Nišavić, Jakov

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0003-4590-4428
  • Nišavić, Jakov (64)
Projects
Ministry of Education, Science and Technological Development, Republic of Serbia, Grant no. 451-03-68/2020-14/200143 (University of Belgrade, Faculty of Veterinary Medicine) Development and application of molecular methods based on polymerase chain reaction (PCR) in rapid and direct identification of Newcastle disease virus strains and examination of immunogenicity of subunit vaccine prepared from their antigens
Physiological, chemical and molecular analysis of the diversity of selected rare and endangered plant species and application of biotechnology for ex situ conservation and production of biologically active compounds Phylogenetic anaysis and molecular evolution of highly variable viruses: coinfections, host-pathogene interactions
Razvoj i primena lančane reakcije polimeraze (PCR) u brzoj dijagnostici respiratorne infekcije goveda izazvane goveđim herpesvirusom 1 Wild animal health monitoring and introduction of new biotechnology procedures in detection of infectious and zoonotic agents - risk analysis for human health, domestic and wild animal health and for environmental contamination
Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije (Br. ugovora 451-03-9/2021-14/200143) Importance of viral genetic variability in human diseases
Ministry of Education, Science and Technological Development, Republic of Serbia, Grant no. 451-03-68/2020-14/200030 (Scientific Veterinary Institute of Serbia, Belgrade) Ministry of Education, Science and Technological Development, Republic of Serbia, Grant no. 451-03-68/2020-14/200031 (Scientific Institute of Veterinary Medicine 'Novi Sad', Novi Sad)
Ministry of Education, Science and Technological Development, Republic of Serbia, Grant no. 451-03-68/2020-14/200135 (University of Belgrade, Faculty of Technology and Metallurgy) Ministry of Education, Science and Technological Development, Republic of Serbia, Grant no. 451-03-68/2020-14/200287 (Innovation Center of the Faculty of Technology and Metallurgy)
Functional physiologically active plant materials with additional values for application in pharmaceutical and food industry Molecular genetic and ecophysiological researches on the protection of autochthonous animal genetic resources, sustaining domestic animals’ welfare, health and reproduction, and safe food production
Biološke posledice genetičke varijabilnosti virusa Usavršavanje pripreme vakcina sa nekim vrstama bakterija radi preveniranja ekonomski značajnih crevnih i respiratornih infekcija kod prasadi-eliminacija mogućnosti prenošenja gena rezistencije na antibiotike putem autohtonih sojeva ukomponovanih u vakcine
Implementation and evaluation of a new molecular method for a quick detection of a mecA gene directly in swabs originated from humans, animals and their environment Bacterial zoonoses-Development of molecular and immunological diagnostic methods and their standardization
Ecological and viral investigation on the presents of emerging zoonoses in national parks in republic of Serbia Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije (Ugovor broj 451-03-9/2021-14)
Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 2000: Investigation of biological activities of fusional antigens of some animal paramyxoviruses in vitro

Author's Bibliography

Primena molekularnih metoda u dijagnostici infekcija izazvanih adenovirusima pasa

Radalj, Andrea; Milić, Nenad; Krnjaić, Dejan; Prošić, Isidora; Ilić, Milica; Nikšić, Aleksandar; Nišavić, Jakov

(Beograd : Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila, 2024)

TY  - CONF
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Milić, Nenad
AU  - Krnjaić, Dejan
AU  - Prošić, Isidora
AU  - Ilić, Milica
AU  - Nikšić, Aleksandar
AU  - Nišavić, Jakov
PY  - 2024
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3721
AB  - Lančana reakcija polimeraze (PCR) je u današnje vreme jedna
od najčešće korišćenih metoda u kliničkoj mikrobiologiji pri čemu naročito
olakšava dijagnostiku virusnih infekcija. Adenovirusi pasa 1 i 2
(CaDV1 i 2) su srodni dvolančani DNK virusi bez spoljašnjeg omotača
i predstavnici familije Adenoviridae koji ispoljavaju različit tropizam.
CaDV1 se umnožava u ćelijama endotela krvnih sudova kao i parenhima
jetre i bubrega, dok se CaDV2 vezuje za receptore ćelija respiratornog
i crevnog epitela. Infektivni hepatitis pasa karakterišu klinički
simptomi akutnog hepatitisa i posledica je infekcije adenovirusom pasa
tip 1. Adenovirus pasa tip 2 izaziva respiratorno oboljenje i jedan
je od patogena u sklopu kompleksa infektivnih respiratornih oboljenja
pasa, odnosno infektivnog traheobronhitisa. Osim pasa, na infekciju
adenovirusima prijemčivi su i divlji mesojedi koji su ujedno i rezervoari
CaDV1 u prirodi. Pojava infektivnog hepatitisa u populaciji pasa je
u današnje vreme retka zahvaljujući sprovođenju postupka vakcinacije.
Međutim, ovo oboljenje je i dalje prisutno kod nevakcinisanih pasa,
odnosno u slučajevima njihovog kontakta sa divljim mesojedima.
PCR se rutinski koristi u dijagnostici adenovirusnih infekcija pasa. Navedena
metoda obezbeđuje brzo dobijanje pouzdanih rezultata ispitivanja
što često nije moguće primenom klasičnih virusoloških metoda,
a naročito u slučajevima ispitivanja autoliziranih uzoraka tkiva divljih
mesojeda. Metoda PCR, uz upotrebu parova prajmera specifičnih za
visokokonzervirane fragmente E3 regiona genoma adenovirusa čijom
se primenom obezbeđuje detekcija i diferencijacija CaDV1 i CaDV2,
će se vršiti ispitivanjem ekstrakata DNK različitih tkiva lisica i šakala.
PCR će se vršiti po uspostavljenom protokolu uz izvođenje horizontalne
gel elektroforeze radi vizualizacije i analize dobijenih PCR produkata.
PB  - Beograd : Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila
C3  - XLV seminar za inovacije znanja veterinara, Beograd, 23. februar 2024
T1  - Primena molekularnih metoda u dijagnostici infekcija izazvanih adenovirusima pasa
SP  - 133
EP  - 140
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3721
ER  - 
@conference{
author = "Radalj, Andrea and Milić, Nenad and Krnjaić, Dejan and Prošić, Isidora and Ilić, Milica and Nikšić, Aleksandar and Nišavić, Jakov",
year = "2024",
abstract = "Lančana reakcija polimeraze (PCR) je u današnje vreme jedna
od najčešće korišćenih metoda u kliničkoj mikrobiologiji pri čemu naročito
olakšava dijagnostiku virusnih infekcija. Adenovirusi pasa 1 i 2
(CaDV1 i 2) su srodni dvolančani DNK virusi bez spoljašnjeg omotača
i predstavnici familije Adenoviridae koji ispoljavaju različit tropizam.
CaDV1 se umnožava u ćelijama endotela krvnih sudova kao i parenhima
jetre i bubrega, dok se CaDV2 vezuje za receptore ćelija respiratornog
i crevnog epitela. Infektivni hepatitis pasa karakterišu klinički
simptomi akutnog hepatitisa i posledica je infekcije adenovirusom pasa
tip 1. Adenovirus pasa tip 2 izaziva respiratorno oboljenje i jedan
je od patogena u sklopu kompleksa infektivnih respiratornih oboljenja
pasa, odnosno infektivnog traheobronhitisa. Osim pasa, na infekciju
adenovirusima prijemčivi su i divlji mesojedi koji su ujedno i rezervoari
CaDV1 u prirodi. Pojava infektivnog hepatitisa u populaciji pasa je
u današnje vreme retka zahvaljujući sprovođenju postupka vakcinacije.
Međutim, ovo oboljenje je i dalje prisutno kod nevakcinisanih pasa,
odnosno u slučajevima njihovog kontakta sa divljim mesojedima.
PCR se rutinski koristi u dijagnostici adenovirusnih infekcija pasa. Navedena
metoda obezbeđuje brzo dobijanje pouzdanih rezultata ispitivanja
što često nije moguće primenom klasičnih virusoloških metoda,
a naročito u slučajevima ispitivanja autoliziranih uzoraka tkiva divljih
mesojeda. Metoda PCR, uz upotrebu parova prajmera specifičnih za
visokokonzervirane fragmente E3 regiona genoma adenovirusa čijom
se primenom obezbeđuje detekcija i diferencijacija CaDV1 i CaDV2,
će se vršiti ispitivanjem ekstrakata DNK različitih tkiva lisica i šakala.
PCR će se vršiti po uspostavljenom protokolu uz izvođenje horizontalne
gel elektroforeze radi vizualizacije i analize dobijenih PCR produkata.",
publisher = "Beograd : Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila",
journal = "XLV seminar za inovacije znanja veterinara, Beograd, 23. februar 2024",
title = "Primena molekularnih metoda u dijagnostici infekcija izazvanih adenovirusima pasa",
pages = "133-140",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3721"
}
Radalj, A., Milić, N., Krnjaić, D., Prošić, I., Ilić, M., Nikšić, A.,& Nišavić, J.. (2024). Primena molekularnih metoda u dijagnostici infekcija izazvanih adenovirusima pasa. in XLV seminar za inovacije znanja veterinara, Beograd, 23. februar 2024
Beograd : Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila., 133-140.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3721
Radalj A, Milić N, Krnjaić D, Prošić I, Ilić M, Nikšić A, Nišavić J. Primena molekularnih metoda u dijagnostici infekcija izazvanih adenovirusima pasa. in XLV seminar za inovacije znanja veterinara, Beograd, 23. februar 2024. 2024;:133-140.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3721 .
Radalj, Andrea, Milić, Nenad, Krnjaić, Dejan, Prošić, Isidora, Ilić, Milica, Nikšić, Aleksandar, Nišavić, Jakov, "Primena molekularnih metoda u dijagnostici infekcija izazvanih adenovirusima pasa" in XLV seminar za inovacije znanja veterinara, Beograd, 23. februar 2024 (2024):133-140,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3721 .

Molecular prevalence of MecA and MecC genеs in coagulasе-positive staphylococci isolated from dogs with dermatitis and otitis in Belgrade, Serbia: a one year study

Prošić, Isidora; Milčić Matić, Natalija; Milić, Nenad; Radalj, Andrea; Aksentijević, Ksenija; Ilić, Milica; Nišavić, Jakov; Radojičić, Marina; Gajdov, Vladimir; Krnjaić, Dejan

(Beograd : Fakultet veterinarske medicine, 2024)

TY  - JOUR
AU  - Prošić, Isidora
AU  - Milčić Matić, Natalija
AU  - Milić, Nenad
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Aksentijević, Ksenija
AU  - Ilić, Milica
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Radojičić, Marina
AU  - Gajdov, Vladimir
AU  - Krnjaić, Dejan
PY  - 2024
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3763
AB  - The escalating global concern of antimicrobial resistance in human and veterinary
medicine is exacerbated by the inappropriate prescription of antibiotics for bacterial
infections in companion animals. This study aimed to determine the distribution of
coagulase-positive staphylococci causing clinical skin and ear infections in dogs and to
determine methicillin-resistant isolates. A total of 78 staphylococcal strains were isolated
from clinical samples taken from patients at the Dermatology Clinic at the Faculty of
Veterinary Medicine in Belgrade, Serbia. Multiplex PCR was used for species-specific
identification, and mecA and mecC genes were used to determine methicillin resistance,
in addition to phenotypic determination, MIC values and detection of PBP2a. Out of
the 78 samples analyzed, 65.8% were identified as Staphylococcus pseudintermedius, 22.4% as
S. aureus, 7.9% as S. coagulans, and 3.9% as S. intermedius. Four S. aureus isolates exhibited
methicillin resistance confirmed by cefoxitin disk diffusion, while five were confirmed
with MIC testing and latex agglutination. MecA gene was detected in 29.4% of S. aureus
and 30% of S. pseudintermedius isolates. These isolates were classified as methicillin-
resistant S. aureus (MRSA) and methicillin-resistant S. pseudintermedius (MRSP),
respectively. No isolates carried the mecC gene. This study provides insights into the
prevalence of CoPS species and methicillin resistance in isolates from dogs. Continued
surveillance is essential to monitor and understand the emergence and dissemination of
antimicrobial resistance in veterinary medicine and the results of this study accent the
need for establishment of a continuous antimicrobial resistance surveillance program
in the Republic of Serbia.
PB  - Beograd : Fakultet veterinarske medicine
T2  - Acta Veterinaria
T1  - Molecular prevalence of MecA and MecC genеs in coagulasе-positive staphylococci isolated from dogs with dermatitis and otitis in Belgrade, Serbia: a one year study
VL  - 74
IS  - 1
SP  - 117
EP  - 132
DO  - 10.2478/acve-2024-0009
DO  - 10.2478/acve-2024-0009
ER  - 
@article{
author = "Prošić, Isidora and Milčić Matić, Natalija and Milić, Nenad and Radalj, Andrea and Aksentijević, Ksenija and Ilić, Milica and Nišavić, Jakov and Radojičić, Marina and Gajdov, Vladimir and Krnjaić, Dejan",
year = "2024",
abstract = "The escalating global concern of antimicrobial resistance in human and veterinary
medicine is exacerbated by the inappropriate prescription of antibiotics for bacterial
infections in companion animals. This study aimed to determine the distribution of
coagulase-positive staphylococci causing clinical skin and ear infections in dogs and to
determine methicillin-resistant isolates. A total of 78 staphylococcal strains were isolated
from clinical samples taken from patients at the Dermatology Clinic at the Faculty of
Veterinary Medicine in Belgrade, Serbia. Multiplex PCR was used for species-specific
identification, and mecA and mecC genes were used to determine methicillin resistance,
in addition to phenotypic determination, MIC values and detection of PBP2a. Out of
the 78 samples analyzed, 65.8% were identified as Staphylococcus pseudintermedius, 22.4% as
S. aureus, 7.9% as S. coagulans, and 3.9% as S. intermedius. Four S. aureus isolates exhibited
methicillin resistance confirmed by cefoxitin disk diffusion, while five were confirmed
with MIC testing and latex agglutination. MecA gene was detected in 29.4% of S. aureus
and 30% of S. pseudintermedius isolates. These isolates were classified as methicillin-
resistant S. aureus (MRSA) and methicillin-resistant S. pseudintermedius (MRSP),
respectively. No isolates carried the mecC gene. This study provides insights into the
prevalence of CoPS species and methicillin resistance in isolates from dogs. Continued
surveillance is essential to monitor and understand the emergence and dissemination of
antimicrobial resistance in veterinary medicine and the results of this study accent the
need for establishment of a continuous antimicrobial resistance surveillance program
in the Republic of Serbia.",
publisher = "Beograd : Fakultet veterinarske medicine",
journal = "Acta Veterinaria",
title = "Molecular prevalence of MecA and MecC genеs in coagulasе-positive staphylococci isolated from dogs with dermatitis and otitis in Belgrade, Serbia: a one year study",
volume = "74",
number = "1",
pages = "117-132",
doi = "10.2478/acve-2024-0009, 10.2478/acve-2024-0009"
}
Prošić, I., Milčić Matić, N., Milić, N., Radalj, A., Aksentijević, K., Ilić, M., Nišavić, J., Radojičić, M., Gajdov, V.,& Krnjaić, D.. (2024). Molecular prevalence of MecA and MecC genеs in coagulasе-positive staphylococci isolated from dogs with dermatitis and otitis in Belgrade, Serbia: a one year study. in Acta Veterinaria
Beograd : Fakultet veterinarske medicine., 74(1), 117-132.
https://doi.org/10.2478/acve-2024-0009
Prošić I, Milčić Matić N, Milić N, Radalj A, Aksentijević K, Ilić M, Nišavić J, Radojičić M, Gajdov V, Krnjaić D. Molecular prevalence of MecA and MecC genеs in coagulasе-positive staphylococci isolated from dogs with dermatitis and otitis in Belgrade, Serbia: a one year study. in Acta Veterinaria. 2024;74(1):117-132.
doi:10.2478/acve-2024-0009 .
Prošić, Isidora, Milčić Matić, Natalija, Milić, Nenad, Radalj, Andrea, Aksentijević, Ksenija, Ilić, Milica, Nišavić, Jakov, Radojičić, Marina, Gajdov, Vladimir, Krnjaić, Dejan, "Molecular prevalence of MecA and MecC genеs in coagulasе-positive staphylococci isolated from dogs with dermatitis and otitis in Belgrade, Serbia: a one year study" in Acta Veterinaria, 74, no. 1 (2024):117-132,
https://doi.org/10.2478/acve-2024-0009 . .

Prevencija širenja i suzbijanja afričke kuge svinja kod divljih svinja

Krnjaić, Dejan; Đorđević, Milutin; Radalj, Andrea; Glišić, Dimitrije; Nišavić, Jakov

(Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, 2023)

