva uzročnika i bolesti pčelinjeg legla tradicionalno i savremeno gajenih pčelinjih društava uz analizu uticaja nekih bioloških i antropogenih faktora" in 2022 (2022),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3360 .

Mogućnost unapređenja ovčarske proizvodnje na sjeničko-peršterskoj visoravni

Tarić, Elmin; Besckei, Zsolt; Trailović, Ružica; Savić, Mila; Dimitrijević, Vladimir

(Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, 2022)

TY  - CONF
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Besckei, Zsolt
AU  - Trailović, Ružica
AU  - Savić, Mila
AU  - Dimitrijević, Vladimir
PY  - 2022
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2582
AB  - U celom svetu ovčarska proizvodnja ima trend rasta. U okviru EU strategije, u ovčarskoj proizvodnji se fokus sa intenzinvnih, usmerava ka samoodrživim sistemima, koji omogućavaju jačanje „ekosistem servisa“, doprinoseći konzervaciji prirodnih resursa
i proizvodnji brendova sa zaštitiom geografskog porekla, što direktno utiče na promociju i razvoj regiona. Sjenica i teritorija Pešterske visoravani je region visoke prirodne
vrednosti (HNV), velikog potencijala za razvoj stočarstva. Od posebnog značaja je interakcija autohtone sjeničke ovce u tradicionalnim staništima, uz specifični biodiverzitet travnjaka, koji proizvodima daje specifične odlike. Pešterska visoravan ima veoma
dugu tradiciju uzgoja ovaca, a proizvodi su na osnovu kvaliteta postali poznati i prepoznatljivi u regionu i u svetu. U svetlu zahteva potrošača, usmerenim za dobijenje animalnih proizvoda dodate vrednosti, region ima veliki potencijal za razvoj ovčarske proizvodnje. Sjenica spada u IV grupu devastiranih područja i migracija radno sposobnog
stanovništva je u ovom kraju negativno izražena. Na teritoriji opštine Sjenica, u 101 naselju, sa prosečnom gustinom naseljenosti od svega 24 stanovnika na km2 ova opština
je, u poređenju sa ostalim opštinama na jugozapadu Republike Srbije, najređe naseljena. Privreda je nedovoljno razvijena, veoma oskudna i loše razvijena. Preko 54 procenata stnovništva se bavi nekim vidom poljoprivredne proizvodnje što jasno ukazuje na
činjenicu i potencijal koliko je poljoprivreda važna u ruralnom razvoju. Opština Sjenica
raspolaže sa 105 159,5 ha poljoprivrednog zemljišta. U strukturi zemljišta dominiraju
prirodne livade i pašnjaci (oko 45 000 ha) uz malo prisustvo obradivog poljoprivrednog
zemljišta (16 208 ha), na kojima dominira proizvodnja žitarica i krmnog bilja za potrebe stočarstva. Većina poljoprivrednih gazdinstava ima zastarelu mehanizaciju. U radu
se analiziraju prednosti, slabosti, mogućnosti i pretnje (SWOT analiza) u organizaciji
organske proizvodnje u ovčarstvu, kako bi se na terenu primenile neophodne mere za
organizaciju novog proizvodnog sistema kao i ostvarenja plana razvoja opštine koji je
donet za period od 2020 do 2028 godine.
PB  - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo
C3  - XXXIII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08–11. septembar 2022
T1  - Mogućnost unapređenja ovčarske proizvodnje na sjeničko-peršterskoj visoravni
SP  - 346
EP  - 351
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2582
ER  - 
@conference{
author = "Tarić, Elmin and Besckei, Zsolt and Trailović, Ružica and Savić, Mila and Dimitrijević, Vladimir",
year = "2022",
abstract = "U celom svetu ovčarska proizvodnja ima trend rasta. U okviru EU strategije, u ovčarskoj proizvodnji se fokus sa intenzinvnih, usmerava ka samoodrživim sistemima, koji omogućavaju jačanje „ekosistem servisa“, doprinoseći konzervaciji prirodnih resursa
i proizvodnji brendova sa zaštitiom geografskog porekla, što direktno utiče na promociju i razvoj regiona. Sjenica i teritorija Pešterske visoravani je region visoke prirodne
vrednosti (HNV), velikog potencijala za razvoj stočarstva. Od posebnog značaja je interakcija autohtone sjeničke ovce u tradicionalnim staništima, uz specifični biodiverzitet travnjaka, koji proizvodima daje specifične odlike. Pešterska visoravan ima veoma
dugu tradiciju uzgoja ovaca, a proizvodi su na osnovu kvaliteta postali poznati i prepoznatljivi u regionu i u svetu. U svetlu zahteva potrošača, usmerenim za dobijenje animalnih proizvoda dodate vrednosti, region ima veliki potencijal za razvoj ovčarske proizvodnje. Sjenica spada u IV grupu devastiranih područja i migracija radno sposobnog
stanovništva je u ovom kraju negativno izražena. Na teritoriji opštine Sjenica, u 101 naselju, sa prosečnom gustinom naseljenosti od svega 24 stanovnika na km2 ova opština
je, u poređenju sa ostalim opštinama na jugozapadu Republike Srbije, najređe naseljena. Privreda je nedovoljno razvijena, veoma oskudna i loše razvijena. Preko 54 procenata stnovništva se bavi nekim vidom poljoprivredne proizvodnje što jasno ukazuje na
činjenicu i potencijal koliko je poljoprivreda važna u ruralnom razvoju. Opština Sjenica
raspolaže sa 105 159,5 ha poljoprivrednog zemljišta. U strukturi zemljišta dominiraju
prirodne livade i pašnjaci (oko 45 000 ha) uz malo prisustvo obradivog poljoprivrednog
zemljišta (16 208 ha), na kojima dominira proizvodnja žitarica i krmnog bilja za potrebe stočarstva. Većina poljoprivrednih gazdinstava ima zastarelu mehanizaciju. U radu
se analiziraju prednosti, slabosti, mogućnosti i pretnje (SWOT analiza) u organizaciji
organske proizvodnje u ovčarstvu, kako bi se na terenu primenile neophodne mere za
organizaciju novog proizvodnog sistema kao i ostvarenja plana razvoja opštine koji je
donet za period od 2020 do 2028 godine.",
publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo",
journal = "XXXIII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08–11. septembar 2022",
title = "Mogućnost unapređenja ovčarske proizvodnje na sjeničko-peršterskoj visoravni",
pages = "346-351",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2582"
}
Tarić, E., Besckei, Z., Trailović, R., Savić, M.,& Dimitrijević, V.. (2022). Mogućnost unapređenja ovčarske proizvodnje na sjeničko-peršterskoj visoravni. in XXXIII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08–11. septembar 2022
Beograd : Srpsko veterinarsko društvo., 346-351.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2582
Tarić E, Besckei Z, Trailović R, Savić M, Dimitrijević V. Mogućnost unapređenja ovčarske proizvodnje na sjeničko-peršterskoj visoravni. in XXXIII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08–11. septembar 2022. 2022;:346-351.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2582 .
Tarić, Elmin, Besckei, Zsolt, Trailović, Ružica, Savić, Mila, Dimitrijević, Vladimir, "Mogućnost unapređenja ovčarske proizvodnje na sjeničko-peršterskoj visoravni" in XXXIII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08–11. septembar 2022 (2022):346-351,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2582 .

Značaj kliničkog pregleda genitalnih organa priplodnih ovnova kao selekcijski kriterijum u unapređenju autohtonih rasa ovaca

Becskei, Zsolt; Savić, Mila; Tarić, Elmin; Bojkovski, Jovan; Gáspárdy, András; Cekić, Bogdan; Dimitrijević, Vladimir

(Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, 2022)