TY  - CONF
AU  - Krnjaić, Dejan
AU  - Đorđević, Milutin
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Glišić, Dimitrije
AU  - Nišavić, Jakov
PY  - 2023
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3211
AB  - Od pojave afričke kuge svinja (AKS) u Gruziji 2007. godine, virus genotipa II
proširio se u mnoge države sveta, pre svega Evrope i Azije, dovodeći do ogromnih
zdravstvenih problema i ekonomskih gubitaka u svinjarstvu. Divlje svinje imaju važnu
ulogu u održavanju virusa AKS u prirodi, a ciklus kruženja virusa kod divljih svinja se
može odvijati bez domaćih svinja ili potencijalnih vektora krpelja, sa mogućnošću
prelivanja bolesti u populaciju domaćih svinja. Izbor mera prevencije pojave, širenja i
suzbijanja AKS kod divljih svinja zavisi od načina unošenja bolesti, preko zaraženih
divljih svinja ili indirektno ljudskim aktivnostima, kao i od same faze dinamike
infekcije na nivou populacije. Kontrola AKS je komplikovanija i teža u slučaju
enzootskog prisustva bolesti. Pojačan pasivni nadzor u lovištima predstavlja meru
koju je potrebno sprovesti što je pre moguće. Uklanjanje leševa potencijalno zaraženih
divljih svinja u kojima virus može da ostane infektivan mesecima snižava rizik od
pojave i širenja bolesti. Neophodno je sprovoditi plan stalne pretrage i nadzora delova
lovišta u kojima se nalaze prirodna staništa divljih svinja radi pronalaženja i
uklanjanja leševa. Dodatne mere uključuju redukciju populacije divljih svinja kao i
ograničavanje njihovog kretanja podizanjem ograda. Organizovanje intezivnog
pojedinačnog i grupnog lova divljih svinja u cilju brzog smanjenje brojnosti obuhvata
naročito starosnu kategoriju zrelih ženki. Sistematskim i kontinuiranim odstrelom
može se uspostaviti i održavati linija sprečavanja širenja AKS u područjima visokog
rizika odnosno u zaštitnim područjima intezivnog lova. Podizanje ograda ili sistema
višestrukih ograda može doprineti zaštiti regiona slobodnih od AKS. Neophodno je
sprovoditi aktivnosti usmerene na podizanje pozornosti svih zainteresovanih strana,
pre svega lovaca i držaoca domaćih svinja. Da bi se smanjio rizik od prodora virusa na
poljoprivredna gazdinstva i farme treba doneti i implementirati propise koje
propisuju obaveznost uvođenja mera biosigurnosti. Imajući u vidu da afrička kuga svinja predstavlja kontagiozno oboljenje svinja koje je često praćeno i 100%
mortalitetom i protiv koga ne postoji efikasna vakcina, ključno je sprovođenje detaljne
procene rizika, donošenje i primena odgovarajućih mera prevencije i suzbijanja
bolesti, kao i transparentna komunikacija o pojavi i širenju ove bolesti koja može u
potpunosti da uništi proizvodnju svinja i da ugrozi prehrambenu sigurnost u Republici
Srbiji.
PB  - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo
C3  - 34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023
T1  - Prevencija širenja i suzbijanja afričke kuge svinja kod divljih svinja
SP  - 199
EP  - 215
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3211
ER  - 
@conference{
author = "Krnjaić, Dejan and Đorđević, Milutin and Radalj, Andrea and Glišić, Dimitrije and Nišavić, Jakov",
year = "2023",
abstract = "Od pojave afričke kuge svinja (AKS) u Gruziji 2007. godine, virus genotipa II
proširio se u mnoge države sveta, pre svega Evrope i Azije, dovodeći do ogromnih
zdravstvenih problema i ekonomskih gubitaka u svinjarstvu. Divlje svinje imaju važnu
ulogu u održavanju virusa AKS u prirodi, a ciklus kruženja virusa kod divljih svinja se
može odvijati bez domaćih svinja ili potencijalnih vektora krpelja, sa mogućnošću
prelivanja bolesti u populaciju domaćih svinja. Izbor mera prevencije pojave, širenja i
suzbijanja AKS kod divljih svinja zavisi od načina unošenja bolesti, preko zaraženih
divljih svinja ili indirektno ljudskim aktivnostima, kao i od same faze dinamike
infekcije na nivou populacije. Kontrola AKS je komplikovanija i teža u slučaju
enzootskog prisustva bolesti. Pojačan pasivni nadzor u lovištima predstavlja meru
koju je potrebno sprovesti što je pre moguće. Uklanjanje leševa potencijalno zaraženih
divljih svinja u kojima virus može da ostane infektivan mesecima snižava rizik od
pojave i širenja bolesti. Neophodno je sprovoditi plan stalne pretrage i nadzora delova
lovišta u kojima se nalaze prirodna staništa divljih svinja radi pronalaženja i
uklanjanja leševa. Dodatne mere uključuju redukciju populacije divljih svinja kao i
ograničavanje njihovog kretanja podizanjem ograda. Organizovanje intezivnog
pojedinačnog i grupnog lova divljih svinja u cilju brzog smanjenje brojnosti obuhvata
naročito starosnu kategoriju zrelih ženki. Sistematskim i kontinuiranim odstrelom
može se uspostaviti i održavati linija sprečavanja širenja AKS u područjima visokog
rizika odnosno u zaštitnim područjima intezivnog lova. Podizanje ograda ili sistema
višestrukih ograda može doprineti zaštiti regiona slobodnih od AKS. Neophodno je
sprovoditi aktivnosti usmerene na podizanje pozornosti svih zainteresovanih strana,
pre svega lovaca i držaoca domaćih svinja. Da bi se smanjio rizik od prodora virusa na
poljoprivredna gazdinstva i farme treba doneti i implementirati propise koje
propisuju obaveznost uvođenja mera biosigurnosti. Imajući u vidu da afrička kuga svinja predstavlja kontagiozno oboljenje svinja koje je često praćeno i 100%
mortalitetom i protiv koga ne postoji efikasna vakcina, ključno je sprovođenje detaljne
procene rizika, donošenje i primena odgovarajućih mera prevencije i suzbijanja
bolesti, kao i transparentna komunikacija o pojavi i širenju ove bolesti koja može u
potpunosti da uništi proizvodnju svinja i da ugrozi prehrambenu sigurnost u Republici
Srbiji.",
publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo",
journal = "34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023",
title = "Prevencija širenja i suzbijanja afričke kuge svinja kod divljih svinja",
pages = "199-215",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3211"
}
Krnjaić, D., Đorđević, M., Radalj, A., Glišić, D.,& Nišavić, J.. (2023). Prevencija širenja i suzbijanja afričke kuge svinja kod divljih svinja. in 34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023
Beograd : Srpsko veterinarsko društvo., 199-215.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3211
Krnjaić D, Đorđević M, Radalj A, Glišić D, Nišavić J. Prevencija širenja i suzbijanja afričke kuge svinja kod divljih svinja. in 34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023. 2023;:199-215.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3211 .
Krnjaić, Dejan, Đorđević, Milutin, Radalj, Andrea, Glišić, Dimitrije, Nišavić, Jakov, "Prevencija širenja i suzbijanja afričke kuge svinja kod divljih svinja" in 34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023 (2023):199-215,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3211 .

Molekularna karakterizacija svinjskih cirkovirusa 2 i 3 kod divljih svinja u Južnobanatskom okrugu

Radalj, Andrea; Nišavić, Jakov; Milić, Nenad; Živulj, Aleksandar; Prošić, Isidora

(Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, Sekcija za zoonoze, 2023)

TY  - CONF
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Milić, Nenad
AU  - Živulj, Aleksandar
AU  - Prošić, Isidora
PY  - 2023
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3152
AB  - Инфекција свиња изазвана свињским цирковирусом 2 (PCV2) резултује великим бројем различитих клиничких манифестација болести познатим под једним називом као цирковирусна обољења свиња (PCVAD), а са којима се од скоро доводи у везу и новооткривени свињски цирковирус 3 (PCV3). Цирковируси свиња 2 и 3 изазивају економски значајна обољења домаћих свиња при чему су на инфекцију наведеним вирусима подједнако осетљиве и дивље свиње. Наведени вируси се преносе између дивљих и домаћих популација свиња што је од нарочитог значаја на фармама са ниском нивоом биосигурности. Студије које се баве молекуларном карактеризацијом цирковируса свиња у Републици Србији су ретке, али неопходне с обзиром на њихов генетски диверзитет. Приказани резултати нашег рада доказују присуство и описују молекуларне карактеристике PCV2 и PCV3 у узорцима пореклом од дивљих свиња са територије Јужног Баната чиме се уједно и надовезјују на наша ранија испитивања спроведена на овом терену. Утврђена је ниска стопа коинфекција са ова два вируса што указује на њихову независну циркулацију у пријемчивој популацији. У поређењу са нашом претходном студијом, забележен је мањи број узорака позитивних на присуство PCV2, међутим како је најчешће детектован генотип PCV2d-2, потврђена је генетска стабилност теренских сојева овог вируса. Поред тога, наши резултати по први пут указују на циркулацију PCV3 у популацији дивљих свиња у нашој земљи, а детектовани су генотипови PCV3-1 и у мањем броју узорака PCV3-3c. Представници генотипа PCV3-1 су груписани у оквиру истог кластера са сојевима из Немачке указујући на њихову распрострањеност у Европи. Међутим, представници генотипа PCV3-3c су смештени одвојено од сојева из Индије и Кине у оквиру одговарајућег кластера. Одабране репрезентативне секвенце PCV2 и PCV3 су доступне у Банци гена (GenBank) под бројевима OP784785 - OP784793. С обзиром да код дивљих свиња од којих су прикупљани узорци нису утврђене патоморфолошке промене које указују на цирковирусно обољење, може се закључити да су наведене јединке биле субклинички инфициране.
AB  - Both domesticated pigs and wild boars are known to be susceptible to infections caused by porcine circoviruses 2 and 3 (PCV2 and PCV3). Porcine circovirus-associated diseases (PCVAD) are caused by PCV2, an economically significant infection, and by PCV3, a newly found virus linked to comparable illnesses. Domestic pigs may contract PCV from wild boars, which poses a particular concern to pig farms with weak biosecurity. While there have been only infrequent reports of these diseases in Serbia, this study was meant to be a continuation of an earlier investigation. In a region in northeastern Serbia with several hunting sites, our goal was to evaluate the prevalence and genetic makeup of PCVs circulating in wild boars. We found PCV2 and PCV3 in the samples under study, although the co-infection rates were low, suggesting independent circulation of these viruses. The incidence of PCV2 was lower than in our earlier investigation, but the detected genotype shift toward PCV2d-2 indicated the genetic stability of circulating strains. Also, this is the first record of PCV3 being found in Serbian wild boar, and the strains that were found were divided into two genotypes: PCV3-1 and PCV3-3c. The clustering of the PCV3-1 sequences with German strains suggests that this genotype is common throughout Europe. However, because the PCV3-3c samples were divided within the cluster including the Chinese and Indian strains, no additional geographic link could be found. The representative PCV2 and PCV3 sequences are deposited in GenBank under the accession numbers OP784785 - OP784793. There was no association between PCV positivity and pathological lesions in the studied animals, which is indicative of subclinical infection.
PB  - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, Sekcija za zoonoze
C3  - XXV Simpozijum epizootiologa i epidemiologa (XXV Epizootiološki dani), Novi Sad, 24 - 26. april 2023
T1  - Molekularna karakterizacija svinjskih cirkovirusa 2 i 3 kod divljih svinja u Južnobanatskom okrugu
T1  - Molecular characterization of porcine circoviruses 2 and 3 in wild boars in the South Banat District
SP  - 88
EP  - 89
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3152
ER  - 
@conference{
author = "Radalj, Andrea and Nišavić, Jakov and Milić, Nenad and Živulj, Aleksandar and Prošić, Isidora",
year = "2023",
abstract = "Инфекција свиња изазвана свињским цирковирусом 2 (PCV2) резултује великим бројем различитих клиничких манифестација болести познатим под једним називом као цирковирусна обољења свиња (PCVAD), а са којима се од скоро доводи у везу и новооткривени свињски цирковирус 3 (PCV3). Цирковируси свиња 2 и 3 изазивају економски значајна обољења домаћих свиња при чему су на инфекцију наведеним вирусима подједнако осетљиве и дивље свиње. Наведени вируси се преносе између дивљих и домаћих популација свиња што је од нарочитог значаја на фармама са ниском нивоом биосигурности. Студије које се баве молекуларном карактеризацијом цирковируса свиња у Републици Србији су ретке, али неопходне с обзиром на њихов генетски диверзитет. Приказани резултати нашег рада доказују присуство и описују молекуларне карактеристике PCV2 и PCV3 у узорцима пореклом од дивљих свиња са територије Јужног Баната чиме се уједно и надовезјују на наша ранија испитивања спроведена на овом терену. Утврђена је ниска стопа коинфекција са ова два вируса што указује на њихову независну циркулацију у пријемчивој популацији. У поређењу са нашом претходном студијом, забележен је мањи број узорака позитивних на присуство PCV2, међутим како је најчешће детектован генотип PCV2d-2, потврђена је генетска стабилност теренских сојева овог вируса. Поред тога, наши резултати по први пут указују на циркулацију PCV3 у популацији дивљих свиња у нашој земљи, а детектовани су генотипови PCV3-1 и у мањем броју узорака PCV3-3c. Представници генотипа PCV3-1 су груписани у оквиру истог кластера са сојевима из Немачке указујући на њихову распрострањеност у Европи. Међутим, представници генотипа PCV3-3c су смештени одвојено од сојева из Индије и Кине у оквиру одговарајућег кластера. Одабране репрезентативне секвенце PCV2 и PCV3 су доступне у Банци гена (GenBank) под бројевима OP784785 - OP784793. С обзиром да код дивљих свиња од којих су прикупљани узорци нису утврђене патоморфолошке промене које указују на цирковирусно обољење, може се закључити да су наведене јединке биле субклинички инфициране., Both domesticated pigs and wild boars are known to be susceptible to infections caused by porcine circoviruses 2 and 3 (PCV2 and PCV3). Porcine circovirus-associated diseases (PCVAD) are caused by PCV2, an economically significant infection, and by PCV3, a newly found virus linked to comparable illnesses. Domestic pigs may contract PCV from wild boars, which poses a particular concern to pig farms with weak biosecurity. While there have been only infrequent reports of these diseases in Serbia, this study was meant to be a continuation of an earlier investigation. In a region in northeastern Serbia with several hunting sites, our goal was to evaluate the prevalence and genetic makeup of PCVs circulating in wild boars. We found PCV2 and PCV3 in the samples under study, although the co-infection rates were low, suggesting independent circulation of these viruses. The incidence of PCV2 was lower than in our earlier investigation, but the detected genotype shift toward PCV2d-2 indicated the genetic stability of circulating strains. Also, this is the first record of PCV3 being found in Serbian wild boar, and the strains that were found were divided into two genotypes: PCV3-1 and PCV3-3c. The clustering of the PCV3-1 sequences with German strains suggests that this genotype is common throughout Europe. However, because the PCV3-3c samples were divided within the cluster including the Chinese and Indian strains, no additional geographic link could be found. The representative PCV2 and PCV3 sequences are deposited in GenBank under the accession numbers OP784785 - OP784793. There was no association between PCV positivity and pathological lesions in the studied animals, which is indicative of subclinical infection.",
publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, Sekcija za zoonoze",
journal = "XXV Simpozijum epizootiologa i epidemiologa (XXV Epizootiološki dani), Novi Sad, 24 - 26. april 2023",
title = "Molekularna karakterizacija svinjskih cirkovirusa 2 i 3 kod divljih svinja u Južnobanatskom okrugu, Molecular characterization of porcine circoviruses 2 and 3 in wild boars in the South Banat District",
pages = "88-89",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3152"
}
Radalj, A., Nišavić, J., Milić, N., Živulj, A.,& Prošić, I.. (2023). Molekularna karakterizacija svinjskih cirkovirusa 2 i 3 kod divljih svinja u Južnobanatskom okrugu. in XXV Simpozijum epizootiologa i epidemiologa (XXV Epizootiološki dani), Novi Sad, 24 - 26. april 2023
Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, Sekcija za zoonoze., 88-89.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3152
Radalj A, Nišavić J, Milić N, Živulj A, Prošić I. Molekularna karakterizacija svinjskih cirkovirusa 2 i 3 kod divljih svinja u Južnobanatskom okrugu. in XXV Simpozijum epizootiologa i epidemiologa (XXV Epizootiološki dani), Novi Sad, 24 - 26. april 2023. 2023;:88-89.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3152 .
Radalj, Andrea, Nišavić, Jakov, Milić, Nenad, Živulj, Aleksandar, Prošić, Isidora, "Molekularna karakterizacija svinjskih cirkovirusa 2 i 3 kod divljih svinja u Južnobanatskom okrugu" in XXV Simpozijum epizootiologa i epidemiologa (XXV Epizootiološki dani), Novi Sad, 24 - 26. april 2023 (2023):88-89,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3152 .

Ispitivanje prisustva adenovirusa pasa u populacijama lisica i šakala

Radalj, Andrea; Milić, Nenad; Prošić, Isidora; Živulj, Aleksandar; Benković, Damir; Ilić, Milica; Nišavić, Jakov

(Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, 2023)

TY  - CONF
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Milić, Nenad
AU  - Prošić, Isidora
AU  - Živulj, Aleksandar
AU  - Benković, Damir
AU  - Ilić, Milica
AU  - Nišavić, Jakov
PY  - 2023
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3236
AB  - Adenovirusi pasa 1 i 2 (CaDV1 i 2) su genetski i antigenski srodni dvolančani DNK
virusi koji ispoljavaju različit tropizam pri čemu se CaDV1 vezuje za receptore ćelija
vaskularnog endotela, parenhima jetre i bubrega, dok se CaDV2 umnožava u ćelijama
respiratornog, i u određenoj meri crevnog epitela. Infektivni hepatitis pasa je jedna od
najznačajnijih zaraznih bolesti ove vrste životinja, a na infekciju CaDV1 osetljivi su i
divlji mesojedi dok je oboljenje naročito izraženo kod lisica i protiče sa simptomima
encefalitisa. Pseći adenovirus 2 izaziva respiratorno oboljenje i jedan je od uzročnika
infektivnog traheobronhitisa pasa. Zlatni šakali (Canis aureus) i lisice (Vulpes vulpes)
su široko rasprostranjene vrste divljači, a ujedno i rezervoari velikog broja patogena.
Zahvaljujući sveobuhvatnoj vakcinaciji, pojava infektivnog hepatitisa pasa je danas
retka i ovo oboljenje se javlja kod nevakcinisanih pasa, odnosno u slučajevima
kontakta sa divljim mesojedima. Uzorci poreklom od lisica i šakala odstreljenih na
teritoriji AP Vojvodine (Južnog Banata i Zapadne Bačke) analizirani su primenom PCR
u skladu sa protokolom za simultanu detekciju CaDV1 i CaDV2 uspostavljenim na
Katedri za mikrobiologiju Fakulteta veterinarske medicine Univerziteta u Beogradu.
Ispitani su zbirni uzorci organa poreklom od 69 jedinki pri čemu je prisustvo CaDV1
utvrđeno u ukupno 47,8% uzoraka, odnosno kod 34,5% lisica i 57,5% šakala. Za
razliku od CaDV1, CaDV2 nije detektovan ni u jednom ispitivanom uzorku. S obzirom
da kod odstreljenih životinja nisu utvrđene karakteristične patološke promene,
zaključuje se da su inaparentne infekcije izazvane CaDV1 rasprostranjene u populacijama divljih mesojeda u našoj zemlji. Navedeni rezultati predstavljaju
najnovije, ako ne i prve podatke o prisustvu psećih adenovirusa kod divljači u
Republici Srbiji i predstavljaju osnovu za dalja istraživanja. Uprkos retkoj pojavi
infektivnog hepatitisa, vakcinacija pasa ostaje nezaobilazna preventivna mera s
obzirom na otpornost CaDV1 u spoljašnjoj sredini, ali i na očiglednu cirkulaciju ovog
virusa u populaciji divljih mesojeda.
PB  - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo
C3  - 34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023
T1  - Ispitivanje prisustva adenovirusa pasa u populacijama lisica i šakala
SP  - 405
EP  - 414
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3236
ER  - 
@conference{
author = "Radalj, Andrea and Milić, Nenad and Prošić, Isidora and Živulj, Aleksandar and Benković, Damir and Ilić, Milica and Nišavić, Jakov",
year = "2023",
abstract = "Adenovirusi pasa 1 i 2 (CaDV1 i 2) su genetski i antigenski srodni dvolančani DNK
virusi koji ispoljavaju različit tropizam pri čemu se CaDV1 vezuje za receptore ćelija
vaskularnog endotela, parenhima jetre i bubrega, dok se CaDV2 umnožava u ćelijama
respiratornog, i u određenoj meri crevnog epitela. Infektivni hepatitis pasa je jedna od
najznačajnijih zaraznih bolesti ove vrste životinja, a na infekciju CaDV1 osetljivi su i
divlji mesojedi dok je oboljenje naročito izraženo kod lisica i protiče sa simptomima
encefalitisa. Pseći adenovirus 2 izaziva respiratorno oboljenje i jedan je od uzročnika
infektivnog traheobronhitisa pasa. Zlatni šakali (Canis aureus) i lisice (Vulpes vulpes)
su široko rasprostranjene vrste divljači, a ujedno i rezervoari velikog broja patogena.
Zahvaljujući sveobuhvatnoj vakcinaciji, pojava infektivnog hepatitisa pasa je danas
retka i ovo oboljenje se javlja kod nevakcinisanih pasa, odnosno u slučajevima
kontakta sa divljim mesojedima. Uzorci poreklom od lisica i šakala odstreljenih na
teritoriji AP Vojvodine (Južnog Banata i Zapadne Bačke) analizirani su primenom PCR
u skladu sa protokolom za simultanu detekciju CaDV1 i CaDV2 uspostavljenim na
Katedri za mikrobiologiju Fakulteta veterinarske medicine Univerziteta u Beogradu.
Ispitani su zbirni uzorci organa poreklom od 69 jedinki pri čemu je prisustvo CaDV1
utvrđeno u ukupno 47,8% uzoraka, odnosno kod 34,5% lisica i 57,5% šakala. Za
razliku od CaDV1, CaDV2 nije detektovan ni u jednom ispitivanom uzorku. S obzirom
da kod odstreljenih životinja nisu utvrđene karakteristične patološke promene,
zaključuje se da su inaparentne infekcije izazvane CaDV1 rasprostranjene u populacijama divljih mesojeda u našoj zemlji. Navedeni rezultati predstavljaju
najnovije, ako ne i prve podatke o prisustvu psećih adenovirusa kod divljači u
Republici Srbiji i predstavljaju osnovu za dalja istraživanja. Uprkos retkoj pojavi
infektivnog hepatitisa, vakcinacija pasa ostaje nezaobilazna preventivna mera s
obzirom na otpornost CaDV1 u spoljašnjoj sredini, ali i na očiglednu cirkulaciju ovog
virusa u populaciji divljih mesojeda.",
publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo",
journal = "34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023",
title = "Ispitivanje prisustva adenovirusa pasa u populacijama lisica i šakala",
pages = "405-414",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3236"
}
Radalj, A., Milić, N., Prošić, I., Živulj, A., Benković, D., Ilić, M.,& Nišavić, J.. (2023). Ispitivanje prisustva adenovirusa pasa u populacijama lisica i šakala. in 34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023
Beograd : Srpsko veterinarsko društvo., 405-414.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3236
Radalj A, Milić N, Prošić I, Živulj A, Benković D, Ilić M, Nišavić J. Ispitivanje prisustva adenovirusa pasa u populacijama lisica i šakala. in 34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023. 2023;:405-414.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3236 .
Radalj, Andrea, Milić, Nenad, Prošić, Isidora, Živulj, Aleksandar, Benković, Damir, Ilić, Milica, Nišavić, Jakov, "Ispitivanje prisustva adenovirusa pasa u populacijama lisica i šakala" in 34. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 07 - 10. septembar 2023 (2023):405-414,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3236 .

Development of multiplex PCR based NGS protocol for whole genome sequencing of West Nile virus lineage 2 directly from biological samples using Oxford Nanopore platform

Tešović, Bojana; Nišavić, Jakov; Banović-Đeri, Bojana; Petrović, Tamaš; Radalj, Andrea; Šekler, Milanko; Matović, Kazimir; Debeljak, Zoran; Vasković, Nikola; Dmitrić, Marko; Vidanović, Dejan

(Elsevier, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Tešović, Bojana
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Banović-Đeri, Bojana
AU  - Petrović, Tamaš
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Šekler, Milanko
AU  - Matović, Kazimir
AU  - Debeljak, Zoran
AU  - Vasković, Nikola
AU  - Dmitrić, Marko
AU  - Vidanović, Dejan
PY  - 2023
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2520
AB  - West Nile virus (WNV) can affect humans, birds, horses and another mammals, causing asymptomatic infection, mild febrile disease, neurological and systematic disease and death. In order to gain insight into the
prevalence of WNV, a monitoring program has been established in the Republic of Serbia. Whole genome
sequencing is essential for the molecular epizootiological analysis of virus entry and transmission routes,
especially in high-risk regions. This paper describes the development of a multiplex PCR based NGS protocol
for whole genome sequencing of WNV lineage 2 directly from biological samples using Oxford Nanopore
(ONT) platform. The results obtained using this platform, confirmed by Sanger sequencing, indicate that this
protocol can be applied to obtain whole sequences of the WNV genome, even when the virus concentration
in the sample is medium, Ct value is approximately 30. The use of this protocol does not require prior virus
isolation on cell culture nor the depletion of host nucleic acids.
PB  - Elsevier
T2  - Diagnostic Microbiology and Infectious Disease
T1  - Development of multiplex PCR based NGS protocol for whole genome sequencing of West Nile virus lineage 2 directly from biological samples using Oxford Nanopore platform
VL  - 105
IS  - 2
SP  - 115852
DO  - 10.1016/j.diagmicrobio.2022.115852
ER  - 
@article{
author = "Tešović, Bojana and Nišavić, Jakov and Banović-Đeri, Bojana and Petrović, Tamaš and Radalj, Andrea and Šekler, Milanko and Matović, Kazimir and Debeljak, Zoran and Vasković, Nikola and Dmitrić, Marko and Vidanović, Dejan",
year = "2023",
abstract = "West Nile virus (WNV) can affect humans, birds, horses and another mammals, causing asymptomatic infection, mild febrile disease, neurological and systematic disease and death. In order to gain insight into the
prevalence of WNV, a monitoring program has been established in the Republic of Serbia. Whole genome
sequencing is essential for the molecular epizootiological analysis of virus entry and transmission routes,
especially in high-risk regions. This paper describes the development of a multiplex PCR based NGS protocol
for whole genome sequencing of WNV lineage 2 directly from biological samples using Oxford Nanopore
(ONT) platform. The results obtained using this platform, confirmed by Sanger sequencing, indicate that this
protocol can be applied to obtain whole sequences of the WNV genome, even when the virus concentration
in the sample is medium, Ct value is approximately 30. The use of this protocol does not require prior virus
isolation on cell culture nor the depletion of host nucleic acids.",
publisher = "Elsevier",
journal = "Diagnostic Microbiology and Infectious Disease",
title = "Development of multiplex PCR based NGS protocol for whole genome sequencing of West Nile virus lineage 2 directly from biological samples using Oxford Nanopore platform",
volume = "105",
number = "2",
pages = "115852",
doi = "10.1016/j.diagmicrobio.2022.115852"
}
Tešović, B., Nišavić, J., Banović-Đeri, B., Petrović, T., Radalj, A., Šekler, M., Matović, K., Debeljak, Z., Vasković, N., Dmitrić, M.,& Vidanović, D.. (2023). Development of multiplex PCR based NGS protocol for whole genome sequencing of West Nile virus lineage 2 directly from biological samples using Oxford Nanopore platform. in Diagnostic Microbiology and Infectious Disease
Elsevier., 105(2), 115852.
https://doi.org/10.1016/j.diagmicrobio.2022.115852
Tešović B, Nišavić J, Banović-Đeri B, Petrović T, Radalj A, Šekler M, Matović K, Debeljak Z, Vasković N, Dmitrić M, Vidanović D. Development of multiplex PCR based NGS protocol for whole genome sequencing of West Nile virus lineage 2 directly from biological samples using Oxford Nanopore platform. in Diagnostic Microbiology and Infectious Disease. 2023;105(2):115852.
doi:10.1016/j.diagmicrobio.2022.115852 .
Tešović, Bojana, Nišavić, Jakov, Banović-Đeri, Bojana, Petrović, Tamaš, Radalj, Andrea, Šekler, Milanko, Matović, Kazimir, Debeljak, Zoran, Vasković, Nikola, Dmitrić, Marko, Vidanović, Dejan, "Development of multiplex PCR based NGS protocol for whole genome sequencing of West Nile virus lineage 2 directly from biological samples using Oxford Nanopore platform" in Diagnostic Microbiology and Infectious Disease, 105, no. 2 (2023):115852,
https://doi.org/10.1016/j.diagmicrobio.2022.115852 . .
4

Seroprevalence of Schmallenberg virus in sheep in Belgrade epizootic area

Veljović, Ljubiša; Maksimović Zorić, Jelena; Glišić, Dimitrije; Nišavić, Jakov; Maletić, Jelena; Milićević, Vesna

(University of Belgrade - Faculty of Veterinary Medicine, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Veljović, Ljubiša
AU  - Maksimović Zorić, Jelena
AU  - Glišić, Dimitrije
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Maletić, Jelena
AU  - Milićević, Vesna
PY  - 2023
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3704
AB  - Schmallenberg disease is an infectious disease of cattle, sheep, and goats of viral
aetiology caused by the Schmallenberg virus that belongs to the family Bunyaviridae and
the genus Ortobunyavirus. Schmallenberg disease is a vector-borne disease transmitted by
midges from the genus Culicoides but also by other hematophagous insects. The disease
has a seasonal character and most often occurs in the warm months, from late spring
to autumn. In this study, we investigated the seroprevalence of Schmallenberg disease
in sheep in the epizootic area of Belgrade in the period from 2017 to 2022. A total of
600 sheep serums from the serum bank were tested, 100 serum samples from each year.
Sera were tested by commercial ELISA test for the detection of specifi c antibodies
against the Schmallenberg virus. The results showed an average annual seroprevalence
of 24.5% in sheep in the Belgrade area in these six years with an increasing trend
predicted for the next years.
PB  - University of Belgrade - Faculty of Veterinary Medicine
T2  - Acta Veterinaria
T1  - Seroprevalence of Schmallenberg virus in sheep in Belgrade epizootic area
VL  - 73
IS  - 4
SP  - 502
EP  - 510
DO  - 10.2478/acve-2023-0038
ER  - 
@article{
author = "Veljović, Ljubiša and Maksimović Zorić, Jelena and Glišić, Dimitrije and Nišavić, Jakov and Maletić, Jelena and Milićević, Vesna",
year = "2023",
abstract = "Schmallenberg disease is an infectious disease of cattle, sheep, and goats of viral
aetiology caused by the Schmallenberg virus that belongs to the family Bunyaviridae and
the genus Ortobunyavirus. Schmallenberg disease is a vector-borne disease transmitted by
midges from the genus Culicoides but also by other hematophagous insects. The disease
has a seasonal character and most often occurs in the warm months, from late spring
to autumn. In this study, we investigated the seroprevalence of Schmallenberg disease
in sheep in the epizootic area of Belgrade in the period from 2017 to 2022. A total of
600 sheep serums from the serum bank were tested, 100 serum samples from each year.
Sera were tested by commercial ELISA test for the detection of specifi c antibodies
against the Schmallenberg virus. The results showed an average annual seroprevalence
of 24.5% in sheep in the Belgrade area in these six years with an increasing trend
predicted for the next years.",
publisher = "University of Belgrade - Faculty of Veterinary Medicine",
journal = "Acta Veterinaria",
title = "Seroprevalence of Schmallenberg virus in sheep in Belgrade epizootic area",
volume = "73",
number = "4",
pages = "502-510",
doi = "10.2478/acve-2023-0038"
}
Veljović, L., Maksimović Zorić, J., Glišić, D., Nišavić, J., Maletić, J.,& Milićević, V.. (2023). Seroprevalence of Schmallenberg virus in sheep in Belgrade epizootic area. in Acta Veterinaria
University of Belgrade - Faculty of Veterinary Medicine., 73(4), 502-510.
https://doi.org/10.2478/acve-2023-0038
Veljović L, Maksimović Zorić J, Glišić D, Nišavić J, Maletić J, Milićević V. Seroprevalence of Schmallenberg virus in sheep in Belgrade epizootic area. in Acta Veterinaria. 2023;73(4):502-510.
doi:10.2478/acve-2023-0038 .
Veljović, Ljubiša, Maksimović Zorić, Jelena, Glišić, Dimitrije, Nišavić, Jakov, Maletić, Jelena, Milićević, Vesna, "Seroprevalence of Schmallenberg virus in sheep in Belgrade epizootic area" in Acta Veterinaria, 73, no. 4 (2023):502-510,
https://doi.org/10.2478/acve-2023-0038 . .

Detection and characterisation of porcine circoviruses in wild boars in northeastern Serbia

Nišavić, Jakov; Milić, Nenad; Radalj, Andrea; Mirilović, Milorad; Vejnović, Branislav; Ćosić, Milivoje; Knežević, Aleksandra; Veljović, Ljubiša; Živulj, Aleksandar

(2022)

TY  - JOUR
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Milić, Nenad
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Mirilović, Milorad
AU  - Vejnović, Branislav
AU  - Ćosić, Milivoje
AU  - Knežević, Aleksandra
AU  - Veljović, Ljubiša
AU  - Živulj, Aleksandar
PY  - 2022
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2357
AB  - The objective was to expand and update the knowledge on the presence and genotype diversity of porcine circoviruses 2 and 3 (PCV2 and PCV3) in the wild boar populations from the hunting grounds in northeastern Serbia. The presence of PCV3 was not determined, and PCV2 was confirmed in 40.32% of the organ samples from 124 wild boars hunted from 2018 to 2019, indicating their significance in virus circulation since traditional pig farms with irregular PCV2 vaccination strategies are widespread in this region. The most prevalent genotype was PCV2d, followed by PCV2b and PCV2a in 55.6%, 38.9%, and 5.5% of the examined samples, respectively. Nucleotide sequences of the detected strains were homogenous within the genotype and clustered within the subgroups PCV2d-2, PCV2b-1A/B, and PCV2a-2D with high identity to European, Chinese, and Serbian domestic pig sequences suggesting their origin. Wild boars presented with no clinical or pathological signs of infection, implying that these animals might be less susceptible to disease, particularly since the cofactors present in pig farming systems that support the disease development are absent in the wild. The high PCV2 detection frequency demonstrates the importance of wildlife monitoring to track virus population dynamics, especially in regions with free-range pig farming in order to plan adequate disease control strategies.
T2  - Veterinarni Medicina
T1  - Detection and characterisation of porcine circoviruses in wild boars in northeastern Serbia
VL  - 67
DO  - 10.17221/32/2021-VETMED
ER  - 
@article{
author = "Nišavić, Jakov and Milić, Nenad and Radalj, Andrea and Mirilović, Milorad and Vejnović, Branislav and Ćosić, Milivoje and Knežević, Aleksandra and Veljović, Ljubiša and Živulj, Aleksandar",
year = "2022",
abstract = "The objective was to expand and update the knowledge on the presence and genotype diversity of porcine circoviruses 2 and 3 (PCV2 and PCV3) in the wild boar populations from the hunting grounds in northeastern Serbia. The presence of PCV3 was not determined, and PCV2 was confirmed in 40.32% of the organ samples from 124 wild boars hunted from 2018 to 2019, indicating their significance in virus circulation since traditional pig farms with irregular PCV2 vaccination strategies are widespread in this region. The most prevalent genotype was PCV2d, followed by PCV2b and PCV2a in 55.6%, 38.9%, and 5.5% of the examined samples, respectively. Nucleotide sequences of the detected strains were homogenous within the genotype and clustered within the subgroups PCV2d-2, PCV2b-1A/B, and PCV2a-2D with high identity to European, Chinese, and Serbian domestic pig sequences suggesting their origin. Wild boars presented with no clinical or pathological signs of infection, implying that these animals might be less susceptible to disease, particularly since the cofactors present in pig farming systems that support the disease development are absent in the wild. The high PCV2 detection frequency demonstrates the importance of wildlife monitoring to track virus population dynamics, especially in regions with free-range pig farming in order to plan adequate disease control strategies.",
journal = "Veterinarni Medicina",
title = "Detection and characterisation of porcine circoviruses in wild boars in northeastern Serbia",
volume = "67",
doi = "10.17221/32/2021-VETMED"
}
Nišavić, J., Milić, N., Radalj, A., Mirilović, M., Vejnović, B., Ćosić, M., Knežević, A., Veljović, L.,& Živulj, A.. (2022). Detection and characterisation of porcine circoviruses in wild boars in northeastern Serbia. in Veterinarni Medicina, 67.
https://doi.org/10.17221/32/2021-VETMED
Nišavić J, Milić N, Radalj A, Mirilović M, Vejnović B, Ćosić M, Knežević A, Veljović L, Živulj A. Detection and characterisation of porcine circoviruses in wild boars in northeastern Serbia. in Veterinarni Medicina. 2022;67.
doi:10.17221/32/2021-VETMED .
Nišavić, Jakov, Milić, Nenad, Radalj, Andrea, Mirilović, Milorad, Vejnović, Branislav, Ćosić, Milivoje, Knežević, Aleksandra, Veljović, Ljubiša, Živulj, Aleksandar, "Detection and characterisation of porcine circoviruses in wild boars in northeastern Serbia" in Veterinarni Medicina, 67 (2022),
https://doi.org/10.17221/32/2021-VETMED . .
2

Detekcija neurovirulentnih sojeva konjskog herpesvirusa 1

Radalj, Andrea; Nišavić, Jakov; Milić, Nenad

(Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila, 2022)