TY  - CONF
AU  - Becskei, Zsolt
AU  - Savić, Mila
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Bojkovski, Jovan
AU  - Gáspárdy, András
AU  - Cekić, Bogdan
AU  - Dimitrijević, Vladimir
PY  - 2022
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2583
AB  - Poljoprivredna proizvodnja u Republici Srbiji predstavlja značajnu granu privrede.
Stočarstvo pre svega karakterišu usitnjena porodična gazdinstva, koja se tradicionalno
bave ovom delatnošću. Ovčarstvo predstavlja važnu granu stočarstva u Republici
Srbiji, gde se na preko 155 000 poljoprivrednih gazdinstava gaji ukupno preko 1,7 miliona
ovaca. Najveći deo populacije ovaca čine autohtone rase, u prvom redu različiti sojevi
pramenke, zatim, u značajno manjem broju i cigaja, koje se najčešće gaje u poluekstenzivnim
sistemima. Mnogi sojevi autohtonih rasa imaju ugrožen status i neophodno
je unaprediti mere očuvanja i zaštite ovih dragocenih autohtonih genetičkih resursa,
koji imaju značajan potencijal u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji. Posebna pažnja
treba da se posveti odabiru priplodnih ovnova, zbog toga što je njihov uticaj na populaciju
najveći, s obzirom na činjenicu da jedan kvalitetan ovan u sezoni parenja, upari
preko 40 ovaca i ostavlja svoje brojne potomke. Iz tog razloga, prilikom izrade selekcijskih
programa za određenu rasu, posebnu pažnju treba posvetiti priplodnim ovnovima
i njihovim proizvodnim i reproduktivnim karakteristikama. Pored ostalih selekcijskih
kriterijuma, kliničkim pregledom genitalnih organa i morfometrijskom analizom testisa
pri odabiru priplodnih ovnova u značajnoj meri se može poboljšati, ne samo zdravlje
zapata, već i kvalitetne rasne odlike i brojnost populacije. Poznato je da je pored zdravstvenog
statusa genitalnih organa, kapacitet testisa za proizvodnju sperme u srazmeri
sa obimom testisa (veličina testisa). Ustanovljeno je da ovnovi sa većim obimom testisa
ostavljaju veći uticaj na populaciju i mogu da se pare sa većim brojem ovaca. Oni ostavljaju
veći broj potomaka, te svoje kvalitativne i kvantitativne rasne odlike mogu brže širiti
u populaciji u odnosu na priplodnjake koji imaju manje testise, koji stvaraju manje
sperme. Na osnovu literaturnih podataka, koji su proistekli iz opsežnih ispitivanja zaključeno
je da priplodni ovnovi starosti preko 1,5 godine, sa zdravim genitalnim organima moraju imati obim testisa najmanje 33 cm. Idealno bi bilo da svaki priplodnjak ima
obim testisa ≥ 35 cm zbog toga što tada može uspešno da pari i preko 40 ovaca tokom
sezone parenja. U zemljama sa razvijenim ovčarstvom, ova saznanja čine glavne selekcijske
smernice i kriterijume, te je shodno tome, cilj da kvalitetni priplodnjaci imaju
obim testisa ≥ 38 cm. Lipski soj pramenke predstavlja autohtonu rasu Republike Srbije,
koji je prema klasifikaciji Pravilnika o genetičkim resursima do 2019. godine spadao u I
kategoriju (kritično ugrožene rase), sa brojem priplodnih grla od oko 800 komada. Zahvaljujući
subvencijama, brojnost populacije se povećala i u 2021. godini je postignuto
2 000 registrovanih priplodnih jedinki, tako da ona nije više kritično ugrožena, već spada
u kategoriju “potencijalno ugroženih”. Ispitivanja populacija lipskog soja pramenke
su dokazala da je zdravlje genitalnih organa priplodnih ovnova dobro, prosečan obim
testisa je 38,35 cm, ali je opseg varijacija velik. Ova vrednost podrazumeva odličan prosek
na nivou cele populacije, ali zbog toga što je većina zapata mala (do 20 priplodnih
jedinki) i često samo sa jednim priplodnim ovnom u zapatu, ovnovi sa testisima nedovoljnog
obima mogu imati nepovoljan uticaj, ne samo na zapat u kome se gaji, već i na
celu populaciju lipske ovce. Sa aspekta očuvanja i unapređenja ovih dragocenih autohtonih
genetičkih resursa, poželjno je osavremeniti i selekcijski pristup koji uključuje kriterijume
vezane za genitalni trakt, sa ciljem da svaki zapat ima kvalitetnog ovna.
AB  - The agriculture represents an important branch of economy in the Republic of
Serbia. Animal production is mainly based on traditional small family housholds. Sheep
production is an important branch of agriculture in the Republic of Serbia, where a total
of 1.7 million sheep are reared in over 155.000 households, mainly under semiextensive
menagement. The majority of sheep are autochthonous breeds and local types adapted
to the local environment. Because of the endangered status of the autochthonous sheep
breeds, conservation and improvement of these precious populations is needed, as they
have a major potential in the sustainable agricultural production. The main focus should be given to the selection of breeding rams, as they have the biggest impact on the
population quality. One high quality breeding ram can mate over 40 ewes over the mating
seasone and leave offspring. Taking this in mind, when the selection criterias are
defined for a breed, a special attention should be given to the ram, to its productive and
reproductive traits. Amongother selection criteria, the clinical assessment of the genital
tract with a special attention on scrotal circumference could result in better health and
quality of the population. It is well known that rams with bigger scrotal circumference
(bigger testicles) can have a better reproductive capacity and can serve more ewes in
the mating season, what makes a stronger impact of rams on the population quality. In
countries with specialized sheep production these characteristics are inclusded into the
selection measures and breeding rams older than 1.5 years with healthy genitals should
have a scrotal circumference of minimum 33 cm, and the ideal score means that the
ram should have is≥ 35 cm, and the elite ones ≥ 38 cm. The Lipe sheep is a local autochthonous
breed of the Republic of Serbia, which has a breeding population size of 800
animals in 2019. According to the national legislation that time it had a status of a critically
endangered breedwith. As a result of hogher subsidies for the last few years, the
population size rises and in 2021 reached 2000 breeding animals which means it got a
status of potentially endangered breed. Assessment of the genital tract ofbreeding rams
of the Lipe sheep showed good health of the genitalia, with an average scrotal circumference
of 38.35cm, but with evidence of big variations. The average scrotal circumference
of 38.35cm means an excellent result on a population level. Eventhough the overall
scrotal circumference is excellent on the population level, because of the fact that most
of the herds are small (up to 20 breeding animals) with only one breeding ram, the animals
with insufficient values of scrotal circumference (≥ 33) could have negative results
not only at the herd level, but also at the population level of the endangered Lipe
sheep.With the aim to improve and save the endangered autochthonous rare breed and
ensure a high quality elite breeding rams in each flock, it is necessary to update the selective
measures with new criteria regarding the assessment of the male genital tract.
PB  - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo
C3  - XXXIII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08–11. septembar
T1  - Značaj kliničkog pregleda genitalnih organa priplodnih ovnova kao selekcijski kriterijum u unapređenju autohtonih rasa ovaca
SP  - 327
EP  - 329
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2583
ER  - 
@conference{
author = "Becskei, Zsolt and Savić, Mila and Tarić, Elmin and Bojkovski, Jovan and Gáspárdy, András and Cekić, Bogdan and Dimitrijević, Vladimir",
year = "2022",
abstract = "Poljoprivredna proizvodnja u Republici Srbiji predstavlja značajnu granu privrede.
Stočarstvo pre svega karakterišu usitnjena porodična gazdinstva, koja se tradicionalno
bave ovom delatnošću. Ovčarstvo predstavlja važnu granu stočarstva u Republici
Srbiji, gde se na preko 155 000 poljoprivrednih gazdinstava gaji ukupno preko 1,7 miliona
ovaca. Najveći deo populacije ovaca čine autohtone rase, u prvom redu različiti sojevi
pramenke, zatim, u značajno manjem broju i cigaja, koje se najčešće gaje u poluekstenzivnim
sistemima. Mnogi sojevi autohtonih rasa imaju ugrožen status i neophodno
je unaprediti mere očuvanja i zaštite ovih dragocenih autohtonih genetičkih resursa,
koji imaju značajan potencijal u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji. Posebna pažnja
treba da se posveti odabiru priplodnih ovnova, zbog toga što je njihov uticaj na populaciju
najveći, s obzirom na činjenicu da jedan kvalitetan ovan u sezoni parenja, upari
preko 40 ovaca i ostavlja svoje brojne potomke. Iz tog razloga, prilikom izrade selekcijskih
programa za određenu rasu, posebnu pažnju treba posvetiti priplodnim ovnovima
i njihovim proizvodnim i reproduktivnim karakteristikama. Pored ostalih selekcijskih
kriterijuma, kliničkim pregledom genitalnih organa i morfometrijskom analizom testisa
pri odabiru priplodnih ovnova u značajnoj meri se može poboljšati, ne samo zdravlje
zapata, već i kvalitetne rasne odlike i brojnost populacije. Poznato je da je pored zdravstvenog
statusa genitalnih organa, kapacitet testisa za proizvodnju sperme u srazmeri
sa obimom testisa (veličina testisa). Ustanovljeno je da ovnovi sa većim obimom testisa
ostavljaju veći uticaj na populaciju i mogu da se pare sa većim brojem ovaca. Oni ostavljaju
veći broj potomaka, te svoje kvalitativne i kvantitativne rasne odlike mogu brže širiti
u populaciji u odnosu na priplodnjake koji imaju manje testise, koji stvaraju manje
sperme. Na osnovu literaturnih podataka, koji su proistekli iz opsežnih ispitivanja zaključeno
je da priplodni ovnovi starosti preko 1,5 godine, sa zdravim genitalnim organima moraju imati obim testisa najmanje 33 cm. Idealno bi bilo da svaki priplodnjak ima
obim testisa ≥ 35 cm zbog toga što tada može uspešno da pari i preko 40 ovaca tokom
sezone parenja. U zemljama sa razvijenim ovčarstvom, ova saznanja čine glavne selekcijske
smernice i kriterijume, te je shodno tome, cilj da kvalitetni priplodnjaci imaju
obim testisa ≥ 38 cm. Lipski soj pramenke predstavlja autohtonu rasu Republike Srbije,
koji je prema klasifikaciji Pravilnika o genetičkim resursima do 2019. godine spadao u I
kategoriju (kritično ugrožene rase), sa brojem priplodnih grla od oko 800 komada. Zahvaljujući
subvencijama, brojnost populacije se povećala i u 2021. godini je postignuto
2 000 registrovanih priplodnih jedinki, tako da ona nije više kritično ugrožena, već spada
u kategoriju “potencijalno ugroženih”. Ispitivanja populacija lipskog soja pramenke
su dokazala da je zdravlje genitalnih organa priplodnih ovnova dobro, prosečan obim
testisa je 38,35 cm, ali je opseg varijacija velik. Ova vrednost podrazumeva odličan prosek
na nivou cele populacije, ali zbog toga što je većina zapata mala (do 20 priplodnih
jedinki) i često samo sa jednim priplodnim ovnom u zapatu, ovnovi sa testisima nedovoljnog
obima mogu imati nepovoljan uticaj, ne samo na zapat u kome se gaji, već i na
celu populaciju lipske ovce. Sa aspekta očuvanja i unapređenja ovih dragocenih autohtonih
genetičkih resursa, poželjno je osavremeniti i selekcijski pristup koji uključuje kriterijume
vezane za genitalni trakt, sa ciljem da svaki zapat ima kvalitetnog ovna., The agriculture represents an important branch of economy in the Republic of
Serbia. Animal production is mainly based on traditional small family housholds. Sheep
production is an important branch of agriculture in the Republic of Serbia, where a total
of 1.7 million sheep are reared in over 155.000 households, mainly under semiextensive
menagement. The majority of sheep are autochthonous breeds and local types adapted
to the local environment. Because of the endangered status of the autochthonous sheep
breeds, conservation and improvement of these precious populations is needed, as they
have a major potential in the sustainable agricultural production. The main focus should be given to the selection of breeding rams, as they have the biggest impact on the
population quality. One high quality breeding ram can mate over 40 ewes over the mating
seasone and leave offspring. Taking this in mind, when the selection criterias are
defined for a breed, a special attention should be given to the ram, to its productive and
reproductive traits. Amongother selection criteria, the clinical assessment of the genital
tract with a special attention on scrotal circumference could result in better health and
quality of the population. It is well known that rams with bigger scrotal circumference
(bigger testicles) can have a better reproductive capacity and can serve more ewes in
the mating season, what makes a stronger impact of rams on the population quality. In
countries with specialized sheep production these characteristics are inclusded into the
selection measures and breeding rams older than 1.5 years with healthy genitals should
have a scrotal circumference of minimum 33 cm, and the ideal score means that the
ram should have is≥ 35 cm, and the elite ones ≥ 38 cm. The Lipe sheep is a local autochthonous
breed of the Republic of Serbia, which has a breeding population size of 800
animals in 2019. According to the national legislation that time it had a status of a critically
endangered breedwith. As a result of hogher subsidies for the last few years, the
population size rises and in 2021 reached 2000 breeding animals which means it got a
status of potentially endangered breed. Assessment of the genital tract ofbreeding rams
of the Lipe sheep showed good health of the genitalia, with an average scrotal circumference
of 38.35cm, but with evidence of big variations. The average scrotal circumference
of 38.35cm means an excellent result on a population level. Eventhough the overall
scrotal circumference is excellent on the population level, because of the fact that most
of the herds are small (up to 20 breeding animals) with only one breeding ram, the animals
with insufficient values of scrotal circumference (≥ 33) could have negative results
not only at the herd level, but also at the population level of the endangered Lipe
sheep.With the aim to improve and save the endangered autochthonous rare breed and
ensure a high quality elite breeding rams in each flock, it is necessary to update the selective
measures with new criteria regarding the assessment of the male genital tract.",
publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo",
journal = "XXXIII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08–11. septembar",
title = "Značaj kliničkog pregleda genitalnih organa priplodnih ovnova kao selekcijski kriterijum u unapređenju autohtonih rasa ovaca",
pages = "327-329",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2583"
}
Becskei, Z., Savić, M., Tarić, E., Bojkovski, J., Gáspárdy, A., Cekić, B.,& Dimitrijević, V.. (2022). Značaj kliničkog pregleda genitalnih organa priplodnih ovnova kao selekcijski kriterijum u unapređenju autohtonih rasa ovaca. in XXXIII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08–11. septembar
Beograd : Srpsko veterinarsko društvo., 327-329.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2583
Becskei Z, Savić M, Tarić E, Bojkovski J, Gáspárdy A, Cekić B, Dimitrijević V. Značaj kliničkog pregleda genitalnih organa priplodnih ovnova kao selekcijski kriterijum u unapređenju autohtonih rasa ovaca. in XXXIII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08–11. septembar. 2022;:327-329.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2583 .
Becskei, Zsolt, Savić, Mila, Tarić, Elmin, Bojkovski, Jovan, Gáspárdy, András, Cekić, Bogdan, Dimitrijević, Vladimir, "Značaj kliničkog pregleda genitalnih organa priplodnih ovnova kao selekcijski kriterijum u unapređenju autohtonih rasa ovaca" in XXXIII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08–11. septembar (2022):327-329,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2583 .