TY  - CONF
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Milić, Nenad
PY  - 2022
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2416
AB  - Konjski herpesvirus 1 (EHV-1) kao jedan od najznačajnijih uzročnika infekcija konja koji nanosi velike ekonomske štete dovodeći do
pojave rinopneumonitisa, pobačaja i neuroloških poremećaja. EHV-1
opstaje u populaciji prijemčivih domaćina zahvaljujući ciklusima latencije i reaktivacije virusa šireći se direktnim ili indirektnim kontaktom.
Mutacija na nivou jednog nukleotida u okviru ORF30 gena koji kodira sintezu virusne DNK polimeraze uslovljava neurovirulentni potencijal sojeva EHV-1. Primenom metoda izolacije virusa i PCR ispitano
je 140 uzoraka tkiva i nosnih briseva klinički zdravih nevakcinisanih
konja kao i sojevi EHV-1 izolovani iz pobačenih fetusa. Ispitivana je
rasprostranjenost i virulencija sojeva EHV-1 kao i klinički značaj dobijenih rezultata. Detektovano je 115 pozitivnih uzoraka pri čemu je
utvrđeno da 82% poseduje neurovirulentni genetski marker. Virulencija EHV-1 ne predstavlja presudni faktor za razvoj kliničkih simptoma
oboljenja kod inficiranih konja. Neurovirulentni sojevi EHV-1 cirkulišu
u populaciji klinički zdravih konja, međutim imaju značaj u slučajevima pobačaja gravidnih kobila. Pored toga, utvrđena je važna uloga
nervnog tkiva za ostvarivanje latencije i reaktivacije EHV-1 kod klinički zdravih konja prethodno izloženih stresu. Naši rezultati ukazuju
na značaj asimptomatski inficiranih konja koji izlučuju EHV-1 i mogu
predstavljati izvor infekcije za imunološki neadaptirane jedinke što se
mora uzimati u obzir prilikom mešanja konja iz različitih populacija.
AB  - Equine herpesvirus 1 (EHV-1) is one of the most important equine pathogens and
causes rhinopneumonitis, abortion, and neurological disorders, leading to major economic
losses. EHV-1 is maintained through latency and reactivation cycles, and spreads among
horses by direct or indirect contact. The single nucleotide polymorphism within the ORF30
gene encoding the viral DNA polymerase conditions the neurovirulent potential of EHV-1
strains. A total of 140 tissue and nasal swab samples from clinically healthy unvaccinated
horses, as well as EHV-1 strains isolated from aborted fetuses, were examined using virus
isolation and PCR. The distribution and virulence of EHV-1 strains along with the clinical
implications of the obtained results were analyzed. Overall, 115 positive samples were
detected, with 82% containing the neurovirulent marker. EHV-1 virulence is not crucial for
clinical symptom development in infected horses. Neurovirulent EHV-1 strains circulate
among clinically healthy horses, however, they are also important in cases of abortion.
Additionally, neural tissue has a major role in EHV-1 latency and reactivation in clinically
healthy horses exposed to stress. Our results indicate that asymptomatically infected
horses shed EHV-1 and may represent an infection source for immunologically unadapted
individuals, which must be taken into account when mixing different populations of horses.
PB  - Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila
C3  - Zbornik radova - XLIII seminar inovacija znanja veterinara
T1  - Detekcija neurovirulentnih sojeva konjskog herpesvirusa 1
T1  - The detection of neurovirulent EHV-1 strains
SP  - 49
EP  - 56
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2416
ER  - 
@conference{
author = "Radalj, Andrea and Nišavić, Jakov and Milić, Nenad",
year = "2022",
abstract = "Konjski herpesvirus 1 (EHV-1) kao jedan od najznačajnijih uzročnika infekcija konja koji nanosi velike ekonomske štete dovodeći do
pojave rinopneumonitisa, pobačaja i neuroloških poremećaja. EHV-1
opstaje u populaciji prijemčivih domaćina zahvaljujući ciklusima latencije i reaktivacije virusa šireći se direktnim ili indirektnim kontaktom.
Mutacija na nivou jednog nukleotida u okviru ORF30 gena koji kodira sintezu virusne DNK polimeraze uslovljava neurovirulentni potencijal sojeva EHV-1. Primenom metoda izolacije virusa i PCR ispitano
je 140 uzoraka tkiva i nosnih briseva klinički zdravih nevakcinisanih
konja kao i sojevi EHV-1 izolovani iz pobačenih fetusa. Ispitivana je
rasprostranjenost i virulencija sojeva EHV-1 kao i klinički značaj dobijenih rezultata. Detektovano je 115 pozitivnih uzoraka pri čemu je
utvrđeno da 82% poseduje neurovirulentni genetski marker. Virulencija EHV-1 ne predstavlja presudni faktor za razvoj kliničkih simptoma
oboljenja kod inficiranih konja. Neurovirulentni sojevi EHV-1 cirkulišu
u populaciji klinički zdravih konja, međutim imaju značaj u slučajevima pobačaja gravidnih kobila. Pored toga, utvrđena je važna uloga
nervnog tkiva za ostvarivanje latencije i reaktivacije EHV-1 kod klinički zdravih konja prethodno izloženih stresu. Naši rezultati ukazuju
na značaj asimptomatski inficiranih konja koji izlučuju EHV-1 i mogu
predstavljati izvor infekcije za imunološki neadaptirane jedinke što se
mora uzimati u obzir prilikom mešanja konja iz različitih populacija., Equine herpesvirus 1 (EHV-1) is one of the most important equine pathogens and
causes rhinopneumonitis, abortion, and neurological disorders, leading to major economic
losses. EHV-1 is maintained through latency and reactivation cycles, and spreads among
horses by direct or indirect contact. The single nucleotide polymorphism within the ORF30
gene encoding the viral DNA polymerase conditions the neurovirulent potential of EHV-1
strains. A total of 140 tissue and nasal swab samples from clinically healthy unvaccinated
horses, as well as EHV-1 strains isolated from aborted fetuses, were examined using virus
isolation and PCR. The distribution and virulence of EHV-1 strains along with the clinical
implications of the obtained results were analyzed. Overall, 115 positive samples were
detected, with 82% containing the neurovirulent marker. EHV-1 virulence is not crucial for
clinical symptom development in infected horses. Neurovirulent EHV-1 strains circulate
among clinically healthy horses, however, they are also important in cases of abortion.
Additionally, neural tissue has a major role in EHV-1 latency and reactivation in clinically
healthy horses exposed to stress. Our results indicate that asymptomatically infected
horses shed EHV-1 and may represent an infection source for immunologically unadapted
individuals, which must be taken into account when mixing different populations of horses.",
publisher = "Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila",
journal = "Zbornik radova - XLIII seminar inovacija znanja veterinara",
title = "Detekcija neurovirulentnih sojeva konjskog herpesvirusa 1, The detection of neurovirulent EHV-1 strains",
pages = "49-56",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2416"
}
Radalj, A., Nišavić, J.,& Milić, N.. (2022). Detekcija neurovirulentnih sojeva konjskog herpesvirusa 1. in Zbornik radova - XLIII seminar inovacija znanja veterinara
Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila., 49-56.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2416
Radalj A, Nišavić J, Milić N. Detekcija neurovirulentnih sojeva konjskog herpesvirusa 1. in Zbornik radova - XLIII seminar inovacija znanja veterinara. 2022;:49-56.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2416 .
Radalj, Andrea, Nišavić, Jakov, Milić, Nenad, "Detekcija neurovirulentnih sojeva konjskog herpesvirusa 1" in Zbornik radova - XLIII seminar inovacija znanja veterinara (2022):49-56,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2416 .

PCR dijagnostika nekih vrsta virusa kod divljih životinja. Primena PCR u otkrivanju gena rezistencije bakterija na fluorohinolone

Radalj, Andrea; Nišavić, Jakov; Krnjaić, Dejan; Milić, Nenad; Prošić, Isidora

(Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila, 2022)

TY  - CONF
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Krnjaić, Dejan
AU  - Milić, Nenad
AU  - Prošić, Isidora
PY  - 2022
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2427
AB  - Lančana reakcija polimeraze (PCR) u današnje vreme predstavlja nezaobilaznu proceduru u većini mikrobioloških laboratorija, a našla je primenu kako u bakteriološkoj, tako i u virusološkoj dijagnostici.
Prilikom ispitivanja osetljivosti bakterija na antibiotike, PCR dopunjuje
klasične metode i pruža mogućnost istovremenog ispitivanja prisustva
više genetskih determinanti rezistencije. PCR olakšava virusološku dijagnostiku kroz pravovremeno i pouzdano dobijanje rezultata ispitivanja, što često nije moguće primenom standardnih metoda. Fluorohinoloni su antibiotici širokog spektra delovanja sa baktericidnim delovanjem i često se upotrebljavaju u veterinarskoj medicini. Jedan od
mehanizama sticanja rezistencije bakterija na fluorohinolone je putem
gena u okviru plazmida koji kodiraju sintezu qnr (quinolone resistance) proteina. Tri najvažnije grupe qnr gena (qnrA, qnrB i qnrS) se
mogu istovremeno detektovati primenom multiplex PCR. Divlje svinje
i šakali su rasprostranjene vrste divljači i rezervoari značajnih virusa
među kojima su i različiti cirkovirusi i parvovirusi. Metoda PCR u cilju
detekcije svinjskog cirkovirusa 2, svinjskih parvovirusa (PPV1-PPV4),
cirkovirusa i parvovirusa pasa će se vršiti ispitivanjem ekstrakata DNK
različitih tkiva divljači, dok će se metoda multiplex PCR u cilju identifikacije qnr gena vršiti korišćenjem ekstrahovane DNK bakterija iz familije Enterobacteriaceae. PCR će se vršiti po unapred uspostavljenim
protokolima uz izvođenje horizontalne gel elektroforeze radi vizuelizacije i analize dobijenih PCR produkata.
PB  - Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila
C3  - Zbornik radova - XLIII seminar inovacija znanja veterinara
T1  - PCR dijagnostika nekih vrsta virusa kod divljih životinja. Primena PCR u otkrivanju gena rezistencije bakterija na fluorohinolone
T1  - PCR diagnostics of some viruses of wildlife. The application of PCR in the detection of quinolone resistance genes
SP  - 169
EP  - 180
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2427
ER  - 
@conference{
author = "Radalj, Andrea and Nišavić, Jakov and Krnjaić, Dejan and Milić, Nenad and Prošić, Isidora",
year = "2022",
abstract = "Lančana reakcija polimeraze (PCR) u današnje vreme predstavlja nezaobilaznu proceduru u većini mikrobioloških laboratorija, a našla je primenu kako u bakteriološkoj, tako i u virusološkoj dijagnostici.
Prilikom ispitivanja osetljivosti bakterija na antibiotike, PCR dopunjuje
klasične metode i pruža mogućnost istovremenog ispitivanja prisustva
više genetskih determinanti rezistencije. PCR olakšava virusološku dijagnostiku kroz pravovremeno i pouzdano dobijanje rezultata ispitivanja, što često nije moguće primenom standardnih metoda. Fluorohinoloni su antibiotici širokog spektra delovanja sa baktericidnim delovanjem i često se upotrebljavaju u veterinarskoj medicini. Jedan od
mehanizama sticanja rezistencije bakterija na fluorohinolone je putem
gena u okviru plazmida koji kodiraju sintezu qnr (quinolone resistance) proteina. Tri najvažnije grupe qnr gena (qnrA, qnrB i qnrS) se
mogu istovremeno detektovati primenom multiplex PCR. Divlje svinje
i šakali su rasprostranjene vrste divljači i rezervoari značajnih virusa
među kojima su i različiti cirkovirusi i parvovirusi. Metoda PCR u cilju
detekcije svinjskog cirkovirusa 2, svinjskih parvovirusa (PPV1-PPV4),
cirkovirusa i parvovirusa pasa će se vršiti ispitivanjem ekstrakata DNK
različitih tkiva divljači, dok će se metoda multiplex PCR u cilju identifikacije qnr gena vršiti korišćenjem ekstrahovane DNK bakterija iz familije Enterobacteriaceae. PCR će se vršiti po unapred uspostavljenim
protokolima uz izvođenje horizontalne gel elektroforeze radi vizuelizacije i analize dobijenih PCR produkata.",
publisher = "Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila",
journal = "Zbornik radova - XLIII seminar inovacija znanja veterinara",
title = "PCR dijagnostika nekih vrsta virusa kod divljih životinja. Primena PCR u otkrivanju gena rezistencije bakterija na fluorohinolone, PCR diagnostics of some viruses of wildlife. The application of PCR in the detection of quinolone resistance genes",
pages = "169-180",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2427"
}
Radalj, A., Nišavić, J., Krnjaić, D., Milić, N.,& Prošić, I.. (2022). PCR dijagnostika nekih vrsta virusa kod divljih životinja. Primena PCR u otkrivanju gena rezistencije bakterija na fluorohinolone. in Zbornik radova - XLIII seminar inovacija znanja veterinara
Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila., 169-180.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2427
Radalj A, Nišavić J, Krnjaić D, Milić N, Prošić I. PCR dijagnostika nekih vrsta virusa kod divljih životinja. Primena PCR u otkrivanju gena rezistencije bakterija na fluorohinolone. in Zbornik radova - XLIII seminar inovacija znanja veterinara. 2022;:169-180.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2427 .
Radalj, Andrea, Nišavić, Jakov, Krnjaić, Dejan, Milić, Nenad, Prošić, Isidora, "PCR dijagnostika nekih vrsta virusa kod divljih životinja. Primena PCR u otkrivanju gena rezistencije bakterija na fluorohinolone" in Zbornik radova - XLIII seminar inovacija znanja veterinara (2022):169-180,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2427 .

The detection and phylogenetic analysis of equine herpesviruses 1, 4 and 5 identified in nasal swab samples of asymptomatic horses from Serbia and Bosnia and Herzegovina

Radalj, Andrea; Milić, Nenad; Stevanović, Oliver; Nišavić, Jakov

(Istituto Zooprofilattico Sperimentale dell'Abruzzo e del Molise, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Milić, Nenad
AU  - Stevanović, Oliver
AU  - Nišavić, Jakov
PY  - 2022
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2455
AB  - Nasal swabs originating from 112 apparently clinically healthy and unvaccinated horses
of different age, breed and from diverse rearing conditions from Serbia and Bosnia and
Herzegovina were examined for the presence of equine herpesviruses 1, 4 and 5 using
multiplex nested PCR (Mn‑PCR) and virus isolation. The detected viruses were subsequently
characterised by gB gene nucleotide sequencing and their phylogenetic analysis was
performed. The infections with EHV‑1, EHV‑4, and EHV‑5 in the examined horse populations
are apparently chronic, subclinical and persistent, whilst the shedding of EHV‑1 and EHV‑5
was confirmed by their successful isolation. A connection was established between the
finding of EHVs and rearing conditions since horses kept together in stables were positive
for at least one EHV in contrast to animals held free grazing or individually. EHV‑5 was found
most often in younger horses, however descending in frequency in animals up to 10 years
of age. The phylogenetic analysis showed that the identified EHV strains group mostly with
Turkish and German strains of respective viruses. A certain degree of genetic heterogeneity
was determined regarding the identified EHV‑5 strains in contrast to EHV‑1 and EHV‑4.
PB  - Istituto Zooprofilattico Sperimentale dell'Abruzzo e del Molise
T2  - Veterinaria Italiana
T1  - The detection and phylogenetic analysis of equine herpesviruses 1, 4 and 5 identified in nasal swab samples of asymptomatic horses from Serbia and Bosnia and Herzegovina
VL  - 57
IS  - 4
SP  - 265
EP  - 274
DO  - 10.12834/VetIt.1767.9329.3
ER  - 
@article{
author = "Radalj, Andrea and Milić, Nenad and Stevanović, Oliver and Nišavić, Jakov",
year = "2022",
abstract = "Nasal swabs originating from 112 apparently clinically healthy and unvaccinated horses
of different age, breed and from diverse rearing conditions from Serbia and Bosnia and
Herzegovina were examined for the presence of equine herpesviruses 1, 4 and 5 using
multiplex nested PCR (Mn‑PCR) and virus isolation. The detected viruses were subsequently
characterised by gB gene nucleotide sequencing and their phylogenetic analysis was
performed. The infections with EHV‑1, EHV‑4, and EHV‑5 in the examined horse populations
are apparently chronic, subclinical and persistent, whilst the shedding of EHV‑1 and EHV‑5
was confirmed by their successful isolation. A connection was established between the
finding of EHVs and rearing conditions since horses kept together in stables were positive
for at least one EHV in contrast to animals held free grazing or individually. EHV‑5 was found
most often in younger horses, however descending in frequency in animals up to 10 years
of age. The phylogenetic analysis showed that the identified EHV strains group mostly with
Turkish and German strains of respective viruses. A certain degree of genetic heterogeneity
was determined regarding the identified EHV‑5 strains in contrast to EHV‑1 and EHV‑4.",
publisher = "Istituto Zooprofilattico Sperimentale dell'Abruzzo e del Molise",
journal = "Veterinaria Italiana",
title = "The detection and phylogenetic analysis of equine herpesviruses 1, 4 and 5 identified in nasal swab samples of asymptomatic horses from Serbia and Bosnia and Herzegovina",
volume = "57",
number = "4",
pages = "265-274",
doi = "10.12834/VetIt.1767.9329.3"
}
Radalj, A., Milić, N., Stevanović, O.,& Nišavić, J.. (2022). The detection and phylogenetic analysis of equine herpesviruses 1, 4 and 5 identified in nasal swab samples of asymptomatic horses from Serbia and Bosnia and Herzegovina. in Veterinaria Italiana
Istituto Zooprofilattico Sperimentale dell'Abruzzo e del Molise., 57(4), 265-274.
https://doi.org/10.12834/VetIt.1767.9329.3
Radalj A, Milić N, Stevanović O, Nišavić J. The detection and phylogenetic analysis of equine herpesviruses 1, 4 and 5 identified in nasal swab samples of asymptomatic horses from Serbia and Bosnia and Herzegovina. in Veterinaria Italiana. 2022;57(4):265-274.
doi:10.12834/VetIt.1767.9329.3 .
Radalj, Andrea, Milić, Nenad, Stevanović, Oliver, Nišavić, Jakov, "The detection and phylogenetic analysis of equine herpesviruses 1, 4 and 5 identified in nasal swab samples of asymptomatic horses from Serbia and Bosnia and Herzegovina" in Veterinaria Italiana, 57, no. 4 (2022):265-274,
https://doi.org/10.12834/VetIt.1767.9329.3 . .
1

Ispitivanje prisustva parvovirusa i cirkovirusa u populacijama divljih svinja i šakala

Radalj, Andrea; Milić, Nenad; Prošić, Isidora; Živulj, Aleksandar; Benković, Damir; Nišavić, Jakov

(Beograd : Srpsko veterinarsko društvo, 2022)

TY  - CONF
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Milić, Nenad
AU  - Prošić, Isidora
AU  - Živulj, Aleksandar
AU  - Benković, Damir
AU  - Nišavić, Jakov
PY  - 2022
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3150
AB  - Divlje svinje i zlatni šakali su rasprostranjene vrste divljači, a ujedno i rezervoari
velikog broja virusa. Infekcija svinja izazvana svinjskim cirkovirusima 2 i 3 (PCV2 i
PCV3) je povezana sa multisistemskim sindromom kržljavosti prasadi, pneumonijom,
reproduktivnim problemima, sindromom dermatitisa i nefropatije svinja, a virus se može
naći i kod asimptomatski inficiranih jedinki. Cirkovirus pasa (CCV) je identifikovan
i kao uzročnik vaskulitisa, hemoragične dijareje i granulomatoznog limfadenitisa pasa,
a tačna uloga navedenog virusa u infekcijama, kako pasa tako i divljih mesojeda,
još uvek predstavlja predmet velikog broja ispitivanja i smatra se da se može prenositi
između ovih populacija životinja. Poznato je da svinjski parvovirus 1 (PPV1) izaziva
infekciju kod domaćih i divljih svinja koja se karakteriše pobačajima, rađanjem mumificirane
prasadi i sterilitetom, a zahvaljujući molekularnim dijagnostičkim metodama
otkriveni su i drugi parvovirusi svinja (PPV2-PPV7) sa još uvek neutvrđenim patogenim
potencijalom. Parvovirus pasa (CPV) je uzročnik jednog od najvažnijih virusnih oboljenja
ove vrste životinja i on, pored gastroenteritisa, dovodi do sistemske infekcije. Uzorci
organa, poreklom od odstreljenih divljih svinja i šakala, su ispitivani primenom PCR u
skladu sa protokolima uspostavljenim u Laboratoriji za virusologiju, Katedre za mikrobiologiju
Fakulteta veterinarske medicine Univerziteta u Beogradu. Ispitani su zbirni
uzorci slezine i limfnih čvorova poreklom od 102 divlje svinje pri čemu je detektovano
prisustvo PCV2, PCV3, PPV1, PPV2, PPV5 i PPV7 u 18,9, 13,2, 24,5, 73,6, 3,8 i 41,5 procenata
uzoraka, tim redom, a utvrđen je i veliki broj mešovitih infekcija. U zbirnim uzorcima
slezine i limfnih čvorova, poreklom od 42 šakala, detektovano je prisustvo CCV u
38,1 i CPV u 19 procenata uzoraka. Navedeni rezultati predstavljaju jedan od prvih nalaza
PCV3, PPV5, PPV7 i CCV u uzorcima poreklom od divljih životinja u Srbiji i ovo ispitivanje
se nadovezuje na naše ranije studije predstavljajući osnovu za dalja planirana
istraživanja koja se odnose na genetsku karakterizaciju detektovanih virusa.
AB  - Wild boars and golden jackals are widespread species and also represent reservoirs
of many viruses. Infections of pigs and wild boar caused by porcine circoviruses
2 and 3 (PCV2 and PCV3) are associated with multisystemic wasting syndrome, pneumonia,
reproductive problems, dermatitis and nephropathy syndrome, and can also
be found in asymptomatic animals. Canine circovirus (CCV) causes vasculitis, hemorrhagic
diarrhea, and granulomatous lymphadenitis, however, its exact role in domestic
and wild canid infections is still subject to investigation, and it is possibly transmitted
between these animal populations. Porcine parvovirus 1 (PPV1) causes infection in domestic
and wild pigs, characterized by abortions, stillbirth, and sterility, while other
porcine parvoviruses (PPV2-PPV7) are still of unclear pathogenicity. Furthermore, canine
parvovirus (CPV) is one of the most important viral pathogens, causing gastroenteritis
and systemic infection in canids. Organ samples from wild boars and jackals were
examined by PCR using protocols established in the Laboratory of Virology of the Department
of Microbiology, Faculty of Veterinary Medicine, University of Belgrade. Pooled
samples of spleen and lymph nodes from 102 wild boars were examined, and PCV2,
PCV3, PPV1, PPV2, PPV5, and PPV7 were detected in 18.9%, 13.2%, 24.5%, 73.6%, 3.8%
and 41.5% of the samples, respectively, with a notable number of mixed infections. The
presence of CCV in 38.1% and CPV in 19% of samples were detected in pooled samples
of spleen and lymph nodes originating from 42 jackals. These results represent one of
the first findings of PCV3, PPV5, PPV7, and CCV in samples from wildlife in Serbia, and
this study is sequel of our previous examinations serving as a basis for further research
related to the genetic characterization of detected viruses.
PB  - Beograd : Srpsko veterinarsko društvo
C3  - 33. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08 - 11. septembar 2022
T1  - Ispitivanje prisustva parvovirusa i cirkovirusa u populacijama divljih svinja i šakala
T1  - The detection of parvoviruses and circoviruses in wild boar and jackal populations
SP  - 152
EP  - 162
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3150
ER  - 
@conference{
author = "Radalj, Andrea and Milić, Nenad and Prošić, Isidora and Živulj, Aleksandar and Benković, Damir and Nišavić, Jakov",
year = "2022",
abstract = "Divlje svinje i zlatni šakali su rasprostranjene vrste divljači, a ujedno i rezervoari
velikog broja virusa. Infekcija svinja izazvana svinjskim cirkovirusima 2 i 3 (PCV2 i
PCV3) je povezana sa multisistemskim sindromom kržljavosti prasadi, pneumonijom,
reproduktivnim problemima, sindromom dermatitisa i nefropatije svinja, a virus se može
naći i kod asimptomatski inficiranih jedinki. Cirkovirus pasa (CCV) je identifikovan
i kao uzročnik vaskulitisa, hemoragične dijareje i granulomatoznog limfadenitisa pasa,
a tačna uloga navedenog virusa u infekcijama, kako pasa tako i divljih mesojeda,
još uvek predstavlja predmet velikog broja ispitivanja i smatra se da se može prenositi
između ovih populacija životinja. Poznato je da svinjski parvovirus 1 (PPV1) izaziva
infekciju kod domaćih i divljih svinja koja se karakteriše pobačajima, rađanjem mumificirane
prasadi i sterilitetom, a zahvaljujući molekularnim dijagnostičkim metodama
otkriveni su i drugi parvovirusi svinja (PPV2-PPV7) sa još uvek neutvrđenim patogenim
potencijalom. Parvovirus pasa (CPV) je uzročnik jednog od najvažnijih virusnih oboljenja
ove vrste životinja i on, pored gastroenteritisa, dovodi do sistemske infekcije. Uzorci
organa, poreklom od odstreljenih divljih svinja i šakala, su ispitivani primenom PCR u
skladu sa protokolima uspostavljenim u Laboratoriji za virusologiju, Katedre za mikrobiologiju
Fakulteta veterinarske medicine Univerziteta u Beogradu. Ispitani su zbirni
uzorci slezine i limfnih čvorova poreklom od 102 divlje svinje pri čemu je detektovano
prisustvo PCV2, PCV3, PPV1, PPV2, PPV5 i PPV7 u 18,9, 13,2, 24,5, 73,6, 3,8 i 41,5 procenata
uzoraka, tim redom, a utvrđen je i veliki broj mešovitih infekcija. U zbirnim uzorcima
slezine i limfnih čvorova, poreklom od 42 šakala, detektovano je prisustvo CCV u
38,1 i CPV u 19 procenata uzoraka. Navedeni rezultati predstavljaju jedan od prvih nalaza
PCV3, PPV5, PPV7 i CCV u uzorcima poreklom od divljih životinja u Srbiji i ovo ispitivanje
se nadovezuje na naše ranije studije predstavljajući osnovu za dalja planirana
istraživanja koja se odnose na genetsku karakterizaciju detektovanih virusa., Wild boars and golden jackals are widespread species and also represent reservoirs
of many viruses. Infections of pigs and wild boar caused by porcine circoviruses
2 and 3 (PCV2 and PCV3) are associated with multisystemic wasting syndrome, pneumonia,
reproductive problems, dermatitis and nephropathy syndrome, and can also
be found in asymptomatic animals. Canine circovirus (CCV) causes vasculitis, hemorrhagic
diarrhea, and granulomatous lymphadenitis, however, its exact role in domestic
and wild canid infections is still subject to investigation, and it is possibly transmitted
between these animal populations. Porcine parvovirus 1 (PPV1) causes infection in domestic
and wild pigs, characterized by abortions, stillbirth, and sterility, while other
porcine parvoviruses (PPV2-PPV7) are still of unclear pathogenicity. Furthermore, canine
parvovirus (CPV) is one of the most important viral pathogens, causing gastroenteritis
and systemic infection in canids. Organ samples from wild boars and jackals were
examined by PCR using protocols established in the Laboratory of Virology of the Department
of Microbiology, Faculty of Veterinary Medicine, University of Belgrade. Pooled
samples of spleen and lymph nodes from 102 wild boars were examined, and PCV2,
PCV3, PPV1, PPV2, PPV5, and PPV7 were detected in 18.9%, 13.2%, 24.5%, 73.6%, 3.8%
and 41.5% of the samples, respectively, with a notable number of mixed infections. The
presence of CCV in 38.1% and CPV in 19% of samples were detected in pooled samples
of spleen and lymph nodes originating from 42 jackals. These results represent one of
the first findings of PCV3, PPV5, PPV7, and CCV in samples from wildlife in Serbia, and
this study is sequel of our previous examinations serving as a basis for further research
related to the genetic characterization of detected viruses.",
publisher = "Beograd : Srpsko veterinarsko društvo",
journal = "33. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08 - 11. septembar 2022",
title = "Ispitivanje prisustva parvovirusa i cirkovirusa u populacijama divljih svinja i šakala, The detection of parvoviruses and circoviruses in wild boar and jackal populations",
pages = "152-162",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3150"
}
Radalj, A., Milić, N., Prošić, I., Živulj, A., Benković, D.,& Nišavić, J.. (2022). Ispitivanje prisustva parvovirusa i cirkovirusa u populacijama divljih svinja i šakala. in 33. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08 - 11. septembar 2022
Beograd : Srpsko veterinarsko društvo., 152-162.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3150
Radalj A, Milić N, Prošić I, Živulj A, Benković D, Nišavić J. Ispitivanje prisustva parvovirusa i cirkovirusa u populacijama divljih svinja i šakala. in 33. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08 - 11. septembar 2022. 2022;:152-162.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3150 .
Radalj, Andrea, Milić, Nenad, Prošić, Isidora, Živulj, Aleksandar, Benković, Damir, Nišavić, Jakov, "Ispitivanje prisustva parvovirusa i cirkovirusa u populacijama divljih svinja i šakala" in 33. Savetovanje veterinara Srbije, Zlatibor, 08 - 11. septembar 2022 (2022):152-162,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3150 .

Application of the Integrated Supercritical Fluid Extraction–Impregnation Process (SFE-SSI) for Development of Materials with Antiviral Properties

Lukić, Ivana; Pajnik, Jelena; Nišavić, Jakov; Tadić, Vanja; Vági, Erika; Szekely, Edit; Žižović, Irena

(MDPI, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Lukić, Ivana
AU  - Pajnik, Jelena
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Tadić, Vanja
AU  - Vági, Erika
AU  - Szekely, Edit
AU  - Žižović, Irena
PY  - 2022
UR  - http://TechnoRep.tmf.bg.ac.rs/handle/123456789/5113
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2457
AB  - The integrated supercritical fluid extraction–impregnation process (SFE-SSI) was performed to fabricate material with antiviral properties against the herpes simplex virus (HSV). Cotton gauze and starch/chitosan polymer films (SCF) were impregnated with components extracted from Melissa officinalis at 10 MPa and 40 °C using a green medium, supercritical carbon dioxide (scCO2). The influences of the processing mode regarding the flow of the supercritical fluid through the system, and the mass ratio of the plant material and the solid carrier, on the impregnation yield of M. officinalis extract were studied. The results revealed that the introduction of a fresh amount of CO2 into the system enabled the highest impregnation yield of 2.24% for cotton gauze and 8.71% for SCF. The presence of M. officinalis extract on the surface of both impregnated cotton gaze and SCF was confirmed by FTIR and GC analyses after the re-extraction of the impregnated samples. The M. officinalis impregnated materials showed a strong inhibitory effect against Bovine herpesvirus type 1 (BHV-1).
PB  - MDPI
T2  - Processes
T1  - Application of the Integrated Supercritical Fluid Extraction–Impregnation Process (SFE-SSI) for Development of Materials with Antiviral Properties
VL  - 10
IS  - 4
SP  - 680
DO  - 10.3390/pr10040680
ER  - 
@article{
author = "Lukić, Ivana and Pajnik, Jelena and Nišavić, Jakov and Tadić, Vanja and Vági, Erika and Szekely, Edit and Žižović, Irena",
year = "2022",
abstract = "The integrated supercritical fluid extraction–impregnation process (SFE-SSI) was performed to fabricate material with antiviral properties against the herpes simplex virus (HSV). Cotton gauze and starch/chitosan polymer films (SCF) were impregnated with components extracted from Melissa officinalis at 10 MPa and 40 °C using a green medium, supercritical carbon dioxide (scCO2). The influences of the processing mode regarding the flow of the supercritical fluid through the system, and the mass ratio of the plant material and the solid carrier, on the impregnation yield of M. officinalis extract were studied. The results revealed that the introduction of a fresh amount of CO2 into the system enabled the highest impregnation yield of 2.24% for cotton gauze and 8.71% for SCF. The presence of M. officinalis extract on the surface of both impregnated cotton gaze and SCF was confirmed by FTIR and GC analyses after the re-extraction of the impregnated samples. The M. officinalis impregnated materials showed a strong inhibitory effect against Bovine herpesvirus type 1 (BHV-1).",
publisher = "MDPI",
journal = "Processes",
title = "Application of the Integrated Supercritical Fluid Extraction–Impregnation Process (SFE-SSI) for Development of Materials with Antiviral Properties",
volume = "10",
number = "4",
pages = "680",
doi = "10.3390/pr10040680"
}
Lukić, I., Pajnik, J., Nišavić, J., Tadić, V., Vági, E., Szekely, E.,& Žižović, I.. (2022). Application of the Integrated Supercritical Fluid Extraction–Impregnation Process (SFE-SSI) for Development of Materials with Antiviral Properties. in Processes
MDPI., 10(4), 680.
https://doi.org/10.3390/pr10040680
Lukić I, Pajnik J, Nišavić J, Tadić V, Vági E, Szekely E, Žižović I. Application of the Integrated Supercritical Fluid Extraction–Impregnation Process (SFE-SSI) for Development of Materials with Antiviral Properties. in Processes. 2022;10(4):680.
doi:10.3390/pr10040680 .
Lukić, Ivana, Pajnik, Jelena, Nišavić, Jakov, Tadić, Vanja, Vági, Erika, Szekely, Edit, Žižović, Irena, "Application of the Integrated Supercritical Fluid Extraction–Impregnation Process (SFE-SSI) for Development of Materials with Antiviral Properties" in Processes, 10, no. 4 (2022):680,
https://doi.org/10.3390/pr10040680 . .
6
6

Koronavirusne infekcije kod životinja – dijagnostika i imunoprofilaksa

Nišavić, Jakov; Milić, Nenad; Radalj, Andrea

(Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila, 2021)

TY  - CONF
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Milić, Nenad
AU  - Radalj, Andrea
PY  - 2021
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2010
AB  - Koronavirusne infekcije životinja i oboljenja koja nastaju kao nji- hove posledice su odavno poznate u veterinarskoj medicini. Korona- virusi predstavljaju veliku grupu RNK virusa koji izazivaju respiratorna, digestivna i neurološka oboljenja velikog broja životinjskih vrsta. Infek- tivni peritonitis mačaka, transmisibilni gastroenteritis svinja, infektivni bronhitis pilića ili epidemična dijareja svinja su samo neke od infek- cija izazvanih koronavirusima u čijem lečenju ili preveniranju pojave ključnu ulogu imaju lekari veterinarske medicine. Imajući u vidu rašire- nost koronavirusnih infekcija u populacijama različitih vrsta životinja, poseban značaj se pridaje njihovoj laboratorijskoj dijagnostici, odno- sno sprovođenju imunoprofilakse u cilju sprečavanja pojave oboljenja izazvanih različitim vrstama koronavirusa. Laboratorijska dijagnostika koronavirusnih infekcija kod životinja podrazumeva primenu više kla- sičnih i molekularnih metoda kao što su izolacija virusa u kulturi ćeli- ja, lančana reakcija polimeraze sa reverznom transkripcijom, odnosno metoda real-time RT-PCR. Danas je u upotrebi više vrsta komercijalno dostupnih vakcina koje se koriste u prevenciji pojave koronavirusnih infekcija kod različitih životinja. Kod onih koronavirusnih infekcija, kod kojih je predviđena vakcinacija životinja, koriste se uglavnom inaktivi- sane i žive atenuisane vakcine.
PB  - Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila
C3  - Zbornik radova - XLII seminar inovacija znanja veterinara
T1  - Koronavirusne infekcije kod životinja – dijagnostika i imunoprofilaksa
SP  - 53
EP  - 64
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2010
ER  - 
@conference{
author = "Nišavić, Jakov and Milić, Nenad and Radalj, Andrea",
year = "2021",
abstract = "Koronavirusne infekcije životinja i oboljenja koja nastaju kao nji- hove posledice su odavno poznate u veterinarskoj medicini. Korona- virusi predstavljaju veliku grupu RNK virusa koji izazivaju respiratorna, digestivna i neurološka oboljenja velikog broja životinjskih vrsta. Infek- tivni peritonitis mačaka, transmisibilni gastroenteritis svinja, infektivni bronhitis pilića ili epidemična dijareja svinja su samo neke od infek- cija izazvanih koronavirusima u čijem lečenju ili preveniranju pojave ključnu ulogu imaju lekari veterinarske medicine. Imajući u vidu rašire- nost koronavirusnih infekcija u populacijama različitih vrsta životinja, poseban značaj se pridaje njihovoj laboratorijskoj dijagnostici, odno- sno sprovođenju imunoprofilakse u cilju sprečavanja pojave oboljenja izazvanih različitim vrstama koronavirusa. Laboratorijska dijagnostika koronavirusnih infekcija kod životinja podrazumeva primenu više kla- sičnih i molekularnih metoda kao što su izolacija virusa u kulturi ćeli- ja, lančana reakcija polimeraze sa reverznom transkripcijom, odnosno metoda real-time RT-PCR. Danas je u upotrebi više vrsta komercijalno dostupnih vakcina koje se koriste u prevenciji pojave koronavirusnih infekcija kod različitih životinja. Kod onih koronavirusnih infekcija, kod kojih je predviđena vakcinacija životinja, koriste se uglavnom inaktivi- sane i žive atenuisane vakcine.",
publisher = "Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila",
journal = "Zbornik radova - XLII seminar inovacija znanja veterinara",
title = "Koronavirusne infekcije kod životinja – dijagnostika i imunoprofilaksa",
pages = "53-64",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2010"
}
Nišavić, J., Milić, N.,& Radalj, A.. (2021). Koronavirusne infekcije kod životinja – dijagnostika i imunoprofilaksa. in Zbornik radova - XLII seminar inovacija znanja veterinara
Fakultet veterinarske medicine, Centar za izdavačku delatnost i promet učila., 53-64.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2010
Nišavić J, Milić N, Radalj A. Koronavirusne infekcije kod životinja – dijagnostika i imunoprofilaksa. in Zbornik radova - XLII seminar inovacija znanja veterinara. 2021;:53-64.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2010 .
Nišavić, Jakov, Milić, Nenad, Radalj, Andrea, "Koronavirusne infekcije kod životinja – dijagnostika i imunoprofilaksa" in Zbornik radova - XLII seminar inovacija znanja veterinara (2021):53-64,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2010 .

Genetic analysis and distribution of porcine parvoviruses detected in the organs of wild boars in Serbia

Nišavić, Jakov; Milić, Nenad; Radalj, Andrea; Krnjaić, Dejan; Milićević, Dragan; Knežević, Aleksandra; Radojičić, Marina; Obrenović, Sonja; Ćosić, Milivoje; Tešović, Bojana; Benković, Damir; Živulj Aleksandar