The importance of autochthonous breeds in sustainable production

Becskei, Zsolt; Savić, Mila; Tarić, Elmin; Bjedov, Siniša; Cekić, Bogdan; Paskaš, Snežana; Gáspárdy, András

(2022)

TY  - CONF
AU  - Becskei, Zsolt
AU  - Savić, Mila
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Bjedov, Siniša
AU  - Cekić, Bogdan
AU  - Paskaš, Snežana
AU  - Gáspárdy, András
PY  - 2022
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2758
AB  - Autochthonous breeds are the pillar of sustainable animal production worldwide. From a total of
8719 livestock breeds, 26 percent are classified as at risk of extinction, 13 percent as not at risk, 6
percent as extinct and 55 percent as being of unknown risk status. Therefore, conservation is of
high priority. The Podolian cattle is one of the most endangered breed from the list of native breeds
of livestock in Serbia. In 2021 only 338 breeding animals were registered. The breed is known as
a precious resource of the local landscape enrichment, national heritage and history. According to
the population size of the Podolian cattle, a slight increasing tendency can be evidented. The
population size is variable (154 breeding animals in 2009, 252 in 2010, 270 in 2011, 260 in 2012,
264 in 2013, 306 in 2014, 258 in 2015, 263 in 2016, 338 in 2017, 317 in 2018, 357 in 2019, 416
in 2020 and 338 in 2021). The Podolian cattle population in Serbia belongs to the I group (critically
endangered). Over the time the governmental subsidies influenced the overall slight increase of
the number of breeding animals, but the population size is not stabile. Improved conservation
program should be applied to save the autochthonous endangered breed suitable for heritage
oriented sustainable production in an authentic environment.
C3  - Joint International Congress on Farm Animal Diversity and the 31st Annual Conference of the International Association for the Conservation of Animal Breeds in the Danube Region (DAGENE), Osijek, Croatia, 1–3 July 2022
T1  - The importance of autochthonous breeds in sustainable production
SP  - 14
EP  - 14
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2758
ER  - 
@conference{
author = "Becskei, Zsolt and Savić, Mila and Tarić, Elmin and Bjedov, Siniša and Cekić, Bogdan and Paskaš, Snežana and Gáspárdy, András",
year = "2022",
abstract = "Autochthonous breeds are the pillar of sustainable animal production worldwide. From a total of
8719 livestock breeds, 26 percent are classified as at risk of extinction, 13 percent as not at risk, 6
percent as extinct and 55 percent as being of unknown risk status. Therefore, conservation is of
high priority. The Podolian cattle is one of the most endangered breed from the list of native breeds
of livestock in Serbia. In 2021 only 338 breeding animals were registered. The breed is known as
a precious resource of the local landscape enrichment, national heritage and history. According to
the population size of the Podolian cattle, a slight increasing tendency can be evidented. The
population size is variable (154 breeding animals in 2009, 252 in 2010, 270 in 2011, 260 in 2012,
264 in 2013, 306 in 2014, 258 in 2015, 263 in 2016, 338 in 2017, 317 in 2018, 357 in 2019, 416
in 2020 and 338 in 2021). The Podolian cattle population in Serbia belongs to the I group (critically
endangered). Over the time the governmental subsidies influenced the overall slight increase of
the number of breeding animals, but the population size is not stabile. Improved conservation
program should be applied to save the autochthonous endangered breed suitable for heritage
oriented sustainable production in an authentic environment.",
journal = "Joint International Congress on Farm Animal Diversity and the 31st Annual Conference of the International Association for the Conservation of Animal Breeds in the Danube Region (DAGENE), Osijek, Croatia, 1–3 July 2022",
title = "The importance of autochthonous breeds in sustainable production",
pages = "14-14",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2758"
}
Becskei, Z., Savić, M., Tarić, E., Bjedov, S., Cekić, B., Paskaš, S.,& Gáspárdy, A.. (2022). The importance of autochthonous breeds in sustainable production. in Joint International Congress on Farm Animal Diversity and the 31st Annual Conference of the International Association for the Conservation of Animal Breeds in the Danube Region (DAGENE), Osijek, Croatia, 1–3 July 2022, 14-14.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2758
Becskei Z, Savić M, Tarić E, Bjedov S, Cekić B, Paskaš S, Gáspárdy A. The importance of autochthonous breeds in sustainable production. in Joint International Congress on Farm Animal Diversity and the 31st Annual Conference of the International Association for the Conservation of Animal Breeds in the Danube Region (DAGENE), Osijek, Croatia, 1–3 July 2022. 2022;:14-14.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2758 .
Becskei, Zsolt, Savić, Mila, Tarić, Elmin, Bjedov, Siniša, Cekić, Bogdan, Paskaš, Snežana, Gáspárdy, András, "The importance of autochthonous breeds in sustainable production" in Joint International Congress on Farm Animal Diversity and the 31st Annual Conference of the International Association for the Conservation of Animal Breeds in the Danube Region (DAGENE), Osijek, Croatia, 1–3 July 2022 (2022):14-14,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2758 .

Značaj animalnih proizvoda sa dodatom vrednošću za opstanak i promociju ugroženih animalnih genetičkih resursa - sjenička ovca

Tarić, Elmin; Besckei, Zsolt; Trailović, Ružica; Savić, Mila; Dimitrijević, Vladimir

(Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, 2021)

TY  - CONF
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Besckei, Zsolt
AU  - Trailović, Ružica
AU  - Savić, Mila
AU  - Dimitrijević, Vladimir
PY  - 2021
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2580
AB  - Cilj ovog je bio da se izvrši fenotipska karakterizacija sjeničke pramenke, ispitaju
svojstva koja doprinose značaju rase za proces zaštite i ispitaju svojstva koja sjenički
soj čine “jedinstvenim”. U tu svrhu su izvršena ispitivanja osobina ovčije stelje na prostoru Sjeničko – pešterske visoravni kao dodate vrednosti za proces zaštite soja i značaja za ruralni razvoj i promociju regiona. Ispitivanja su dokazala da su izvorni oblici retki i da se tradicionalno uzgajaju na Sjeničko - pešterskoj visoravni, u potpunosti
adaptirani na izazove okruženja. Sjenička ovca se gaji u slobodnom sistemu držanja,
a kako dobro koristi prirodne pašnjake i livade, njena ishrana je bazirana na postojećim biljnim resursima i ne zahteva povećanje biljne proizvodnje. Na osnovu klasifikacije rasa prema Food and Agriculture Organization, sjeničko-pešterski soj pripada regionalnim sojevima pramenke. U cilju zaštite ovog važnog animalnog resursa, izvršena
je karakterizacija populacije, koja je ukazala da se danas teško mogu naći čisti, izvorni oblici sjeničke ovce. Iako po veličini populacije ovaj soj nije ugrožen, decenijama se
nalazi pod uticajem melioratorskih rasa, kao što su virtemberg i il d frans. Hemijskom
analizom ovčije stelje je ustanovljeno da je prosečan sadržaj vode 36,87%, a udeo masti 30,48%. Sadržaj proteina je iznosio 26,43%, a pepela 5,85%. Prosečan sadržaj soli
je iznosio 4,37%, a sadržaj holesterola 79,27 mg/100g. Utvrđena je srednju vrednost za
TBARS od 0,17mg/kg. Takođe, su ispitani uzorci stelje na prisustvo teških metala i njihove vrednosti su bile ispod zakonom dozvoljenih granica.
Može se zaključiti da je, u skladu sa nacionalnim planom za očuvanje animalnih genetičkih resursa, izvršena fenotipska karakterizacija sjeničke pramenke i utvrđen
značaj rase u cilju zaštite ovog animalnog resursa. Takođe je utvrđeno da ovčija stelja
doprinosi racionalnom korišćenju animalnog genetičkog resursa i da ona predstavlja
dodatnu vrednost u procesu zaštite sjeničkog soja pramenke.
PB  - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo
C3  - XXXII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 09–12. septembar
T1  - Značaj animalnih proizvoda sa dodatom vrednošću za opstanak i promociju ugroženih animalnih genetičkih resursa - sjenička ovca
SP  - 319
EP  - 319
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2580
ER  - 
@conference{
author = "Tarić, Elmin and Besckei, Zsolt and Trailović, Ružica and Savić, Mila and Dimitrijević, Vladimir",
year = "2021",
abstract = "Cilj ovog je bio da se izvrši fenotipska karakterizacija sjeničke pramenke, ispitaju
svojstva koja doprinose značaju rase za proces zaštite i ispitaju svojstva koja sjenički
soj čine “jedinstvenim”. U tu svrhu su izvršena ispitivanja osobina ovčije stelje na prostoru Sjeničko – pešterske visoravni kao dodate vrednosti za proces zaštite soja i značaja za ruralni razvoj i promociju regiona. Ispitivanja su dokazala da su izvorni oblici retki i da se tradicionalno uzgajaju na Sjeničko - pešterskoj visoravni, u potpunosti
adaptirani na izazove okruženja. Sjenička ovca se gaji u slobodnom sistemu držanja,
a kako dobro koristi prirodne pašnjake i livade, njena ishrana je bazirana na postojećim biljnim resursima i ne zahteva povećanje biljne proizvodnje. Na osnovu klasifikacije rasa prema Food and Agriculture Organization, sjeničko-pešterski soj pripada regionalnim sojevima pramenke. U cilju zaštite ovog važnog animalnog resursa, izvršena
je karakterizacija populacije, koja je ukazala da se danas teško mogu naći čisti, izvorni oblici sjeničke ovce. Iako po veličini populacije ovaj soj nije ugrožen, decenijama se
nalazi pod uticajem melioratorskih rasa, kao što su virtemberg i il d frans. Hemijskom
analizom ovčije stelje je ustanovljeno da je prosečan sadržaj vode 36,87%, a udeo masti 30,48%. Sadržaj proteina je iznosio 26,43%, a pepela 5,85%. Prosečan sadržaj soli
je iznosio 4,37%, a sadržaj holesterola 79,27 mg/100g. Utvrđena je srednju vrednost za
TBARS od 0,17mg/kg. Takođe, su ispitani uzorci stelje na prisustvo teških metala i njihove vrednosti su bile ispod zakonom dozvoljenih granica.
Može se zaključiti da je, u skladu sa nacionalnim planom za očuvanje animalnih genetičkih resursa, izvršena fenotipska karakterizacija sjeničke pramenke i utvrđen
značaj rase u cilju zaštite ovog animalnog resursa. Takođe je utvrđeno da ovčija stelja
doprinosi racionalnom korišćenju animalnog genetičkog resursa i da ona predstavlja
dodatnu vrednost u procesu zaštite sjeničkog soja pramenke.",
publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo",
journal = "XXXII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 09–12. septembar",
title = "Značaj animalnih proizvoda sa dodatom vrednošću za opstanak i promociju ugroženih animalnih genetičkih resursa - sjenička ovca",
pages = "319-319",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2580"
}
Tarić, E., Besckei, Z., Trailović, R., Savić, M.,& Dimitrijević, V.. (2021). Značaj animalnih proizvoda sa dodatom vrednošću za opstanak i promociju ugroženih animalnih genetičkih resursa - sjenička ovca. in XXXII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 09–12. septembar
Beograd : Srpsko veterinarsko društvo., 319-319.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2580
Tarić E, Besckei Z, Trailović R, Savić M, Dimitrijević V. Značaj animalnih proizvoda sa dodatom vrednošću za opstanak i promociju ugroženih animalnih genetičkih resursa - sjenička ovca. in XXXII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 09–12. septembar. 2021;:319-319.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2580 .
Tarić, Elmin, Besckei, Zsolt, Trailović, Ružica, Savić, Mila, Dimitrijević, Vladimir, "Značaj animalnih proizvoda sa dodatom vrednošću za opstanak i promociju ugroženih animalnih genetičkih resursa - sjenička ovca" in XXXII Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 09–12. septembar (2021):319-319,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2580 .