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Milić, Nenad
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Krnjaić, Dejan
AU  - Milićević, Dragan
AU  - Knežević, Aleksandra
AU  - Radojičić, Marina
AU  - Obrenović, Sonja
AU  - Ćosić, Milivoje
AU  - Tešović, Bojana
AU  - Benković, Damir
AU  - Živulj Aleksandar
PY  - 2021
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2044
AB  - Porcine parvoviruses (PPVs) are diverse and persistently evolving viruses found in domestic pigs and wild boars. Porcine parvovirus 1 (PPV1) causes reproductive problems in adult animals, although the veterinary relevance of PPV2, PPV3, and PPV4 has not been clarified. The detection and sequence analysis of PPVs circulating in wild boar populations in Serbia was performed to determine their phylogenetic relationships and prevalence in 122 organ samples collected during 2018. The DNA of PPV1, PPV2, and PPV3 was detected in 56.6% of the examined samples, whilst PPV4 was not identified. Overall, PPV3 was the most prevalent in 69.6% of the positive samples, followed by PPV1 in 63.8%, and PPV2 in 21.7% samples. Single infections were more common, although concurrent infections were confirmed in 34.8% samples for two, and 10.1% samples for three viruses. Sequence analysis of wild boar PPV1 showed no significant nucleotide differences from domestic pig PPV1 strains detected in Europe and the USA, however separate clustering from strains from China and the NADL-2 strain was demonstrated. Examination of the selected PPV2 sequences might suggest a certain geographical distribution of genetically diverse PPV2 strains considering high similarities to the strains from neighboring countries, and variability in comparison with other reported PPV2 sequences from different parts of the world. Wild boar PPV3 sequences clustered separately from most of the strains detected in wild boars, as well as the original porcine hokovirus strain. It is further noted that genetically different PPV3 strains circulate amongst Serbian domestic pigs and wild boars.
AB  - Parvovirusi svinja predstavljaju genetski različite viruse koji izazivaju infekcije doma-ćih i divljih svinja. Parvovirus svinja 1 (PPV1) dovodi do pojave reproduktivnih pro-blema  kod  odraslih  jedinki,  dok  klinički  značaj  PPV2,  PPV3  i  PPV4  još  uvek  nije  u  potpunosti  razjašnjen.  Izvršena  je  detekcija  i  analiza  genetskih  sekvenci  parvovirusa  koji  cirkulišu  u  populaciji  divljih  svinja  u  Srbiji  u  cilju  njihove  fi  logenetske  analize  i  određivanja zastupljenosti u ukupno 122 uzorka organa prikupljenih tokom 2018. go-dine. Prisustvo DNK PPV1, PPV2 i PPV3 detektovano je u 56,6% ispitanih uzoraka, pri čemu  prisustvo  PPV4  nije  utvrđeno.  Među  pozitivnim  uzorcima,  PPV3  je  pro-centualno najzastupljeniji virus detektovan u 69,6%, dok je prisustvo  PPV1 i PPV2 utvrđeno u 63,8%, odnosno u 21,7% pozitivnih uzoraka. Infekcije jednim virusom su češće identifi kovane, međutim, prisustvo mešovitih infekcija sa dva, odnosno tri par-vovirusa zabeleženo je u 34,8% i 10,1% uzoraka. Analizom genetskih sekvenci PPV1 detektovanih kod divljih svinja nisu utvrđene značajnije razlike u odnosu na analogne sekvence PPV1 poreklom od domaćih svinja iz Evrope i SAD, međutim zabeleženo je izdvajanje u zaseban klaster u odnosu na kineske sojeve virusa i soj NADL-2. Ispi-tivanjem sekvenci PPV2 utvrđena je izvesna geografska distribucija genetski različitih sojeva navedenog virusa s obzirom na njihovu veliku sličnost sa sojevima virusa iz su-sednih zemalja. Sekvence PPV3 detektovanih kod divljih svinja su se na fi logenetskom stablu izdvajale u zaseban klaster u odnosu na većinu dostupnih sekvenci navedenog virusa detektovanih kod divljih svinja. Pored toga, zabeleženo je da genetski različiti sojevi PPV3 cirkulišu u populacijama divljih i domaćih svinja u Srbiji.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd
T2  - Acta Veterinaria-Beograd
T1  - Genetic analysis and distribution of porcine parvoviruses detected in the organs of wild boars in Serbia
T1  - Genetska analiza i distribucija parvovirusa (ppvs) detektovanih u organima divljih svinja u Srbiji
VL  - 71
IS  - 1
SP  - 32
EP  - 46
DO  - 10.2478/acve-2021-0003
ER  - 
@article{
author = "Nišavić, Jakov and Milić, Nenad and Radalj, Andrea and Krnjaić, Dejan and Milićević, Dragan and Knežević, Aleksandra and Radojičić, Marina and Obrenović, Sonja and Ćosić, Milivoje and Tešović, Bojana and Benković, Damir and Živulj Aleksandar",
year = "2021",
abstract = "Porcine parvoviruses (PPVs) are diverse and persistently evolving viruses found in domestic pigs and wild boars. Porcine parvovirus 1 (PPV1) causes reproductive problems in adult animals, although the veterinary relevance of PPV2, PPV3, and PPV4 has not been clarified. The detection and sequence analysis of PPVs circulating in wild boar populations in Serbia was performed to determine their phylogenetic relationships and prevalence in 122 organ samples collected during 2018. The DNA of PPV1, PPV2, and PPV3 was detected in 56.6% of the examined samples, whilst PPV4 was not identified. Overall, PPV3 was the most prevalent in 69.6% of the positive samples, followed by PPV1 in 63.8%, and PPV2 in 21.7% samples. Single infections were more common, although concurrent infections were confirmed in 34.8% samples for two, and 10.1% samples for three viruses. Sequence analysis of wild boar PPV1 showed no significant nucleotide differences from domestic pig PPV1 strains detected in Europe and the USA, however separate clustering from strains from China and the NADL-2 strain was demonstrated. Examination of the selected PPV2 sequences might suggest a certain geographical distribution of genetically diverse PPV2 strains considering high similarities to the strains from neighboring countries, and variability in comparison with other reported PPV2 sequences from different parts of the world. Wild boar PPV3 sequences clustered separately from most of the strains detected in wild boars, as well as the original porcine hokovirus strain. It is further noted that genetically different PPV3 strains circulate amongst Serbian domestic pigs and wild boars., Parvovirusi svinja predstavljaju genetski različite viruse koji izazivaju infekcije doma-ćih i divljih svinja. Parvovirus svinja 1 (PPV1) dovodi do pojave reproduktivnih pro-blema  kod  odraslih  jedinki,  dok  klinički  značaj  PPV2,  PPV3  i  PPV4  još  uvek  nije  u  potpunosti  razjašnjen.  Izvršena  je  detekcija  i  analiza  genetskih  sekvenci  parvovirusa  koji  cirkulišu  u  populaciji  divljih  svinja  u  Srbiji  u  cilju  njihove  fi  logenetske  analize  i  određivanja zastupljenosti u ukupno 122 uzorka organa prikupljenih tokom 2018. go-dine. Prisustvo DNK PPV1, PPV2 i PPV3 detektovano je u 56,6% ispitanih uzoraka, pri čemu  prisustvo  PPV4  nije  utvrđeno.  Među  pozitivnim  uzorcima,  PPV3  je  pro-centualno najzastupljeniji virus detektovan u 69,6%, dok je prisustvo  PPV1 i PPV2 utvrđeno u 63,8%, odnosno u 21,7% pozitivnih uzoraka. Infekcije jednim virusom su češće identifi kovane, međutim, prisustvo mešovitih infekcija sa dva, odnosno tri par-vovirusa zabeleženo je u 34,8% i 10,1% uzoraka. Analizom genetskih sekvenci PPV1 detektovanih kod divljih svinja nisu utvrđene značajnije razlike u odnosu na analogne sekvence PPV1 poreklom od domaćih svinja iz Evrope i SAD, međutim zabeleženo je izdvajanje u zaseban klaster u odnosu na kineske sojeve virusa i soj NADL-2. Ispi-tivanjem sekvenci PPV2 utvrđena je izvesna geografska distribucija genetski različitih sojeva navedenog virusa s obzirom na njihovu veliku sličnost sa sojevima virusa iz su-sednih zemalja. Sekvence PPV3 detektovanih kod divljih svinja su se na fi logenetskom stablu izdvajale u zaseban klaster u odnosu na većinu dostupnih sekvenci navedenog virusa detektovanih kod divljih svinja. Pored toga, zabeleženo je da genetski različiti sojevi PPV3 cirkulišu u populacijama divljih i domaćih svinja u Srbiji.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd",
journal = "Acta Veterinaria-Beograd",
title = "Genetic analysis and distribution of porcine parvoviruses detected in the organs of wild boars in Serbia, Genetska analiza i distribucija parvovirusa (ppvs) detektovanih u organima divljih svinja u Srbiji",
volume = "71",
number = "1",
pages = "32-46",
doi = "10.2478/acve-2021-0003"
}
Nišavić, J., Milić, N., Radalj, A., Krnjaić, D., Milićević, D., Knežević, A., Radojičić, M., Obrenović, S., Ćosić, M., Tešović, B., Benković, D.,& Živulj Aleksandar. (2021). Genetic analysis and distribution of porcine parvoviruses detected in the organs of wild boars in Serbia. in Acta Veterinaria-Beograd
Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd., 71(1), 32-46.
https://doi.org/10.2478/acve-2021-0003
Nišavić J, Milić N, Radalj A, Krnjaić D, Milićević D, Knežević A, Radojičić M, Obrenović S, Ćosić M, Tešović B, Benković D, Živulj Aleksandar. Genetic analysis and distribution of porcine parvoviruses detected in the organs of wild boars in Serbia. in Acta Veterinaria-Beograd. 2021;71(1):32-46.
doi:10.2478/acve-2021-0003 .
Nišavić, Jakov, Milić, Nenad, Radalj, Andrea, Krnjaić, Dejan, Milićević, Dragan, Knežević, Aleksandra, Radojičić, Marina, Obrenović, Sonja, Ćosić, Milivoje, Tešović, Bojana, Benković, Damir, Živulj Aleksandar, "Genetic analysis and distribution of porcine parvoviruses detected in the organs of wild boars in Serbia" in Acta Veterinaria-Beograd, 71, no. 1 (2021):32-46,
https://doi.org/10.2478/acve-2021-0003 . .
1
1

Genetic Characterization of Equine Herpesvirus 1 from Clinical Cases and Asymptomatic Horses in Serbia and Bosnia and Herzegovina

Radalj, Andrea; Milić, Nenad; Stevanović, Oliver; Veljović, Ljubiša; Nišavić, Jakov

(University of Agriculture, Faisalabad in Pakistan, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Milić, Nenad
AU  - Stevanović, Oliver
AU  - Veljović, Ljubiša
AU  - Nišavić, Jakov
PY  - 2021
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2258
AB  - Equine herpesvirus 1 (EHV-1) causes considerable economic loss to the equine industry and is spread among susceptible animals during the cycles of latency and reactivation, causing rhinopneumonitis, abortion, and neurological disease. Nucleotide polymorphisms within ORF30 and ORF68 sequences of the viral genome are associated with strain neuropathogenicity and geographical origin. A total of 142 tissue and nasal swab samples from apparently healthy unvaccinated horses were examined to ascertain EHV-1 distribution, diversity, and clinical significance considering the results of virus isolation, sequence analysis, and anamnestic data. The ORF30 and ORF68 molecular study of these circulating strains and archival isolates from abortion storms aimed to contribute to the perception of strain pathogenicity and origin. EHV-1 was detected by PCR and virus isolation in 81 and 45.1% of the analyzed samples, respectively, and 82.1% of the representative samples were neuropathogenic strains. The ORF68-based grouping was restricted by the pronounced polymorphism of Balkan EHV-1 strains, and only two isolates were assigned to group 4. The cases of abortion were caused by neuropathogenic strains that also circulate within the horse population with no documented outbreaks of disease. It was evident that strain virulence is not solely accountable for the development of clinical symptoms in affected animals. Neural tissue is significant for virus latency and reactivation, considering the number of EHV-1 isolates from apparently healthy stressed horses. Special care must be taken when accommodating together immunologically naive and latently infected horses since asymptomatic carriers silently shed EHV-1.
PB  - University of Agriculture, Faisalabad in Pakistan
T2  - Pakistan Veterinary Journal
T1  - Genetic Characterization of Equine Herpesvirus 1 from Clinical Cases and Asymptomatic Horses in Serbia and Bosnia and Herzegovina
VL  - 41
IS  - 4
SP  - 567
EP  - 573
DO  - 10.29261/pakvetj/2021.062
ER  - 
@article{
author = "Radalj, Andrea and Milić, Nenad and Stevanović, Oliver and Veljović, Ljubiša and Nišavić, Jakov",
year = "2021",
abstract = "Equine herpesvirus 1 (EHV-1) causes considerable economic loss to the equine industry and is spread among susceptible animals during the cycles of latency and reactivation, causing rhinopneumonitis, abortion, and neurological disease. Nucleotide polymorphisms within ORF30 and ORF68 sequences of the viral genome are associated with strain neuropathogenicity and geographical origin. A total of 142 tissue and nasal swab samples from apparently healthy unvaccinated horses were examined to ascertain EHV-1 distribution, diversity, and clinical significance considering the results of virus isolation, sequence analysis, and anamnestic data. The ORF30 and ORF68 molecular study of these circulating strains and archival isolates from abortion storms aimed to contribute to the perception of strain pathogenicity and origin. EHV-1 was detected by PCR and virus isolation in 81 and 45.1% of the analyzed samples, respectively, and 82.1% of the representative samples were neuropathogenic strains. The ORF68-based grouping was restricted by the pronounced polymorphism of Balkan EHV-1 strains, and only two isolates were assigned to group 4. The cases of abortion were caused by neuropathogenic strains that also circulate within the horse population with no documented outbreaks of disease. It was evident that strain virulence is not solely accountable for the development of clinical symptoms in affected animals. Neural tissue is significant for virus latency and reactivation, considering the number of EHV-1 isolates from apparently healthy stressed horses. Special care must be taken when accommodating together immunologically naive and latently infected horses since asymptomatic carriers silently shed EHV-1.",
publisher = "University of Agriculture, Faisalabad in Pakistan",
journal = "Pakistan Veterinary Journal",
title = "Genetic Characterization of Equine Herpesvirus 1 from Clinical Cases and Asymptomatic Horses in Serbia and Bosnia and Herzegovina",
volume = "41",
number = "4",
pages = "567-573",
doi = "10.29261/pakvetj/2021.062"
}
Radalj, A., Milić, N., Stevanović, O., Veljović, L.,& Nišavić, J.. (2021). Genetic Characterization of Equine Herpesvirus 1 from Clinical Cases and Asymptomatic Horses in Serbia and Bosnia and Herzegovina. in Pakistan Veterinary Journal
University of Agriculture, Faisalabad in Pakistan., 41(4), 567-573.
https://doi.org/10.29261/pakvetj/2021.062
Radalj A, Milić N, Stevanović O, Veljović L, Nišavić J. Genetic Characterization of Equine Herpesvirus 1 from Clinical Cases and Asymptomatic Horses in Serbia and Bosnia and Herzegovina. in Pakistan Veterinary Journal. 2021;41(4):567-573.
doi:10.29261/pakvetj/2021.062 .
Radalj, Andrea, Milić, Nenad, Stevanović, Oliver, Veljović, Ljubiša, Nišavić, Jakov, "Genetic Characterization of Equine Herpesvirus 1 from Clinical Cases and Asymptomatic Horses in Serbia and Bosnia and Herzegovina" in Pakistan Veterinary Journal, 41, no. 4 (2021):567-573,
https://doi.org/10.29261/pakvetj/2021.062 . .
3

Laboratory diagnostics of bovine parainfluenza-3 virus, bovine herpesvirus 1, and bovine respiratory syncytial virus associated with bovine respiratory disease

Nišavić, Jakov; Milić, Nenad; Radalj, Andrea; Stanojković, Aleksandar; Veljović, Ljubiša

(Belgrade : Institute for Animal Husbandry, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Milić, Nenad
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Stanojković, Aleksandar
AU  - Veljović, Ljubiša
PY  - 2021
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2260
AB  - The bovine respiratory disease complex (BRDC) is multifactorial and results from interactions between host factors, environmental factors, and pathogens. A virus, as an initial pathogen alters the animal’s immunity supporting the bacterial colonization of the lower respiratory tract. Bovine herpesvirus 1 (BHV-1), bovine parainfluenza virus 3 (BPIV-3), and bovine respiratory syncytial virus (BRSV) are among the most significant viruses associated with BRDC. The disease most often affects young and older immunosuppressed animals. Laboratory results depend on the selected sampling site of the respiratory tract and proper timing during the period of virus shedding. The samples for testing mostly include nasal or nasopharyngeal swabs, tracheal wash, bronchoalveolar lavage fluid, or necropsy specimens. Virus isolation, although considered as the gold standard, is time-consuming and depends on the virus species and sampling conditions. Most of the virus identification methods used today are molecular assays (conventional and real-time PCR or RT-PCR) that are rapid, sensitive, and specific, which is of the essence in veterinary diagnostic laboratories. DNA sequencing is mostly used to detect specific genetic mutations and for molecular epidemiology of disease outbreaks. Serological diagnosis is performed based on the detection of specific antibody presence after infection of seronegative animals or a 4-fold specific antibody titer rise in paired serum samples. Different assays are available, including virus neutralization, complement fixation, haemagglutination inhibition, and ELISA. The early and reliable diagnosis is beneficial in the management and control of BRDC and is the basis of a timely treatment and prevention program.
PB  - Belgrade : Institute for Animal Husbandry
T2  - Biotechnology in Animal Husbandry
T1  - Laboratory diagnostics of bovine parainfluenza-3 virus, bovine herpesvirus 1, and bovine respiratory syncytial virus associated with bovine respiratory disease
T1  - Laboratorijska dijagnostika virusa parainfluence 3 goveda, goveđeg herpesvirusa 1 i goveđeg respiratornog sincicijalnog virusa kao uzročnika respiratornog sindroma goveda
VL  - 37
IS  - 1
SP  - 1
EP  - 15
DO  - 10.2298/BAH2101001N
ER  - 
@article{
author = "Nišavić, Jakov and Milić, Nenad and Radalj, Andrea and Stanojković, Aleksandar and Veljović, Ljubiša",
year = "2021",
abstract = "The bovine respiratory disease complex (BRDC) is multifactorial and results from interactions between host factors, environmental factors, and pathogens. A virus, as an initial pathogen alters the animal’s immunity supporting the bacterial colonization of the lower respiratory tract. Bovine herpesvirus 1 (BHV-1), bovine parainfluenza virus 3 (BPIV-3), and bovine respiratory syncytial virus (BRSV) are among the most significant viruses associated with BRDC. The disease most often affects young and older immunosuppressed animals. Laboratory results depend on the selected sampling site of the respiratory tract and proper timing during the period of virus shedding. The samples for testing mostly include nasal or nasopharyngeal swabs, tracheal wash, bronchoalveolar lavage fluid, or necropsy specimens. Virus isolation, although considered as the gold standard, is time-consuming and depends on the virus species and sampling conditions. Most of the virus identification methods used today are molecular assays (conventional and real-time PCR or RT-PCR) that are rapid, sensitive, and specific, which is of the essence in veterinary diagnostic laboratories. DNA sequencing is mostly used to detect specific genetic mutations and for molecular epidemiology of disease outbreaks. Serological diagnosis is performed based on the detection of specific antibody presence after infection of seronegative animals or a 4-fold specific antibody titer rise in paired serum samples. Different assays are available, including virus neutralization, complement fixation, haemagglutination inhibition, and ELISA. The early and reliable diagnosis is beneficial in the management and control of BRDC and is the basis of a timely treatment and prevention program.",
publisher = "Belgrade : Institute for Animal Husbandry",
journal = "Biotechnology in Animal Husbandry",
title = "Laboratory diagnostics of bovine parainfluenza-3 virus, bovine herpesvirus 1, and bovine respiratory syncytial virus associated with bovine respiratory disease, Laboratorijska dijagnostika virusa parainfluence 3 goveda, goveđeg herpesvirusa 1 i goveđeg respiratornog sincicijalnog virusa kao uzročnika respiratornog sindroma goveda",
volume = "37",
number = "1",
pages = "1-15",
doi = "10.2298/BAH2101001N"
}
Nišavić, J., Milić, N., Radalj, A., Stanojković, A.,& Veljović, L.. (2021). Laboratory diagnostics of bovine parainfluenza-3 virus, bovine herpesvirus 1, and bovine respiratory syncytial virus associated with bovine respiratory disease. in Biotechnology in Animal Husbandry
Belgrade : Institute for Animal Husbandry., 37(1), 1-15.
https://doi.org/10.2298/BAH2101001N
Nišavić J, Milić N, Radalj A, Stanojković A, Veljović L. Laboratory diagnostics of bovine parainfluenza-3 virus, bovine herpesvirus 1, and bovine respiratory syncytial virus associated with bovine respiratory disease. in Biotechnology in Animal Husbandry. 2021;37(1):1-15.
doi:10.2298/BAH2101001N .
Nišavić, Jakov, Milić, Nenad, Radalj, Andrea, Stanojković, Aleksandar, Veljović, Ljubiša, "Laboratory diagnostics of bovine parainfluenza-3 virus, bovine herpesvirus 1, and bovine respiratory syncytial virus associated with bovine respiratory disease" in Biotechnology in Animal Husbandry, 37, no. 1 (2021):1-15,
https://doi.org/10.2298/BAH2101001N . .
3

Viral infections of animals as potential of food-borne risk for public health

Nišavić, Jakov; Radalj, Andrea; Milić, Nenad; Prošić, Isidora

(Serbian Nutrition Society, 2021)

TY  - CONF
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Milić, Nenad
AU  - Prošić, Isidora
PY  - 2021
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2261
AB  - The current SARS-CoV-2 pandemic demonstrated the potential risk posed by animal viruses
that are not primarily human pathogens. The high adaptability of some viruses reflected
by the spread to novel hosts is assisted by multiple factors directly or indirectly related
to human activities such as wildlife trade, ecosystem disruption, live-animal markets, exotic
food consumption, and intensified tourism. RNA viruses are very adaptable because of their
error-prone replication process and the likelihood of genetic recombination or reassortment
in some species. Even though, when compared to bacteria, food-borne virus transmission
is not the attention focus, it may represent a way of pathogen introduction to the human
population. Moreover, its relevance is enhanced considering that 75% of emerging infectious
agents are of zoonotic origin. This review focuses on the zoonotic food-borne transmission
of some viruses that may represent a risk for public health. Aside from the ability to replicate
in the human GIT, the factors required for a virus to be transmissible via the zoonotic foodborne
route include its stability and the potential to infect various hosts. Most food processing
techniques are effective for virus inactivation, still, these are not applicable or performed for
some foods. For example, the hepatitis E virus infects pigs, wild boars, and deer and is transmitted
to humans through unprocessed meat. The Crimean-Congo hemorrhagic fever virus
is a tick-borne virus that occurs in ruminants, while humans can get infected by consuming
un-boiled milk and undercooked meat. Flaviviruses are mainly arthropod-borne, however,
there have been reports of their transmission via the food chain. Although unlikely, the possibility
of food-borne transmission for influenza A viruses has been studied and cannot be
dismissed. Some paramyxoviruses, also missing the common characteristics of food-borne
viruses can be transmitted by the contamination of certain foods with animal excretions. The
employment of the “One Health” concept, including constant epidemiological surveillance of
animals and improved reporting of disease occurrence in humans, would reduce the overall
risk of emerging viral diseases. Consistent application of hygienic measures is vital in facilities
where animals are raised, or in which animal products are processed and sold. Thus far, a limited number of identified zoonotic food-borne viruses has been recognized, and the potential
of certain viruses to be transmitted via this route should not be underestimated. Therefore, it
seems reasonable to constantly update our knowledge on this matter, thus creating the basis
for planning effective disease control strategies.
PB  - Serbian Nutrition Society
C3  - International congress on nutrition: „A place where science meets practice"
T1  - Viral infections of animals as potential of food-borne risk for public health
SP  - 119
EP  - 120
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2261
ER  - 
@conference{
author = "Nišavić, Jakov and Radalj, Andrea and Milić, Nenad and Prošić, Isidora",
year = "2021",
abstract = "The current SARS-CoV-2 pandemic demonstrated the potential risk posed by animal viruses
that are not primarily human pathogens. The high adaptability of some viruses reflected
by the spread to novel hosts is assisted by multiple factors directly or indirectly related
to human activities such as wildlife trade, ecosystem disruption, live-animal markets, exotic
food consumption, and intensified tourism. RNA viruses are very adaptable because of their
error-prone replication process and the likelihood of genetic recombination or reassortment
in some species. Even though, when compared to bacteria, food-borne virus transmission
is not the attention focus, it may represent a way of pathogen introduction to the human
population. Moreover, its relevance is enhanced considering that 75% of emerging infectious
agents are of zoonotic origin. This review focuses on the zoonotic food-borne transmission
of some viruses that may represent a risk for public health. Aside from the ability to replicate
in the human GIT, the factors required for a virus to be transmissible via the zoonotic foodborne
route include its stability and the potential to infect various hosts. Most food processing
techniques are effective for virus inactivation, still, these are not applicable or performed for
some foods. For example, the hepatitis E virus infects pigs, wild boars, and deer and is transmitted
to humans through unprocessed meat. The Crimean-Congo hemorrhagic fever virus
is a tick-borne virus that occurs in ruminants, while humans can get infected by consuming
un-boiled milk and undercooked meat. Flaviviruses are mainly arthropod-borne, however,
there have been reports of their transmission via the food chain. Although unlikely, the possibility
of food-borne transmission for influenza A viruses has been studied and cannot be
dismissed. Some paramyxoviruses, also missing the common characteristics of food-borne
viruses can be transmitted by the contamination of certain foods with animal excretions. The
employment of the “One Health” concept, including constant epidemiological surveillance of
animals and improved reporting of disease occurrence in humans, would reduce the overall
risk of emerging viral diseases. Consistent application of hygienic measures is vital in facilities
where animals are raised, or in which animal products are processed and sold. Thus far, a limited number of identified zoonotic food-borne viruses has been recognized, and the potential
of certain viruses to be transmitted via this route should not be underestimated. Therefore, it
seems reasonable to constantly update our knowledge on this matter, thus creating the basis
for planning effective disease control strategies.",
publisher = "Serbian Nutrition Society",
journal = "International congress on nutrition: „A place where science meets practice"",
title = "Viral infections of animals as potential of food-borne risk for public health",
pages = "119-120",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2261"
}
Nišavić, J., Radalj, A., Milić, N.,& Prošić, I.. (2021). Viral infections of animals as potential of food-borne risk for public health. in International congress on nutrition: „A place where science meets practice"
Serbian Nutrition Society., 119-120.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2261
Nišavić J, Radalj A, Milić N, Prošić I. Viral infections of animals as potential of food-borne risk for public health. in International congress on nutrition: „A place where science meets practice". 2021;:119-120.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2261 .
Nišavić, Jakov, Radalj, Andrea, Milić, Nenad, Prošić, Isidora, "Viral infections of animals as potential of food-borne risk for public health" in International congress on nutrition: „A place where science meets practice" (2021):119-120,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2261 .

Detekcija i genetska karakterizacija svinјskog cirkovirusa 2 (PCV2) kod divljih svinјa u Južnobanatskom okrugu

Radalj, Andrea; Milić, Nenad; Živulj, Aleksandar; Nišavić, Jakov

(Srpsko veterinarsko društvo, Sekcija za zoonoze, 2021)

TY  - CONF
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Milić, Nenad
AU  - Živulj, Aleksandar
AU  - Nišavić, Jakov
PY  - 2021
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2262
AB  - Свињски цирковирус 2 (PCV2) је узрочник мултисистемског синдрома кржљања прасади и других цирковирусних обољења (PCVAD) која су узрок значајних економских губитака у свињарској индустрији на глобалном нивоу. Доказано је да су дивље свиње такође осетљиве на инфекцију PCV2 са сличном преваленцијом као домаће свиње. Испитивани су узорци слезине, тонзила и лимфних чворова дивљих свиња уловљених током 2018. и 2019. године, при чему су све животиње биле без клиничких симптома и патоморфолошког налаза који указују на PCVAD. Циљ наших испитивања било је утврђивање присуства и генетска карактеризација сојева PCV2 детектованих код дивљих свиња из ловишта у Јужном Банату. Укупно 42% испитиваних узорака је било позитивно на присуство PCV2, што указује на постојање циркулације наведеног вируса у популацији дивљих свиња у овом региону. Поред тога, ови резултати показују да су дивље свиње мање подложне развоју клиничких симптома PCVAD, што је могућа последица одсуства кофактора присутних у свињарској индустрији који утичу на развој болести код домаћих свиња. Велики број узорака дивљих свиња позитивних на PCV2 представља значајан индикатор циркулације вируса, нарочито у пределима где је заступљен екстензивни узгој свиња који доприноси њиховом контакту са дивљим животињама. Детектовани сојеви PCV2 су припадали генотиповима PCV2d (56%), PCV2b (39%) и PCV2a (5%), а даље су подељени у кластере PCV2d-2, PCV2b-1A/B и PCV2a-2D. Добијене секвенце сојева PCV2 пореклом од дивљих свиња су показале највећу сличност са сојевима раније детектованим код домаћих свиња у Србији, Европи и Кини. Широка распрострањеност традиционалног узгоја свиња у Србији са неравномерно заступљеним стратегијама вакцинације против PCV2 изискује потребу за константним мониторингом популација дивљих свиња у циљу спровођења адекватне контроле и превенције PCVAD.
AB  - Porcine circovirus 2 (PCV2) is the causative agent of postweaning multisystemic wasting syndrome and other PCV-associated diseases (PCVAD) causing significant economic losses in the pig industry worldwide. Wild boars are also susceptible to PCV2 infection, with similar virus prevalence as domestic pigs. The samples of spleen, tonsils, and lymph nodes of wild boars with no clinical or pathological signs of PCVAD hunted in the South Banat district from 2018 to 2019 were included in the examination with the aim to determine the presence and genetic heterogeneity of PCV2. The total of 42% the examined samples were positive for PCV2 thus demonstrating virus circulation in the wild boar population in this region. This result suggests that wild boars might be less susceptible to PCVAD, possibly due to the absence of additional factors that support disease development in the domestic pig industry. The high PCV2 detection frequency in wild boars is a significant indicator of PCV2 population dynamics, especially in regions with free-range pig farming that contributes to close contact of domestic and wild pigs. The detected PCV2 strains belonged to PCV2d (56%), PCV2b (39%), and PCV2a (5%) genotypes, and were further divided into clusters PCV2d-2, PCV2b-1A/B, and PCV2a-2D. Sequences of the identified wild boar strains were most similar to domestic pig sequences previously detected in Serbia, Europe, and China. Traditional pig farms with irregular PCV2 vaccination strategies are widespread in Serbia, and constant wildlife monitoring is necessary in order to adequately plan disease control and prevention.
PB  - Srpsko veterinarsko društvo, Sekcija za zoonoze
C3  - XXII / XXIII Simpozijum epizootiologa i epidemiologa / XXII / XXIII Epizootiološki dani
T1  - Detekcija i genetska karakterizacija svinјskog cirkovirusa 2 (PCV2) kod divljih svinјa u Južnobanatskom okrugu
T1  - Detection and genetic characterization of porcine Circovirus 2 (PCV2) in wild boars in the South Banat District
SP  - 100
EP  - 101
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2262
ER  - 
@conference{
author = "Radalj, Andrea and Milić, Nenad and Živulj, Aleksandar and Nišavić, Jakov",
year = "2021",
abstract = "Свињски цирковирус 2 (PCV2) је узрочник мултисистемског синдрома кржљања прасади и других цирковирусних обољења (PCVAD) која су узрок значајних економских губитака у свињарској индустрији на глобалном нивоу. Доказано је да су дивље свиње такође осетљиве на инфекцију PCV2 са сличном преваленцијом као домаће свиње. Испитивани су узорци слезине, тонзила и лимфних чворова дивљих свиња уловљених током 2018. и 2019. године, при чему су све животиње биле без клиничких симптома и патоморфолошког налаза који указују на PCVAD. Циљ наших испитивања било је утврђивање присуства и генетска карактеризација сојева PCV2 детектованих код дивљих свиња из ловишта у Јужном Банату. Укупно 42% испитиваних узорака је било позитивно на присуство PCV2, што указује на постојање циркулације наведеног вируса у популацији дивљих свиња у овом региону. Поред тога, ови резултати показују да су дивље свиње мање подложне развоју клиничких симптома PCVAD, што је могућа последица одсуства кофактора присутних у свињарској индустрији који утичу на развој болести код домаћих свиња. Велики број узорака дивљих свиња позитивних на PCV2 представља значајан индикатор циркулације вируса, нарочито у пределима где је заступљен екстензивни узгој свиња који доприноси њиховом контакту са дивљим животињама. Детектовани сојеви PCV2 су припадали генотиповима PCV2d (56%), PCV2b (39%) и PCV2a (5%), а даље су подељени у кластере PCV2d-2, PCV2b-1A/B и PCV2a-2D. Добијене секвенце сојева PCV2 пореклом од дивљих свиња су показале највећу сличност са сојевима раније детектованим код домаћих свиња у Србији, Европи и Кини. Широка распрострањеност традиционалног узгоја свиња у Србији са неравномерно заступљеним стратегијама вакцинације против PCV2 изискује потребу за константним мониторингом популација дивљих свиња у циљу спровођења адекватне контроле и превенције PCVAD., Porcine circovirus 2 (PCV2) is the causative agent of postweaning multisystemic wasting syndrome and other PCV-associated diseases (PCVAD) causing significant economic losses in the pig industry worldwide. Wild boars are also susceptible to PCV2 infection, with similar virus prevalence as domestic pigs. The samples of spleen, tonsils, and lymph nodes of wild boars with no clinical or pathological signs of PCVAD hunted in the South Banat district from 2018 to 2019 were included in the examination with the aim to determine the presence and genetic heterogeneity of PCV2. The total of 42% the examined samples were positive for PCV2 thus demonstrating virus circulation in the wild boar population in this region. This result suggests that wild boars might be less susceptible to PCVAD, possibly due to the absence of additional factors that support disease development in the domestic pig industry. The high PCV2 detection frequency in wild boars is a significant indicator of PCV2 population dynamics, especially in regions with free-range pig farming that contributes to close contact of domestic and wild pigs. The detected PCV2 strains belonged to PCV2d (56%), PCV2b (39%), and PCV2a (5%) genotypes, and were further divided into clusters PCV2d-2, PCV2b-1A/B, and PCV2a-2D. Sequences of the identified wild boar strains were most similar to domestic pig sequences previously detected in Serbia, Europe, and China. Traditional pig farms with irregular PCV2 vaccination strategies are widespread in Serbia, and constant wildlife monitoring is necessary in order to adequately plan disease control and prevention.",
publisher = "Srpsko veterinarsko društvo, Sekcija za zoonoze",
journal = "XXII / XXIII Simpozijum epizootiologa i epidemiologa / XXII / XXIII Epizootiološki dani",
title = "Detekcija i genetska karakterizacija svinјskog cirkovirusa 2 (PCV2) kod divljih svinјa u Južnobanatskom okrugu, Detection and genetic characterization of porcine Circovirus 2 (PCV2) in wild boars in the South Banat District",
pages = "100-101",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2262"
}
Radalj, A., Milić, N., Živulj, A.,& Nišavić, J.. (2021). Detekcija i genetska karakterizacija svinјskog cirkovirusa 2 (PCV2) kod divljih svinјa u Južnobanatskom okrugu. in XXII / XXIII Simpozijum epizootiologa i epidemiologa / XXII / XXIII Epizootiološki dani
Srpsko veterinarsko društvo, Sekcija za zoonoze., 100-101.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2262
Radalj A, Milić N, Živulj A, Nišavić J. Detekcija i genetska karakterizacija svinјskog cirkovirusa 2 (PCV2) kod divljih svinјa u Južnobanatskom okrugu. in XXII / XXIII Simpozijum epizootiologa i epidemiologa / XXII / XXIII Epizootiološki dani. 2021;:100-101.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2262 .
Radalj, Andrea, Milić, Nenad, Živulj, Aleksandar, Nišavić, Jakov, "Detekcija i genetska karakterizacija svinјskog cirkovirusa 2 (PCV2) kod divljih svinјa u Južnobanatskom okrugu" in XXII / XXIII Simpozijum epizootiologa i epidemiologa / XXII / XXIII Epizootiološki dani (2021):100-101,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2262 .

Bakterijske, gljivične i virusne zoonoze kućnih ljubimaca

Radojičić, Marina; Milić, Nenad; Krnjaić, Dejan; Nišavić, Jakov; Radalj, Andrea; Prošić, Isidora

(2021)

TY  - CONF
AU  - Radojičić, Marina
AU  - Milić, Nenad
AU  - Krnjaić, Dejan
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Prošić, Isidora
PY  - 2021
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2263
AB  - Today, pets are the source of numerous infectious diseases that can transmissible
to humans resulting from their increasingly frequent contact. The most notable
viruses with zoonotic potential include rabies and influenza viruses as well as
rotaviruses and noroviruses. However, the importance of individual viruses varies
depending on the climate and infectious disease control systems in certain
countries. Dogs, cats, and other increasingly popular pet species can transmit
bacterial zoonotic agents to humans in various ways. Aside from well-known
pathogens such as the bacteria causing leptospirosis, salmonellosis,
campylobacteriosis, or brucellosis, the bacteria Pasteurella multocida and
Bartonella henselae transmitted by bites or scratches are also significant in
human pathology. There has been a notable increase in the prevalence of
methicillin-resistant strains of Staphylococcus aureus (MRSA) in isolates
originating from pets and the transmission of these strains between humans and
animals requires special attention. Furthermore, fungi causing diseases such as
sporotrichosis or dermatophytosis are linked to long-term and persistent
infections in humans. The epidemiological situation caused by SARS-CoV-2, and
the assumption of an interspecies jump of this virus from animals to humans,
including its documented presence in domestic cats, dogs, tigers, and martens,
have raised the question of the possibility of virus transmission from pets to
humans. However, the current pandemic is caused solely by SARS-CoV-2
transmission in the human population, and these animals are not a source of infection for humans. A significant number of zoonoses originating from pets
pose a threat to public health, thus requiring the "One Health" approach through
close cooperation between human and veterinary medicine to develop and
implement effective health measures for both humans and animals. Veterinarians
must inform pet owners about infectious disease prevention measures and risks
posed by keeping certain species of animals as a part of responsible ownership.
AB  - Кућни љубимци у данашње време представљају извор великог броја
инфективних обољења преносивих на људе као последица њиховог све
учесталијег контакта. У најважније вирусе са зоонотским потенцијалом
спадају вируси беснила и инфлуенце као и ротавируси и норовируси,
међутим, значај појединих вируса варира зависно од поднебља као и система
сузбијања заразних болести у појединим државама. Пси и мачке, као и све
популарније остале врсте љубимаца, на различите начине могу пренети
узрочнике бактеријских зооноза на човека. Тако на пример, бактерије које се
преносе уједом или путем огреботина као што су Pasteurella multocida или
Bartonella henselae, поред познатих узрочника обољења попут лептоспирозе,
салмонелозе, кампилобактериозе или бруцелозе, немају занемарљив значај у
патологији људи. Последњих година је доказан пораст преваленције
метицилин резистентних сојева Staphylococcus aureus (MRSA) у изолатима
пореклом од кућних љубимаца, а великa пажња се придаје управо трансмисији
ових сојева између људи и животиња. Поред бактерија и вируса, гљивице, као
што су узрочници споротрихозе или дерматофитозе, често представљају узрок
дуготрајних и упорних инфекција људи. Епидемиолошка ситуација у свету
изазвана SARS-CoV-2 и претпоставка о интерспецијском скоку овог вируса са
животиња на човека, као и његово присуство детектовно код домаћих мачака,
паса, тигрова и куна, довеле су у питање могућност преношења вируса са
кућних љубимаца на људе. Неопходно је напоменути да је тренутна пандемија изазвана искључиво трансмисијом SARS-CoV-2 у хуманој популацији и да
наведене животиње нису извор инфекције за човека. Значајан број зооноза
пореклом од кућних љубимаца представља претњу по јавно здравље при чему
је неопходна примена концепта јединственог здравља која подразумева
блиску сарадњу хумане и ветеринарске медицине са циљем развоја и примене
ефикасних мера здравствене заштите људи и животиња. У склопу одговорног
власништва, власници кућних љубимаца од стране ветеринара морају бити
обавештени о мерама превенције инфективних болести и појединим
ризицима које носи држање одређених врста животиња.
C3  - 26. Godišnje Savetovanje doktora veterinarske medicine Republike Srpske
T1  - Bakterijske, gljivične i virusne zoonoze kućnih ljubimaca
T1  - Bacterial, fungal, and viral zoonoses of pets
SP  - 49
EP  - 52
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2263
ER  - 
@conference{
author = "Radojičić, Marina and Milić, Nenad and Krnjaić, Dejan and Nišavić, Jakov and Radalj, Andrea and Prošić, Isidora",
year = "2021",
abstract = "Today, pets are the source of numerous infectious diseases that can transmissible
to humans resulting from their increasingly frequent contact. The most notable
viruses with zoonotic potential include rabies and influenza viruses as well as
rotaviruses and noroviruses. However, the importance of individual viruses varies
depending on the climate and infectious disease control systems in certain
countries. Dogs, cats, and other increasingly popular pet species can transmit
bacterial zoonotic agents to humans in various ways. Aside from well-known
pathogens such as the bacteria causing leptospirosis, salmonellosis,
campylobacteriosis, or brucellosis, the bacteria Pasteurella multocida and
Bartonella henselae transmitted by bites or scratches are also significant in
human pathology. There has been a notable increase in the prevalence of
methicillin-resistant strains of Staphylococcus aureus (MRSA) in isolates
originating from pets and the transmission of these strains between humans and
animals requires special attention. Furthermore, fungi causing diseases such as
sporotrichosis or dermatophytosis are linked to long-term and persistent
infections in humans. The epidemiological situation caused by SARS-CoV-2, and
the assumption of an interspecies jump of this virus from animals to humans,
including its documented presence in domestic cats, dogs, tigers, and martens,
have raised the question of the possibility of virus transmission from pets to
humans. However, the current pandemic is caused solely by SARS-CoV-2
transmission in the human population, and these animals are not a source of infection for humans. A significant number of zoonoses originating from pets
pose a threat to public health, thus requiring the "One Health" approach through
close cooperation between human and veterinary medicine to develop and
implement effective health measures for both humans and animals. Veterinarians
must inform pet owners about infectious disease prevention measures and risks
posed by keeping certain species of animals as a part of responsible ownership., Кућни љубимци у данашње време представљају извор великог броја
инфективних обољења преносивих на људе као последица њиховог све
учесталијег контакта. У најважније вирусе са зоонотским потенцијалом
спадају вируси беснила и инфлуенце као и ротавируси и норовируси,
међутим, значај појединих вируса варира зависно од поднебља као и система
сузбијања заразних болести у појединим државама. Пси и мачке, као и све
популарније остале врсте љубимаца, на различите начине могу пренети
узрочнике бактеријских зооноза на човека. Тако на пример, бактерије које се
преносе уједом или путем огреботина као што су Pasteurella multocida или
Bartonella henselae, поред познатих узрочника обољења попут лептоспирозе,
салмонелозе, кампилобактериозе или бруцелозе, немају занемарљив значај у
патологији људи. Последњих година је доказан пораст преваленције
метицилин резистентних сојева Staphylococcus aureus (MRSA) у изолатима
пореклом од кућних љубимаца, а великa пажња се придаје управо трансмисији
ових сојева између људи и животиња. Поред бактерија и вируса, гљивице, као
што су узрочници споротрихозе или дерматофитозе, често представљају узрок
дуготрајних и упорних инфекција људи. Епидемиолошка ситуација у свету
изазвана SARS-CoV-2 и претпоставка о интерспецијском скоку овог вируса са
животиња на човека, као и његово присуство детектовно код домаћих мачака,
паса, тигрова и куна, довеле су у питање могућност преношења вируса са
кућних љубимаца на људе. Неопходно је напоменути да је тренутна пандемија изазвана искључиво трансмисијом SARS-CoV-2 у хуманој популацији и да
наведене животиње нису извор инфекције за човека. Значајан број зооноза
пореклом од кућних љубимаца представља претњу по јавно здравље при чему
је неопходна примена концепта јединственог здравља која подразумева
блиску сарадњу хумане и ветеринарске медицине са циљем развоја и примене
ефикасних мера здравствене заштите људи и животиња. У склопу одговорног
власништва, власници кућних љубимаца од стране ветеринара морају бити
обавештени о мерама превенције инфективних болести и појединим
ризицима које носи држање одређених врста животиња.",
journal = "26. Godišnje Savetovanje doktora veterinarske medicine Republike Srpske",
title = "Bakterijske, gljivične i virusne zoonoze kućnih ljubimaca, Bacterial, fungal, and viral zoonoses of pets",
pages = "49-52",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2263"
}
Radojičić, M., Milić, N., Krnjaić, D., Nišavić, J., Radalj, A.,& Prošić, I.. (2021). Bakterijske, gljivične i virusne zoonoze kućnih ljubimaca. in 26. Godišnje Savetovanje doktora veterinarske medicine Republike Srpske, 49-52.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2263
Radojičić M, Milić N, Krnjaić D, Nišavić J, Radalj A, Prošić I. Bakterijske, gljivične i virusne zoonoze kućnih ljubimaca. in 26. Godišnje Savetovanje doktora veterinarske medicine Republike Srpske. 2021;:49-52.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2263 .
Radojičić, Marina, Milić, Nenad, Krnjaić, Dejan, Nišavić, Jakov, Radalj, Andrea, Prošić, Isidora, "Bakterijske, gljivične i virusne zoonoze kućnih ljubimaca" in 26. Godišnje Savetovanje doktora veterinarske medicine Republike Srpske (2021):49-52,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2263 .