Oxidative Stress, Endoparasite Prevalence and Social Immunity in Bee Colonies Kept Traditionally vs. Those Kept for Commercial Purposes

Tarić, Elmin; Glavinić, Uroš; Vejnović, Branislav; Stanojković, Aleksandar; Aleksić, Nevenka; Dimitrijević, Vladimir; Stanimirović, Zoran

(MDPI, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Glavinić, Uroš
AU  - Vejnović, Branislav
AU  - Stanojković, Aleksandar
AU  - Aleksić, Nevenka
AU  - Dimitrijević, Vladimir
AU  - Stanimirović, Zoran
PY  - 2020
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/1838
AB  - Commercially and traditionally managed bees were compared for oxidative stress (superoxide dismutase (SOD), catalase (CAT), glutathione S-transferase (GST) and malondialdehyde (MDA)), the prevalence of parasites (<i>Lotmaria passim</i>, <i>Crithidia mellificae</i> and <i>Nosema ceranae/apis</i>) and social immunity (glucose oxidase gene expression). The research was conducted on Pester plateau (Serbia—the Balkan Peninsula), on seemingly healthy colonies. Significant differences in CAT, GST and SOD activities (<i>p</i> < 0.01), and MDA concentrations (<i>p</i> < 0.002) were detected between commercial and traditional colonies. In the former, the prevalence of both <i>L. passim</i> and <i>N. ceranae</i> was significantly (<i>p</i> < 0.05 and <i>p</i> < 0.01, respectively) higher. For the first time, <i>L. passim</i> was detected in honey bee brood. In commercial colonies, the prevalence of <i>L. passim</i> was significantly (<i>p</i> < 0.01) lower in brood than in adult bees, whilst in traditionally kept colonies the prevalence in adult bees and brood did not differ significantly. In commercially kept colonies, the GOX gene expression level was significantly (<i>p</i> < 0.01) higher, which probably results from their increased need to strengthen their social immunity. Commercially kept colonies were under higher oxidative stress, had higher parasite burdens and higher GOX gene transcript levels. It may be assumed that anthropogenic influence contributed to these differences, but further investigations are necessary to confirm that.
PB  - MDPI
T2  - Insects
T1  - Oxidative Stress, Endoparasite Prevalence and Social Immunity in Bee Colonies Kept Traditionally vs. Those Kept for Commercial Purposes
VL  - 11
IS  - 266
SP  - 266
DO  - 10.3390/insects11050266
ER  - 
@article{
author = "Tarić, Elmin and Glavinić, Uroš and Vejnović, Branislav and Stanojković, Aleksandar and Aleksić, Nevenka and Dimitrijević, Vladimir and Stanimirović, Zoran",
year = "2020",
abstract = "Commercially and traditionally managed bees were compared for oxidative stress (superoxide dismutase (SOD), catalase (CAT), glutathione S-transferase (GST) and malondialdehyde (MDA)), the prevalence of parasites (<i>Lotmaria passim</i>, <i>Crithidia mellificae</i> and <i>Nosema ceranae/apis</i>) and social immunity (glucose oxidase gene expression). The research was conducted on Pester plateau (Serbia—the Balkan Peninsula), on seemingly healthy colonies. Significant differences in CAT, GST and SOD activities (<i>p</i> < 0.01), and MDA concentrations (<i>p</i> < 0.002) were detected between commercial and traditional colonies. In the former, the prevalence of both <i>L. passim</i> and <i>N. ceranae</i> was significantly (<i>p</i> < 0.05 and <i>p</i> < 0.01, respectively) higher. For the first time, <i>L. passim</i> was detected in honey bee brood. In commercial colonies, the prevalence of <i>L. passim</i> was significantly (<i>p</i> < 0.01) lower in brood than in adult bees, whilst in traditionally kept colonies the prevalence in adult bees and brood did not differ significantly. In commercially kept colonies, the GOX gene expression level was significantly (<i>p</i> < 0.01) higher, which probably results from their increased need to strengthen their social immunity. Commercially kept colonies were under higher oxidative stress, had higher parasite burdens and higher GOX gene transcript levels. It may be assumed that anthropogenic influence contributed to these differences, but further investigations are necessary to confirm that.",
publisher = "MDPI",
journal = "Insects",
title = "Oxidative Stress, Endoparasite Prevalence and Social Immunity in Bee Colonies Kept Traditionally vs. Those Kept for Commercial Purposes",
volume = "11",
number = "266",
pages = "266",
doi = "10.3390/insects11050266"
}
Tarić, E., Glavinić, U., Vejnović, B., Stanojković, A., Aleksić, N., Dimitrijević, V.,& Stanimirović, Z.. (2020). Oxidative Stress, Endoparasite Prevalence and Social Immunity in Bee Colonies Kept Traditionally vs. Those Kept for Commercial Purposes. in Insects
MDPI., 11(266), 266.
https://doi.org/10.3390/insects11050266
Tarić E, Glavinić U, Vejnović B, Stanojković A, Aleksić N, Dimitrijević V, Stanimirović Z. Oxidative Stress, Endoparasite Prevalence and Social Immunity in Bee Colonies Kept Traditionally vs. Those Kept for Commercial Purposes. in Insects. 2020;11(266):266.
doi:10.3390/insects11050266 .
Tarić, Elmin, Glavinić, Uroš, Vejnović, Branislav, Stanojković, Aleksandar, Aleksić, Nevenka, Dimitrijević, Vladimir, Stanimirović, Zoran, "Oxidative Stress, Endoparasite Prevalence and Social Immunity in Bee Colonies Kept Traditionally vs. Those Kept for Commercial Purposes" in Insects, 11, no. 266 (2020):266,
https://doi.org/10.3390/insects11050266 . .
3
18
5
15

Genetička karakterizacija jugoslovenskog ovčarskog psa - šarplaninca, pastirskog psa čuvara sa Zapadnog Balkana

Dimitrijević, Vladimir; Savić, Mila; Tarić, Elmin; Stanišić, Ljubodrag; Stanimirović, Zoran; Tabaković, Aleksandar; Aleksić, M. Jelena

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Dimitrijević, Vladimir
AU  - Savić, Mila
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Stanišić, Ljubodrag
AU  - Stanimirović, Zoran
AU  - Tabaković, Aleksandar
AU  - Aleksić, M. Jelena
PY  - 2020
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/1866
AB  - Yugoslavian Shepherd Dog-Sharplanina (YSD) is a livestock guard dog from the Western Balkans present in this region over a long time, but recognized by the Fédération Cynologique Internationale as a distinct breed as late as 1957. However, the information regarding the origin and the size of the breed's foundation stock is still lacking. In order to contribute towards better understanding of the genetic make-up of the YSD and its foundation stock, we re-analyzed previously generated genetic profiles of 94 registered YSD dogs assessed with nine nuclear microsatellites. Studied individuals comprised 90 unrelated dogs and two pairs of full-sibs, sampled at four sampling sites: Three dog shows and at a military training centre for dogs in Serbia. We supported earlier findings on high levels of genetic diversity in YSD (HE=0.728±0.027) and lack of inbreeding, and revealed substructure of the breed because we found two distinct gene pools in the Bayesian clustering analysis, indicated also by the excess of homozygotes (i.e., Wahlund effect) and outcomes of other analyses: Linkage disequilibrium tests, Neighbour-Joining tree, principal coordinates and two-dimensional scaling analyses. The two gene pools were almost equally represented at each sampling site. One gene pool was composed of individuals with high genetic integrity, while the other gene pool was characterized with admixed ancestry, developed possibly via hybridization with native breeding stock outside the registry system, other breeds, such as the Caucasian Shepherd, and/or individuals admixed with wolves. Thus, we demonstrate rather complex and diverse ancestry implying a genetically heterogeneous foundation stock of the YSD.
AB  - Jugoslovenski ovčarski pas – šarplaninac (JOP) je pastirski pas sa prostora Zapadnog Balkana na kojem je prisutan od davnina, iako je kao zasebna rasa prepoznat od strane Međunarodne kinološke federacije (FCI) tek 1957. godine. Međutim, podaci o veličini i poreklu osnivačke populacije JOP još uvek su nepoznati. U cilju doprinosa boljem razumevanju genetičke strukture i osnivačke populacije ove rase, izvršili smo dodatnu analizu prethodno objavljenih genetičkih profila 94 jedinke pasa rase JOP (90 pasa koji nisu u srodstvu i dva para punih srodnika uzorkovanih na tri izložbe pasa i u vojnom centru za obuku pasa) utvrđenih na osnovu varijabilnosti devet jedarnih mikrosatelita. Rezultati našeg istraživanja su potvrdili prethodne navode koji se odnose na visok stepen genetičkog diverziteta u ispitivanoj populaciji JOP (HE=0.728±0.027) i nizak stepen ukrštanja u srodstvu, ali i pokazali moguću genetičku strukturu ove rase. Naime, primenom Bajesove metode grupisanja, kao i na osnovu grupisanja po metodi najbližih suseda, nalaza o suvišku homozigota (tzv. Valundov efekat), testova neravnoteže vezanosti gena, analize glavnih komponenti i dvodimenzionalnog skaliranja, ustanovili smo postojanje dve različite genetičke grupe. Jedinke iz obe genetičke grupe bile su približno jednako zastupljene na svim mestima uzorkovanja. Jedna grupa obuhvatala je jedinke sa visokim genetičkim integritetom, dok su drugu grupu činile jedinke hibridnih genetičkih profila, koji su mogli nastali ukrštanjem sa neregistovanim psima koji su u tipu JOP ili sa drugim rasama, kao što je kavkaski ovčar, i/ili sa hibridima nastalih ukrštanjem sa vukovima. Sumirano, ovim istraživanjem ustanovljeno je veoma složeno i raznoliko poreklo JOP, što ukazuje na genetički heterogen karakter osnivačke populacije ove rase.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd
T2  - Acta Veterinaria-Beograd
T1  - Genetička karakterizacija jugoslovenskog ovčarskog psa - šarplaninca, pastirskog psa čuvara sa Zapadnog Balkana
T1  - Genetic characterization of the yugoslavian shepherd dog-sharplanina, a livestock guard dog from the western balkans
VL  - 70
IS  - 3
SP  - 329
EP  - 345
DO  - 10.2478/acve-2020-0025
ER  - 
@article{
author = "Dimitrijević, Vladimir and Savić, Mila and Tarić, Elmin and Stanišić, Ljubodrag and Stanimirović, Zoran and Tabaković, Aleksandar and Aleksić, M. Jelena",
year = "2020",
abstract = "Yugoslavian Shepherd Dog-Sharplanina (YSD) is a livestock guard dog from the Western Balkans present in this region over a long time, but recognized by the Fédération Cynologique Internationale as a distinct breed as late as 1957. However, the information regarding the origin and the size of the breed's foundation stock is still lacking. In order to contribute towards better understanding of the genetic make-up of the YSD and its foundation stock, we re-analyzed previously generated genetic profiles of 94 registered YSD dogs assessed with nine nuclear microsatellites. Studied individuals comprised 90 unrelated dogs and two pairs of full-sibs, sampled at four sampling sites: Three dog shows and at a military training centre for dogs in Serbia. We supported earlier findings on high levels of genetic diversity in YSD (HE=0.728±0.027) and lack of inbreeding, and revealed substructure of the breed because we found two distinct gene pools in the Bayesian clustering analysis, indicated also by the excess of homozygotes (i.e., Wahlund effect) and outcomes of other analyses: Linkage disequilibrium tests, Neighbour-Joining tree, principal coordinates and two-dimensional scaling analyses. The two gene pools were almost equally represented at each sampling site. One gene pool was composed of individuals with high genetic integrity, while the other gene pool was characterized with admixed ancestry, developed possibly via hybridization with native breeding stock outside the registry system, other breeds, such as the Caucasian Shepherd, and/or individuals admixed with wolves. Thus, we demonstrate rather complex and diverse ancestry implying a genetically heterogeneous foundation stock of the YSD., Jugoslovenski ovčarski pas – šarplaninac (JOP) je pastirski pas sa prostora Zapadnog Balkana na kojem je prisutan od davnina, iako je kao zasebna rasa prepoznat od strane Međunarodne kinološke federacije (FCI) tek 1957. godine. Međutim, podaci o veličini i poreklu osnivačke populacije JOP još uvek su nepoznati. U cilju doprinosa boljem razumevanju genetičke strukture i osnivačke populacije ove rase, izvršili smo dodatnu analizu prethodno objavljenih genetičkih profila 94 jedinke pasa rase JOP (90 pasa koji nisu u srodstvu i dva para punih srodnika uzorkovanih na tri izložbe pasa i u vojnom centru za obuku pasa) utvrđenih na osnovu varijabilnosti devet jedarnih mikrosatelita. Rezultati našeg istraživanja su potvrdili prethodne navode koji se odnose na visok stepen genetičkog diverziteta u ispitivanoj populaciji JOP (HE=0.728±0.027) i nizak stepen ukrštanja u srodstvu, ali i pokazali moguću genetičku strukturu ove rase. Naime, primenom Bajesove metode grupisanja, kao i na osnovu grupisanja po metodi najbližih suseda, nalaza o suvišku homozigota (tzv. Valundov efekat), testova neravnoteže vezanosti gena, analize glavnih komponenti i dvodimenzionalnog skaliranja, ustanovili smo postojanje dve različite genetičke grupe. Jedinke iz obe genetičke grupe bile su približno jednako zastupljene na svim mestima uzorkovanja. Jedna grupa obuhvatala je jedinke sa visokim genetičkim integritetom, dok su drugu grupu činile jedinke hibridnih genetičkih profila, koji su mogli nastali ukrštanjem sa neregistovanim psima koji su u tipu JOP ili sa drugim rasama, kao što je kavkaski ovčar, i/ili sa hibridima nastalih ukrštanjem sa vukovima. Sumirano, ovim istraživanjem ustanovljeno je veoma složeno i raznoliko poreklo JOP, što ukazuje na genetički heterogen karakter osnivačke populacije ove rase.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd",
journal = "Acta Veterinaria-Beograd",
title = "Genetička karakterizacija jugoslovenskog ovčarskog psa - šarplaninca, pastirskog psa čuvara sa Zapadnog Balkana, Genetic characterization of the yugoslavian shepherd dog-sharplanina, a livestock guard dog from the western balkans",
volume = "70",
number = "3",
pages = "329-345",
doi = "10.2478/acve-2020-0025"
}
Dimitrijević, V., Savić, M., Tarić, E., Stanišić, L., Stanimirović, Z., Tabaković, A.,& Aleksić, M. J.. (2020). Genetička karakterizacija jugoslovenskog ovčarskog psa - šarplaninca, pastirskog psa čuvara sa Zapadnog Balkana. in Acta Veterinaria-Beograd
Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd., 70(3), 329-345.
https://doi.org/10.2478/acve-2020-0025
Dimitrijević V, Savić M, Tarić E, Stanišić L, Stanimirović Z, Tabaković A, Aleksić MJ. Genetička karakterizacija jugoslovenskog ovčarskog psa - šarplaninca, pastirskog psa čuvara sa Zapadnog Balkana. in Acta Veterinaria-Beograd. 2020;70(3):329-345.
doi:10.2478/acve-2020-0025 .
Dimitrijević, Vladimir, Savić, Mila, Tarić, Elmin, Stanišić, Ljubodrag, Stanimirović, Zoran, Tabaković, Aleksandar, Aleksić, M. Jelena, "Genetička karakterizacija jugoslovenskog ovčarskog psa - šarplaninca, pastirskog psa čuvara sa Zapadnog Balkana" in Acta Veterinaria-Beograd, 70, no. 3 (2020):329-345,
https://doi.org/10.2478/acve-2020-0025 . .
1
2
1
2

Some attitudes of the students of veterinary medicine and animal science in Serbia

Becskei, Zsolt; Vučinić, Marijana; Janković, Ljiljana; Nenadović, Katarina; Bojkovski, Jovan; Tarić, Elmin; Relić, Renata

(University of Agricultural Sciences and Veterinary Medicine of Cluj-Napoca, 2019)

TY  - CONF
AU  - Becskei, Zsolt
AU  - Vučinić, Marijana
AU  - Janković, Ljiljana
AU  - Nenadović, Katarina
AU  - Bojkovski, Jovan
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Relić, Renata
PY  - 2019
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3525
PB  - University of Agricultural Sciences and Veterinary Medicine of Cluj-Napoca
C3  - 18th International Conference Life sciences for sustainable development, Cluj Napoca Romania, 26th - 28th September, 2019
T1  - Some attitudes of the students of veterinary medicine and animal science in Serbia
SP  - 405
EP  - 405
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3525
ER  - 
@conference{
author = "Becskei, Zsolt and Vučinić, Marijana and Janković, Ljiljana and Nenadović, Katarina and Bojkovski, Jovan and Tarić, Elmin and Relić, Renata",
year = "2019",
publisher = "University of Agricultural Sciences and Veterinary Medicine of Cluj-Napoca",
journal = "18th International Conference Life sciences for sustainable development, Cluj Napoca Romania, 26th - 28th September, 2019",
title = "Some attitudes of the students of veterinary medicine and animal science in Serbia",
pages = "405-405",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3525"
}
Becskei, Z., Vučinić, M., Janković, L., Nenadović, K., Bojkovski, J., Tarić, E.,& Relić, R.. (2019). Some attitudes of the students of veterinary medicine and animal science in Serbia. in 18th International Conference Life sciences for sustainable development, Cluj Napoca Romania, 26th - 28th September, 2019
University of Agricultural Sciences and Veterinary Medicine of Cluj-Napoca., 405-405.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3525
Becskei Z, Vučinić M, Janković L, Nenadović K, Bojkovski J, Tarić E, Relić R. Some attitudes of the students of veterinary medicine and animal science in Serbia. in 18th International Conference Life sciences for sustainable development, Cluj Napoca Romania, 26th - 28th September, 2019. 2019;:405-405.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3525 .
Becskei, Zsolt, Vučinić, Marijana, Janković, Ljiljana, Nenadović, Katarina, Bojkovski, Jovan, Tarić, Elmin, Relić, Renata, "Some attitudes of the students of veterinary medicine and animal science in Serbia" in 18th International Conference Life sciences for sustainable development, Cluj Napoca Romania, 26th - 28th September, 2019 (2019):405-405,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3525 .

Occurrence of honey bee (Apis mellifera L.) pathogens in commercial and traditional hives

Tarić, Elmin; Glavinić, Uroš; Stevanović, Jevrosima; Vejnović, Branislav; Aleksić, Nevenka; Dimitrijević, Vladimir; Stanimirović, Zoran

(Taylor & Francis Ltd, Abingdon, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Glavinić, Uroš
AU  - Stevanović, Jevrosima
AU  - Vejnović, Branislav
AU  - Aleksić, Nevenka
AU  - Dimitrijević, Vladimir
AU  - Stanimirović, Zoran
PY  - 2019
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/1755
AB  - This work was aimed at the detection of the differences in the occurrence of seven bee pathogens between bee colonies kept in commercial and traditional ways. The research was conducted on 120 apparently healthy, commercially kept colonies in DB hives and 24 traditionally kept colonies in primitive, so-called trmka hives on the Pester Plateau. Brood samples were taken from all colonies to assess the occurrence of bee brood disease agents (Paenibacillus larvae, Melissococcus plutonius, Ascosphaera apis and sacbrood virus - SBV) and adult bee pathogens (deformed wing virus - DWV, chronic bee paralysis virus - CBPV and acute bee paralysis virus - ABPV). PCR diagnostics was used in all cases, in compliance with the existing methods adopted by OIE. Concerning bee brood disease-causing agents, in commercial hives P. larvae (16.67% samples), A. apis (15.83%) and the SBV (96.67%) were confirmed, whilst in traditional hives, SBV was the only one detected (33.33%). M. plutonius was not found in any sample. As for adult bee diseases, in both commercial and traditional hives all of the three viruses were detected (DWV, ABPV, CBPV), but their occurrence in the former (100.00, 100.00 and 83.33%, respectively) was significantly (p<0.001) higher than in the latter (33.33% occurrence of each). No commercially kept colonies were free from all disease causes, while in the traditionally kept group there were 66.66% of such colonies. It can be concluded that the traditional way of beekeeping provides significantly better conditions for maintenance of bee health and their resistance to pathogens.
PB  - Taylor & Francis Ltd, Abingdon
T2  - Journal of Apicultural Research
T1  - Occurrence of honey bee (Apis mellifera L.) pathogens in commercial and traditional hives
VL  - 58
IS  - 3
SP  - 433
EP  - 443
DO  - 10.1080/00218839.2018.1554231
ER  - 
@article{
author = "Tarić, Elmin and Glavinić, Uroš and Stevanović, Jevrosima and Vejnović, Branislav and Aleksić, Nevenka and Dimitrijević, Vladimir and Stanimirović, Zoran",
year = "2019",
abstract = "This work was aimed at the detection of the differences in the occurrence of seven bee pathogens between bee colonies kept in commercial and traditional ways. The research was conducted on 120 apparently healthy, commercially kept colonies in DB hives and 24 traditionally kept colonies in primitive, so-called trmka hives on the Pester Plateau. Brood samples were taken from all colonies to assess the occurrence of bee brood disease agents (Paenibacillus larvae, Melissococcus plutonius, Ascosphaera apis and sacbrood virus - SBV) and adult bee pathogens (deformed wing virus - DWV, chronic bee paralysis virus - CBPV and acute bee paralysis virus - ABPV). PCR diagnostics was used in all cases, in compliance with the existing methods adopted by OIE. Concerning bee brood disease-causing agents, in commercial hives P. larvae (16.67% samples), A. apis (15.83%) and the SBV (96.67%) were confirmed, whilst in traditional hives, SBV was the only one detected (33.33%). M. plutonius was not found in any sample. As for adult bee diseases, in both commercial and traditional hives all of the three viruses were detected (DWV, ABPV, CBPV), but their occurrence in the former (100.00, 100.00 and 83.33%, respectively) was significantly (p<0.001) higher than in the latter (33.33% occurrence of each). No commercially kept colonies were free from all disease causes, while in the traditionally kept group there were 66.66% of such colonies. It can be concluded that the traditional way of beekeeping provides significantly better conditions for maintenance of bee health and their resistance to pathogens.",
publisher = "Taylor & Francis Ltd, Abingdon",
journal = "Journal of Apicultural Research",
title = "Occurrence of honey bee (Apis mellifera L.) pathogens in commercial and traditional hives",
volume = "58",
number = "3",
pages = "433-443",
doi = "10.1080/00218839.2018.1554231"
}
Tarić, E., Glavinić, U., Stevanović, J., Vejnović, B., Aleksić, N., Dimitrijević, V.,& Stanimirović, Z.. (2019). Occurrence of honey bee (Apis mellifera L.) pathogens in commercial and traditional hives. in Journal of Apicultural Research
Taylor & Francis Ltd, Abingdon., 58(3), 433-443.
https://doi.org/10.1080/00218839.2018.1554231
Tarić E, Glavinić U, Stevanović J, Vejnović B, Aleksić N, Dimitrijević V, Stanimirović Z. Occurrence of honey bee (Apis mellifera L.) pathogens in commercial and traditional hives. in Journal of Apicultural Research. 2019;58(3):433-443.
doi:10.1080/00218839.2018.1554231 .
Tarić, Elmin, Glavinić, Uroš, Stevanović, Jevrosima, Vejnović, Branislav, Aleksić, Nevenka, Dimitrijević, Vladimir, Stanimirović, Zoran, "Occurrence of honey bee (Apis mellifera L.) pathogens in commercial and traditional hives" in Journal of Apicultural Research, 58, no. 3 (2019):433-443,
https://doi.org/10.1080/00218839.2018.1554231 . .
15
6
14

Uticaj apitehnike i tipa pčelarenja na zastupljenost pčelinjih patogena kod medonosne pčele

Tarić, Elmin; Glavinić, Uroš; Stevanović, Jevrosima; Vejnović, Branislav; Aleksić, Nevenka; Dimitrijević, Vladimir; Stanimirović, Zoran

(Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, 2019)

TY  - CONF
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Glavinić, Uroš
AU  - Stevanović, Jevrosima
AU  - Vejnović, Branislav
AU  - Aleksić, Nevenka
AU  - Dimitrijević, Vladimir
AU  - Stanimirović, Zoran
PY  - 2019
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2863
AB  - Циљ рада је био да се утврди да ли постоје разлике у присуству патогена између
традиционално и комерцијално држаних пчела у присуству патогена, да би се проценио
антропогени утицај на њихово ширење. Ово је прво истраживање које даје информације о
здравственом стању пчела гајених у трмкама, као и о утицају апитехничких поступака на ширење
патогена. Теренски део истраживања је обављен на простору Пештерске висоравни на 144
пчелиње заједнице без симптома инфекције. Узорци су узети из свих испитујућих кошница (DB и
трмки) како би се утврдила заступљеност патогена легла (Paenibacillus larvae, Melissococcus
plutonius, Ascosphaera apis и вирус мешинастог легла – SBV) и патогена одраслих пчела (вирус
деформисаних крила – DWV, вирус хроничне парализе пчела – CBPV и вирус акутне парализе
пчела – ABPV).
Детекција патогена је обављена изолацијом бактерија као и употребом PCR и real-time
PCR, у складу са стандардима OIE. Међу комерцијално гајеним друштвима P. larvae је утврђена у
16,67% узорака, A. apis у 15,83% узорака и SBV у 96,67% узорака, док је код традиционално
гајених пчела у трмкама детектован само SBV у 33,33% узорака. Што се тиче узрочника болести
одраслих пчела у комерцијално и традиционално гајним друштвима детектован је генетички
материјал сва три вируса (ABPV, CBPV и DWV) с тим што је њихова појава била статистички
значајно већа (p<0,001) у комерцијалним друштвима (83,33%, 100,00%, 100,00%, редом) у односу
на друштва из трмки (по 33,33% за сваки вирус). Сва комерцијално гајена друштва била су
инфицирана макар једним од испитујућих патогена, за разлику од традиционално гајених пчела у
трмкама међу којима је 66,66% било без патогена. Рарефракционом анализом установили смо да
број патогена по друштву у трмкама не би био промењен повећањем броја анализираних
друштава.
Из овога можемо закључити да су пчеле које се гаје на традиционалан начин самоодрживе
и отпорније на пчелиње патогене од комерцијалних и да апитехнички поступци негативно утичу
на здравље пчела.
AB  - The aim of this study was to decide whether there are differences in the occurrence of pathogens
in traditionally and commercially kept bee colonies in order to determine the anthropogenic influence on
the spreading of bee pathogens. This is the first research which provides information on the health status
of bees kept in trmka hives, as well as on the influence of beekeeping practices on the spread of bee
pathogens. The field experiment was conducted in the Pester plateau, on 144 seemingly healthy beecolonies. In order to determine the prevalence of bee brood pathogens (Paenibacillus larvae,
Melissococcus plutonius, Ascosphaera apis and sacbrood virus – SBV) and adult bee pathogens
(deformed-wing virus– DWV, chronic bee paralysis virus – CBPV and acute bee paralysis virus –
ABPV). Bee brood samples were taken from all the hives tested (DB and trmka hives).
Pathogen detection was done by isolation of bacteria and by the use of PCR and real-time PCR
assays, in accordance with the OIE standards. In commercially kept colonies P. larvae was detected in
16.67% of samples, A. apis in 15.83% and SBV in 96.67%, whilst in those kept in traditionally in trmka
hives only SBV was detected in 33.33% of the samples. As for adult bee diseases, in both commercially
and traditionally kept colonies the genetic material of all of the three viruses (ABPV, CBPV и DWV) was
detected, their prevalence being significantly higher (p<0.001) in commercial colonies (83.33%, 100.00%
and 100.00%, respectively) in comparison with those in trmka hives (33.33% for each virus). All
commercially kept colonies were infected at least with one of the pathogens tested, unlike traditionally
kept bees in trmka hives, out of which 66.66% were free from pathogens. Rarefaction analysis determined
that the number of pathogens detected per colony in trmka hives would not have been different had the
number of analysed colonies been increased.
It can be concluded that the bee population kept traditionally is self-sustaining and more resistant
to bee pathogens, and that beekeeping practices negatively influence the bees‘ health
PB  - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo
C3  - 30. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 12-15. septembar 2019
T1  - Uticaj apitehnike i tipa pčelarenja na zastupljenost pčelinjih patogena kod medonosne pčele
SP  - 266
EP  - 272
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2863
ER  - 
@conference{
author = "Tarić, Elmin and Glavinić, Uroš and Stevanović, Jevrosima and Vejnović, Branislav and Aleksić, Nevenka and Dimitrijević, Vladimir and Stanimirović, Zoran",
year = "2019",
abstract = "Циљ рада је био да се утврди да ли постоје разлике у присуству патогена између
традиционално и комерцијално држаних пчела у присуству патогена, да би се проценио
антропогени утицај на њихово ширење. Ово је прво истраживање које даје информације о
здравственом стању пчела гајених у трмкама, као и о утицају апитехничких поступака на ширење
патогена. Теренски део истраживања је обављен на простору Пештерске висоравни на 144
пчелиње заједнице без симптома инфекције. Узорци су узети из свих испитујућих кошница (DB и
трмки) како би се утврдила заступљеност патогена легла (Paenibacillus larvae, Melissococcus
plutonius, Ascosphaera apis и вирус мешинастог легла – SBV) и патогена одраслих пчела (вирус
деформисаних крила – DWV, вирус хроничне парализе пчела – CBPV и вирус акутне парализе
пчела – ABPV).
Детекција патогена је обављена изолацијом бактерија као и употребом PCR и real-time
PCR, у складу са стандардима OIE. Међу комерцијално гајеним друштвима P. larvae је утврђена у
16,67% узорака, A. apis у 15,83% узорака и SBV у 96,67% узорака, док је код традиционално
гајених пчела у трмкама детектован само SBV у 33,33% узорака. Што се тиче узрочника болести
одраслих пчела у комерцијално и традиционално гајним друштвима детектован је генетички
материјал сва три вируса (ABPV, CBPV и DWV) с тим што је њихова појава била статистички
значајно већа (p<0,001) у комерцијалним друштвима (83,33%, 100,00%, 100,00%, редом) у односу
на друштва из трмки (по 33,33% за сваки вирус). Сва комерцијално гајена друштва била су
инфицирана макар једним од испитујућих патогена, за разлику од традиционално гајених пчела у
трмкама међу којима је 66,66% било без патогена. Рарефракционом анализом установили смо да
број патогена по друштву у трмкама не би био промењен повећањем броја анализираних
друштава.
Из овога можемо закључити да су пчеле које се гаје на традиционалан начин самоодрживе
и отпорније на пчелиње патогене од комерцијалних и да апитехнички поступци негативно утичу
на здравље пчела., The aim of this study was to decide whether there are differences in the occurrence of pathogens
in traditionally and commercially kept bee colonies in order to determine the anthropogenic influence on
the spreading of bee pathogens. This is the first research which provides information on the health status
of bees kept in trmka hives, as well as on the influence of beekeeping practices on the spread of bee
pathogens. The field experiment was conducted in the Pester plateau, on 144 seemingly healthy beecolonies. In order to determine the prevalence of bee brood pathogens (Paenibacillus larvae,
Melissococcus plutonius, Ascosphaera apis and sacbrood virus – SBV) and adult bee pathogens
(deformed-wing virus– DWV, chronic bee paralysis virus – CBPV and acute bee paralysis virus –
ABPV). Bee brood samples were taken from all the hives tested (DB and trmka hives).
Pathogen detection was done by isolation of bacteria and by the use of PCR and real-time PCR
assays, in accordance with the OIE standards. In commercially kept colonies P. larvae was detected in
16.67% of samples, A. apis in 15.83% and SBV in 96.67%, whilst in those kept in traditionally in trmka
hives only SBV was detected in 33.33% of the samples. As for adult bee diseases, in both commercially
and traditionally kept colonies the genetic material of all of the three viruses (ABPV, CBPV и DWV) was
detected, their prevalence being significantly higher (p<0.001) in commercial colonies (83.33%, 100.00%
and 100.00%, respectively) in comparison with those in trmka hives (33.33% for each virus). All
commercially kept colonies were infected at least with one of the pathogens tested, unlike traditionally
kept bees in trmka hives, out of which 66.66% were free from pathogens. Rarefaction analysis determined
that the number of pathogens detected per colony in trmka hives would not have been different had the
number of analysed colonies been increased.
It can be concluded that the bee population kept traditionally is self-sustaining and more resistant
to bee pathogens, and that beekeeping practices negatively influence the bees‘ health",
publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo",
journal = "30. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 12-15. septembar 2019",
title = "Uticaj apitehnike i tipa pčelarenja na zastupljenost pčelinjih patogena kod medonosne pčele",
pages = "266-272",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2863"
}
Tarić, E., Glavinić, U., Stevanović, J., Vejnović, B., Aleksić, N., Dimitrijević, V.,& Stanimirović, Z.. (2019). Uticaj apitehnike i tipa pčelarenja na zastupljenost pčelinjih patogena kod medonosne pčele. in 30. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 12-15. septembar 2019
Beograd : Srpsko veterinarsko društvo., 266-272.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2863
Tarić E, Glavinić U, Stevanović J, Vejnović B, Aleksić N, Dimitrijević V, Stanimirović Z. Uticaj apitehnike i tipa pčelarenja na zastupljenost pčelinjih patogena kod medonosne pčele. in 30. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 12-15. septembar 2019. 2019;:266-272.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2863 .
Tarić, Elmin, Glavinić, Uroš, Stevanović, Jevrosima, Vejnović, Branislav, Aleksić, Nevenka, Dimitrijević, Vladimir, Stanimirović, Zoran, "Uticaj apitehnike i tipa pčelarenja na zastupljenost pčelinjih patogena kod medonosne pčele" in 30. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 12-15. septembar 2019 (2019):266-272,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2863 .

Primena molekularno genetičkih markera u identifikaciji pasa i kontroli spornih rodbinskih odnosa kod pasa

Dimitrijević, Vladimir; Trailović, Ružica; Savić, Mila; Tarić, Elmin; Bečkei, Žolt

(Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, 2018)

TY  - CONF
AU  - Dimitrijević, Vladimir
AU  - Trailović, Ružica
AU  - Savić, Mila
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Bečkei, Žolt
PY  - 2018
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2847
AB  - Током дугог периода заједничког живота са човеком, домаћи пас се развио као једна од фенотипски најваријабилнијих животињских врста. Спровођење ефективне одгајивачке стратегије која подразумева одржање интегритета појединачних раса у оквиру подврсте домаћи пас и смањење вероватноће појаве наследних обољења, као и прецизну идентификацију јединке у форенички релевантним случајевима, захтева поуздан систем за индивидуалну идентификацију и верификацију педигреа односно контролу спорних родбинских односа. До данас је идентификован велики број генетичких ДНК маркера који се могу користити у сврху индивидуалне идентификације и у контроли спорних родбинских односа код паса. У савременим форензичко генетичким студијама, као најкориснији и најдоступнији, углавном се користе микросателитски маркери. Велики, али ипак релативно стабилан полиморфизам микросателита кључни је фактор који је допринео томе да су микросателити постали један од најчешће коришћених генетичких маркера. Поред тога, за употребљивост микросателита као генетичких маркера свакако је важна и чињеница да је техника генотипизације микросателита релативно једноставна и широко доступна. Сетови микросателитских маркера који се данас препоручују у сврху индивидуалне идентификације имају веома високу кумулативну вредност вероватноће подударања од 1×10-9, а за контролу спорних родбинских односа код паса искључују спорно родитељство са вероватноћом од преко 99%.
PB  - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo
C3  - 29. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 13-16. septembar 2018.
T1  - Primena molekularno genetičkih markera u identifikaciji pasa i kontroli spornih rodbinskih odnosa kod pasa
SP  - 288
EP  - 295
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2847
ER  - 
@conference{
author = "Dimitrijević, Vladimir and Trailović, Ružica and Savić, Mila and Tarić, Elmin and Bečkei, Žolt",
year = "2018",
abstract = "Током дугог периода заједничког живота са човеком, домаћи пас се развио као једна од фенотипски најваријабилнијих животињских врста. Спровођење ефективне одгајивачке стратегије која подразумева одржање интегритета појединачних раса у оквиру подврсте домаћи пас и смањење вероватноће појаве наследних обољења, као и прецизну идентификацију јединке у форенички релевантним случајевима, захтева поуздан систем за индивидуалну идентификацију и верификацију педигреа односно контролу спорних родбинских односа. До данас је идентификован велики број генетичких ДНК маркера који се могу користити у сврху индивидуалне идентификације и у контроли спорних родбинских односа код паса. У савременим форензичко генетичким студијама, као најкориснији и најдоступнији, углавном се користе микросателитски маркери. Велики, али ипак релативно стабилан полиморфизам микросателита кључни је фактор који је допринео томе да су микросателити постали један од најчешће коришћених генетичких маркера. Поред тога, за употребљивост микросателита као генетичких маркера свакако је важна и чињеница да је техника генотипизације микросателита релативно једноставна и широко доступна. Сетови микросателитских маркера који се данас препоручују у сврху индивидуалне идентификације имају веома високу кумулативну вредност вероватноће подударања од 1×10-9, а за контролу спорних родбинских односа код паса искључују спорно родитељство са вероватноћом од преко 99%.",
publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo",
journal = "29. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 13-16. septembar 2018.",
title = "Primena molekularno genetičkih markera u identifikaciji pasa i kontroli spornih rodbinskih odnosa kod pasa",
pages = "288-295",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2847"
}
Dimitrijević, V., Trailović, R., Savić, M., Tarić, E.,& Bečkei, Ž.. (2018). Primena molekularno genetičkih markera u identifikaciji pasa i kontroli spornih rodbinskih odnosa kod pasa. in 29. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 13-16. septembar 2018.
Beograd : Srpsko veterinarsko društvo., 288-295.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2847
Dimitrijević V, Trailović R, Savić M, Tarić E, Bečkei Ž. Primena molekularno genetičkih markera u identifikaciji pasa i kontroli spornih rodbinskih odnosa kod pasa. in 29. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 13-16. septembar 2018.. 2018;:288-295.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2847 .
Dimitrijević, Vladimir, Trailović, Ružica, Savić, Mila, Tarić, Elmin, Bečkei, Žolt, "Primena molekularno genetičkih markera u identifikaciji pasa i kontroli spornih rodbinskih odnosa kod pasa" in 29. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 13-16. septembar 2018. (2018):288-295,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2847 .

Bakterijska mikroflora pluća imunokompromitovanih prasadi sa pneumonijom

Becskei, Zsolt; Savić, Mila; Tarić, Elmin; Bojkovski, Jovan; Čobanović, Nikola; Radisavljević, Katarina; Relić, Renata; Cojkić, Aleksandar; Rašeta, Mladen; Kiskároly, Ferenc; Özvegy, Józef; Andras-Laszlo, Nagy; Polaček, Vladimir

(Požarevac : Sitograf RM, 2018)

TY  - CONF
AU  - Becskei, Zsolt
AU  - Savić, Mila
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Bojkovski, Jovan
AU  - Čobanović, Nikola
AU  - Radisavljević, Katarina
AU  - Relić, Renata
AU  - Cojkić, Aleksandar
AU  - Rašeta, Mladen
AU  - Kiskároly, Ferenc
AU  - Özvegy, Józef
AU  - Andras-Laszlo, Nagy
AU  - Polaček, Vladimir
PY  - 2018
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2848
PB  - Požarevac : Sitograf RM
C3  - 16. Simpozijum  - Zdravstvena zaštita, selekcija i reprodukcija svinja, Srebrno jezero, 31. maj - 2 jun 2018.
T1  - Bakterijska mikroflora pluća imunokompromitovanih prasadi sa pneumonijom
SP  - 155
EP  - 157
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2848
ER  - 
@conference{
author = "Becskei, Zsolt and Savić, Mila and Tarić, Elmin and Bojkovski, Jovan and Čobanović, Nikola and Radisavljević, Katarina and Relić, Renata and Cojkić, Aleksandar and Rašeta, Mladen and Kiskároly, Ferenc and Özvegy, Józef and Andras-Laszlo, Nagy and Polaček, Vladimir",
year = "2018",
publisher = "Požarevac : Sitograf RM",
journal = "16. Simpozijum  - Zdravstvena zaštita, selekcija i reprodukcija svinja, Srebrno jezero, 31. maj - 2 jun 2018.",
title = "Bakterijska mikroflora pluća imunokompromitovanih prasadi sa pneumonijom",
pages = "155-157",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2848"
}
Becskei, Z., Savić, M., Tarić, E., Bojkovski, J., Čobanović, N., Radisavljević, K., Relić, R., Cojkić, A., Rašeta, M., Kiskároly, F., Özvegy, J., Andras-Laszlo, N.,& Polaček, V.. (2018). Bakterijska mikroflora pluća imunokompromitovanih prasadi sa pneumonijom. in 16. Simpozijum  - Zdravstvena zaštita, selekcija i reprodukcija svinja, Srebrno jezero, 31. maj - 2 jun 2018.
Požarevac : Sitograf RM., 155-157.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2848
Becskei Z, Savić M, Tarić E, Bojkovski J, Čobanović N, Radisavljević K, Relić R, Cojkić A, Rašeta M, Kiskároly F, Özvegy J, Andras-Laszlo N, Polaček V. Bakterijska mikroflora pluća imunokompromitovanih prasadi sa pneumonijom. in 16. Simpozijum  - Zdravstvena zaštita, selekcija i reprodukcija svinja, Srebrno jezero, 31. maj - 2 jun 2018.. 2018;:155-157.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2848 .
Becskei, Zsolt, Savić, Mila, Tarić, Elmin, Bojkovski, Jovan, Čobanović, Nikola, Radisavljević, Katarina, Relić, Renata, Cojkić, Aleksandar, Rašeta, Mladen, Kiskároly, Ferenc, Özvegy, Józef, Andras-Laszlo, Nagy, Polaček, Vladimir, "Bakterijska mikroflora pluća imunokompromitovanih prasadi sa pneumonijom" in 16. Simpozijum  - Zdravstvena zaštita, selekcija i reprodukcija svinja, Srebrno jezero, 31. maj - 2 jun 2018. (2018):155-157,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2848 .

The role of ecosystem service in conservation of autochthonous sheep breeds exposed to tick infections in Serbia

Becskei, Zsolt; Pavlović, Ivan; Savić, Mila; Tarić, Elmin; Dimitrijević, Blagoje; Gáspárdy, András

(DAGENE - International association for the conservation of animal breeds in the Danube region, 2018)

TY  - CONF
AU  - Becskei, Zsolt
AU  - Pavlović, Ivan
AU  - Savić, Mila
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Dimitrijević, Blagoje
AU  - Gáspárdy, András
PY  - 2018
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2770
AB  - Sheep breeding represents one of the most perspective branches of the livestock production in
Serbia. The specific climate and the unic habitat include a high variability of flora and fauna
of grasslands, pastures and meadows throughout the country, ensuring high biodiversity of the
ecosystem. Autochthonous breeds are most adapted to the local environment. The present
study was performed on 143 autochthonous sheep breed flocks in Serbia during the grazing
season from March to October 2016 and 2017, and included a total of 1069 adult sheep. Tick
infection was detected in all tested flocks, affecting 49.02% of examined sheep. The most
dominant was Ixodes ricinus (44.71%), followed by Dermacentor marginatus (30.40%),
Rhipicephalus bursa (15.15%), Ripicephalus sanguineus (8.70%), Hyalomma savignyi
(3.18%), Haemaphysalis punctata (2.81%) and Dermacentor recticulatus (2.62%). In tested
years the recorded tick infections showed two peaks, in spring (April-May) and in autumn
(September-October). The considerable difference between detected spring and autumn tick
populations can be attributed mainly to climatic and environmental conditions of the
ecosystem where ticks and sheep cohabitat.
PB  - DAGENE - International association for the conservation of animal breeds in the Danube region
C3  - 29th Joint Annual Meeting of DAGENE and SAVE in Kozárd, Hungary from 24th to 27th of June 2018
T1  - The role of ecosystem service in conservation of autochthonous sheep breeds exposed to tick infections in Serbia
VL  - 3
SP  - 38
EP  - 43
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2770
ER  - 
@conference{
author = "Becskei, Zsolt and Pavlović, Ivan and Savić, Mila and Tarić, Elmin and Dimitrijević, Blagoje and Gáspárdy, András",
year = "2018",
abstract = "Sheep breeding represents one of the most perspective branches of the livestock production in
Serbia. The specific climate and the unic habitat include a high variability of flora and fauna
of grasslands, pastures and meadows throughout the country, ensuring high biodiversity of the
ecosystem. Autochthonous breeds are most adapted to the local environment. The present
study was performed on 143 autochthonous sheep breed flocks in Serbia during the grazing
season from March to October 2016 and 2017, and included a total of 1069 adult sheep. Tick
infection was detected in all tested flocks, affecting 49.02% of examined sheep. The most
dominant was Ixodes ricinus (44.71%), followed by Dermacentor marginatus (30.40%),
Rhipicephalus bursa (15.15%), Ripicephalus sanguineus (8.70%), Hyalomma savignyi
(3.18%), Haemaphysalis punctata (2.81%) and Dermacentor recticulatus (2.62%). In tested
years the recorded tick infections showed two peaks, in spring (April-May) and in autumn
(September-October). The considerable difference between detected spring and autumn tick
populations can be attributed mainly to climatic and environmental conditions of the
ecosystem where ticks and sheep cohabitat.",
publisher = "DAGENE - International association for the conservation of animal breeds in the Danube region",
journal = "29th Joint Annual Meeting of DAGENE and SAVE in Kozárd, Hungary from 24th to 27th of June 2018",
title = "The role of ecosystem service in conservation of autochthonous sheep breeds exposed to tick infections in Serbia",
volume = "3",
pages = "38-43",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2770"
}
Becskei, Z., Pavlović, I., Savić, M., Tarić, E., Dimitrijević, B.,& Gáspárdy, A.. (2018). The role of ecosystem service in conservation of autochthonous sheep breeds exposed to tick infections in Serbia. in 29th Joint Annual Meeting of DAGENE and SAVE in Kozárd, Hungary from 24th to 27th of June 2018
DAGENE - International association for the conservation of animal breeds in the Danube region., 3, 38-43.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2770
Becskei Z, Pavlović I, Savić M, Tarić E, Dimitrijević B, Gáspárdy A. The role of ecosystem service in conservation of autochthonous sheep breeds exposed to tick infections in Serbia. in 29th Joint Annual Meeting of DAGENE and SAVE in Kozárd, Hungary from 24th to 27th of June 2018. 2018;3:38-43.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2770 .
Becskei, Zsolt, Pavlović, Ivan, Savić, Mila, Tarić, Elmin, Dimitrijević, Blagoje, Gáspárdy, András, "The role of ecosystem service in conservation of autochthonous sheep breeds exposed to tick infections in Serbia" in 29th Joint Annual Meeting of DAGENE and SAVE in Kozárd, Hungary from 24th to 27th of June 2018, 3 (2018):38-43,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2770 .

Efficacy of plant-derived formulation argus ras in varroa destructor control

Stanimirović, Zoran; Glavinić, Uroš; Lakić, Nada; Radović, Dejan; Ristanić, Marko; Tarić, Elmin; Stevanović, Jevrosima

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd, 2017)

TY  - JOUR
AU  - Stanimirović, Zoran
AU  - Glavinić, Uroš
AU  - Lakić, Nada
AU  - Radović, Dejan
AU  - Ristanić, Marko
AU  - Tarić, Elmin
AU  - Stevanović, Jevrosima
PY  - 2017
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/1464
AB  - Varroa destructor is the most important honey bee parasite. There are various methods used in the control of this mite, but none of them meets all requested criteria, to be safe, effective and easy to apply. The objective of this study was to evaluate the varroacidal efficacy of newly created plant-derived formulation Argus Ras (mixture of extracts of Sophora flavescens, Ginkgo biloba, Gleditsia chinensis and Teucrium chamaedrys) in a field trial. The investigation was conducted on 240 Apis mellifera colonies equalized in respect of brood amount, adult bee population and food reserves. Efficiency was evaluated by applying Argus Ras consecutively with two other acaricides, amitraz and oxalic acid. Average acaricidal efficacy of Argus Ras was 80.89%, being higher of other previously tested essential oils. Besides, it showed a potential in knocking down the mites resistant to other acaricides. It should not be neglected that Argus Ras requires a smaller number of treatments and financial investments than other formulations used for the control of Varroa mites.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd
T2  - Acta Veterinaria-Beograd
T1  - Efficacy of plant-derived formulation argus ras in varroa destructor control
VL  - 67
IS  - 2
SP  - 191
EP  - 200
DO  - 10.1515/acve-2017-0017
ER  - 
@article{
author = "Stanimirović, Zoran and Glavinić, Uroš and Lakić, Nada and Radović, Dejan and Ristanić, Marko and Tarić, Elmin and Stevanović, Jevrosima",
year = "2017",
abstract = "Varroa destructor is the most important honey bee parasite. There are various methods used in the control of this mite, but none of them meets all requested criteria, to be safe, effective and easy to apply. The objective of this study was to evaluate the varroacidal efficacy of newly created plant-derived formulation Argus Ras (mixture of extracts of Sophora flavescens, Ginkgo biloba, Gleditsia chinensis and Teucrium chamaedrys) in a field trial. The investigation was conducted on 240 Apis mellifera colonies equalized in respect of brood amount, adult bee population and food reserves. Efficiency was evaluated by applying Argus Ras consecutively with two other acaricides, amitraz and oxalic acid. Average acaricidal efficacy of Argus Ras was 80.89%, being higher of other previously tested essential oils. Besides, it showed a potential in knocking down the mites resistant to other acaricides. It should not be neglected that Argus Ras requires a smaller number of treatments and financial investments than other formulations used for the control of Varroa mites.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd",
journal = "Acta Veterinaria-Beograd",
title = "Efficacy of plant-derived formulation argus ras in varroa destructor control",
volume = "67",
number = "2",
pages = "191-200",
doi = "10.1515/acve-2017-0017"
}
Stanimirović, Z., Glavinić, U., Lakić, N., Radović, D., Ristanić, M., Tarić, E.,& Stevanović, J.. (2017). Efficacy of plant-derived formulation argus ras in varroa destructor control. in Acta Veterinaria-Beograd
Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd., 67(2), 191-200.
https://doi.org/10.1515/acve-2017-0017
Stanimirović Z, Glavinić U, Lakić N, Radović D, Ristanić M, Tarić E, Stevanović J. Efficacy of plant-derived formulation argus ras in varroa destructor control. in Acta Veterinaria-Beograd. 2017;67(2):191-200.
doi:10.1515/acve-2017-0017 .
Stanimirović, Zoran, Glavinić, Uroš, Lakić, Nada, Radović, Dejan, Ristanić, Marko, Tarić, Elmin, Stevanović, Jevrosima, "Efficacy of plant-derived formulation argus ras in varroa destructor control" in Acta Veterinaria-Beograd, 67, no. 2 (2017):191-200,
https://doi.org/10.1515/acve-2017-0017 . .
22
16
26