A review of some important viral diseases of wild boars

Nišavić, Jakov; Radalj, Andrea; Milić, Nenad; Živulj, Aleksandar; Benković, Damir; Stanojković, Aleksandar; Prošić, Isidora

(Institute for Animal Husbandry, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Milić, Nenad
AU  - Živulj, Aleksandar
AU  - Benković, Damir
AU  - Stanojković, Aleksandar
AU  - Prošić, Isidora
PY  - 2021
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2339
AB  - Wild boars are one of the widest-ranging mammals worldwide and represent reservoirs for many important viruses. Disease outbreaks in domestic swine are often described as a consequence of contact with wild boars, and traditional rearing conditions are a particular risk factor. Examples of such diseases include classical swine fever (CSF), African swine fever (ASF), Aujeszky’s disease (AD), and diseases caused by porcine circoviruses and parvoviruses. Some viral infections causing high mortality rates are easily noticeable and thus reported, though many viruses infecting wildlife are insidious impacting survival rates and reproduction in wild animals. Samples from wild boars for laboratory testing are usually collected postmortem and include various tissues or blood sera. The recovery of viable viruses during virus isolation depends on the virus species and the condition of the sample. Since this method does not yield timely results, most diagnostic procedures are based on PCR or antigen detection methods. Serological surveys are inexpensive and appropriate for prevalence studies. When interpreting the results of diagnostic tests, both virus and host characteristics, and the epizootiological situation must be accounted for. Disease control techniques such as fencing or feeding wild boars cause animal aggregation and give rise to population density which favors pathogen maintenance in the environment. Hunting reduces the number of susceptible animals and is helpful as an additional control measure and for sampling. Available data on infectious disease dynamics in wild boars is scarce, and constant knowledge improvement on pathogenesis, clinical symptoms, risk factors, and adequate control measures are required.
AB  - Divlje svinje su jedna on najrasprostranjenijih vrsta sisara na planeti, a ujedno predstavljaju i rezervoare mnogih značajnih virusa. Pojava oboljenja u populacijama domaćih svinja se javlja kao posledica kontakta sa divljim svinjama pri čemu tradicionalan način uzgoja životinja predstavlja faktor rizika. Primeri takvih obljenja su: klasična kuga svinja, afrička kuga svinja, Aujeckijeva bolest i oboljenja izazvana svinjskim cirkovirusima i parvovirusima. Određene virusne infekcije sa visokom stopom mortaliteta se mogu lako detektovati, a samim tim i prijaviti, međutim neki virusi divljih svinja ne dovode do vidljivih promena što otežava njihovo otkrivanje. Uzorci za laboratorijska ispitivanja poreklom od divljih svinja se najčešće prikupljaju postmortalno i uključuju različita tkiva ili krvni serum. Uspešnost izolacije virusa u kulturi ćelija zavisi od vrste virusa kao i od stanja dostavljenog uzorka. S obzirom da primena navedene metode oduzima vreme, većina procedura se zasniva na PCR ili metodama detekcije antigena. Pored toga, serološke metode su ekonomski isplative i pogodne za izvođenje studija prevalencije. Prilikom interpretacije rezultata laboratorijskih analiza je izuzetno značajno uzeti u obzir više parametara uključujući osobine virusa i domaćina kao i epizootiološku situaciju na terenu. Metode kontrole zaraznih bolesti divljih svinja poput ograđivanja ili dohranjivanja životinja dovode do povećanja gustine populacije što pogoduje transmisiji patogena. Lov dovodi do smanjenja broja osetljivih životinja u određenoj sredini, međutim koristan je kao dodatna mera kontrole i omogućuje prikupljanje uzoraka. Dostupni podaci o dinamici infektivnih oboljenja divljih svinja su ograničeni i neophodno je konstantno izučavanje njihove patogeneze, kliničkih osobenosti, faktora rizika kao i procena primene određenih mera kontrole.
PB  - Institute for Animal Husbandry
T2  - Biotechnology in Animal Husbandry
T1  - A review of some important viral diseases of wild boars
VL  - 37
IS  - 4
SP  - 235
EP  - 254
DO  - 10.2298/BAH2104235N
ER  - 
@article{
author = "Nišavić, Jakov and Radalj, Andrea and Milić, Nenad and Živulj, Aleksandar and Benković, Damir and Stanojković, Aleksandar and Prošić, Isidora",
year = "2021",
abstract = "Wild boars are one of the widest-ranging mammals worldwide and represent reservoirs for many important viruses. Disease outbreaks in domestic swine are often described as a consequence of contact with wild boars, and traditional rearing conditions are a particular risk factor. Examples of such diseases include classical swine fever (CSF), African swine fever (ASF), Aujeszky’s disease (AD), and diseases caused by porcine circoviruses and parvoviruses. Some viral infections causing high mortality rates are easily noticeable and thus reported, though many viruses infecting wildlife are insidious impacting survival rates and reproduction in wild animals. Samples from wild boars for laboratory testing are usually collected postmortem and include various tissues or blood sera. The recovery of viable viruses during virus isolation depends on the virus species and the condition of the sample. Since this method does not yield timely results, most diagnostic procedures are based on PCR or antigen detection methods. Serological surveys are inexpensive and appropriate for prevalence studies. When interpreting the results of diagnostic tests, both virus and host characteristics, and the epizootiological situation must be accounted for. Disease control techniques such as fencing or feeding wild boars cause animal aggregation and give rise to population density which favors pathogen maintenance in the environment. Hunting reduces the number of susceptible animals and is helpful as an additional control measure and for sampling. Available data on infectious disease dynamics in wild boars is scarce, and constant knowledge improvement on pathogenesis, clinical symptoms, risk factors, and adequate control measures are required., Divlje svinje su jedna on najrasprostranjenijih vrsta sisara na planeti, a ujedno predstavljaju i rezervoare mnogih značajnih virusa. Pojava oboljenja u populacijama domaćih svinja se javlja kao posledica kontakta sa divljim svinjama pri čemu tradicionalan način uzgoja životinja predstavlja faktor rizika. Primeri takvih obljenja su: klasična kuga svinja, afrička kuga svinja, Aujeckijeva bolest i oboljenja izazvana svinjskim cirkovirusima i parvovirusima. Određene virusne infekcije sa visokom stopom mortaliteta se mogu lako detektovati, a samim tim i prijaviti, međutim neki virusi divljih svinja ne dovode do vidljivih promena što otežava njihovo otkrivanje. Uzorci za laboratorijska ispitivanja poreklom od divljih svinja se najčešće prikupljaju postmortalno i uključuju različita tkiva ili krvni serum. Uspešnost izolacije virusa u kulturi ćelija zavisi od vrste virusa kao i od stanja dostavljenog uzorka. S obzirom da primena navedene metode oduzima vreme, većina procedura se zasniva na PCR ili metodama detekcije antigena. Pored toga, serološke metode su ekonomski isplative i pogodne za izvođenje studija prevalencije. Prilikom interpretacije rezultata laboratorijskih analiza je izuzetno značajno uzeti u obzir više parametara uključujući osobine virusa i domaćina kao i epizootiološku situaciju na terenu. Metode kontrole zaraznih bolesti divljih svinja poput ograđivanja ili dohranjivanja životinja dovode do povećanja gustine populacije što pogoduje transmisiji patogena. Lov dovodi do smanjenja broja osetljivih životinja u određenoj sredini, međutim koristan je kao dodatna mera kontrole i omogućuje prikupljanje uzoraka. Dostupni podaci o dinamici infektivnih oboljenja divljih svinja su ograničeni i neophodno je konstantno izučavanje njihove patogeneze, kliničkih osobenosti, faktora rizika kao i procena primene određenih mera kontrole.",
publisher = "Institute for Animal Husbandry",
journal = "Biotechnology in Animal Husbandry",
title = "A review of some important viral diseases of wild boars",
volume = "37",
number = "4",
pages = "235-254",
doi = "10.2298/BAH2104235N"
}
Nišavić, J., Radalj, A., Milić, N., Živulj, A., Benković, D., Stanojković, A.,& Prošić, I.. (2021). A review of some important viral diseases of wild boars. in Biotechnology in Animal Husbandry
Institute for Animal Husbandry., 37(4), 235-254.
https://doi.org/10.2298/BAH2104235N
Nišavić J, Radalj A, Milić N, Živulj A, Benković D, Stanojković A, Prošić I. A review of some important viral diseases of wild boars. in Biotechnology in Animal Husbandry. 2021;37(4):235-254.
doi:10.2298/BAH2104235N .
Nišavić, Jakov, Radalj, Andrea, Milić, Nenad, Živulj, Aleksandar, Benković, Damir, Stanojković, Aleksandar, Prošić, Isidora, "A review of some important viral diseases of wild boars" in Biotechnology in Animal Husbandry, 37, no. 4 (2021):235-254,
https://doi.org/10.2298/BAH2104235N . .
2

Laboratorijska dijagnostika virusnih infekcija kod svinja

Nišavić, Jakov; Radalj, Andrea; Živulj, Aleksandar; Prošić, Isidora; Milić, Nenad

(Požarevac : Sitograf RM : Veterinarski specijalistički institut, 2021)

TY  - CONF
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Živulj, Aleksandar
AU  - Prošić, Isidora
AU  - Milić, Nenad
PY  - 2021
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/3149
AB  - Laboratorijska dijagnostika virusnih infekcija kod svinja se zasniva na primeni više
klasičnih i molekularnih metoda virusološke dijagnostike. Najznačajnije među njima su
izolacija virusa u ćelijskim linijama i virus neutralizacija, odnosno molekularne metode
zasnovane na otkrivanju prisustva nukleinske kiseline virusa u ispitivanim uzorcima kao na
primer lančana reakcija polimeraze (PCR). U našim ispitivanjima primenom nekih klasičnih i
molekularnih metoda vršena je detekcija prisustva cirkovirusa 2 svinja, cirkovirusa 3 svinja,
odnosno nekoliko vrsta parvovirusa svinja u uzorcima unutrašnjih organa životinja divljih
svinja. Dobijeni rezultati ispitivanja su potvrdili opravdanost korišćenja kako klasičnih, tako i
molekularnih metoda u otkrivanju prisustva virusa u ispitivanim uzorcima.
PB  - Požarevac : Sitograf RM : Veterinarski specijalistički institut
C3  - 18. Simpozijum Zdravstvena zaštita, selekcija i reprodukcija svinja, on-line savetovanje, Beograd, 15 - 16. oktobar, 2021
T1  - Laboratorijska dijagnostika virusnih infekcija kod svinja
SP  - 65
EP  - 69
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3149
ER  - 
@conference{
author = "Nišavić, Jakov and Radalj, Andrea and Živulj, Aleksandar and Prošić, Isidora and Milić, Nenad",
year = "2021",
abstract = "Laboratorijska dijagnostika virusnih infekcija kod svinja se zasniva na primeni više
klasičnih i molekularnih metoda virusološke dijagnostike. Najznačajnije među njima su
izolacija virusa u ćelijskim linijama i virus neutralizacija, odnosno molekularne metode
zasnovane na otkrivanju prisustva nukleinske kiseline virusa u ispitivanim uzorcima kao na
primer lančana reakcija polimeraze (PCR). U našim ispitivanjima primenom nekih klasičnih i
molekularnih metoda vršena je detekcija prisustva cirkovirusa 2 svinja, cirkovirusa 3 svinja,
odnosno nekoliko vrsta parvovirusa svinja u uzorcima unutrašnjih organa životinja divljih
svinja. Dobijeni rezultati ispitivanja su potvrdili opravdanost korišćenja kako klasičnih, tako i
molekularnih metoda u otkrivanju prisustva virusa u ispitivanim uzorcima.",
publisher = "Požarevac : Sitograf RM : Veterinarski specijalistički institut",
journal = "18. Simpozijum Zdravstvena zaštita, selekcija i reprodukcija svinja, on-line savetovanje, Beograd, 15 - 16. oktobar, 2021",
title = "Laboratorijska dijagnostika virusnih infekcija kod svinja",
pages = "65-69",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3149"
}
Nišavić, J., Radalj, A., Živulj, A., Prošić, I.,& Milić, N.. (2021). Laboratorijska dijagnostika virusnih infekcija kod svinja. in 18. Simpozijum Zdravstvena zaštita, selekcija i reprodukcija svinja, on-line savetovanje, Beograd, 15 - 16. oktobar, 2021
Požarevac : Sitograf RM : Veterinarski specijalistički institut., 65-69.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3149
Nišavić J, Radalj A, Živulj A, Prošić I, Milić N. Laboratorijska dijagnostika virusnih infekcija kod svinja. in 18. Simpozijum Zdravstvena zaštita, selekcija i reprodukcija svinja, on-line savetovanje, Beograd, 15 - 16. oktobar, 2021. 2021;:65-69.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3149 .
Nišavić, Jakov, Radalj, Andrea, Živulj, Aleksandar, Prošić, Isidora, Milić, Nenad, "Laboratorijska dijagnostika virusnih infekcija kod svinja" in 18. Simpozijum Zdravstvena zaštita, selekcija i reprodukcija svinja, on-line savetovanje, Beograd, 15 - 16. oktobar, 2021 (2021):65-69,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_3149 .

Spatiotemporal Analysis of West Nile Virus Epidemic in South Banat District, Serbia, 2017–2019

Radojičić, Sonja; Živulj, Aleksandar; Petrovic, Tamas; Nišavić, Jakov; Milićević, Vesna; Sipetic-Grujicic, Sandra; Mišić, Dusan; Korzeniowska, Malgorzata; Stanojević, Slavoljub

(MDPI, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Radojičić, Sonja
AU  - Živulj, Aleksandar
AU  - Petrovic, Tamas
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Milićević, Vesna
AU  - Sipetic-Grujicic, Sandra
AU  - Mišić, Dusan
AU  - Korzeniowska, Malgorzata
AU  - Stanojević, Slavoljub
PY  - 2021
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2298
AB  - West Nile virus (WNV) is an arthropod-born pathogen, which is transmitted from wild birds through mosquitoes to humans and animals. At the end of the 20th century, the first West Nile fever (WNF) outbreaks among humans in urban environments in Eastern Europe and the United States were reported. The disease continued to spread to other parts of the continents. In Serbia, the largest number of WNV-infected people was recorded in 2018. This research used spatial statistics to identify clusters of WNV infection in humans and animals in South Banat County, Serbia. The occurrence of WNV infection and risk factors were analyzed using a negative binomial regression model. Our research indicated that climatic factors were the main determinant of WNV distribution and were predictors of endemicity. Precipitation and water levels of rivers had an important influence on mosquito abundance and affected the habitats of wild birds, which are important for maintaining the virus in nature. We found that the maximum temperature of the warmest part of the year and the annual temperature range; and hydrographic variables, e.g., the presence of rivers and water streams were the best environmental predictors of WNF outbreaks in South Banat County.
PB  - MDPI
T2  - Animals
T1  - Spatiotemporal Analysis of West Nile Virus Epidemic in South Banat District, Serbia, 2017–2019
VL  - 11
IS  - 10
SP  - 2951
DO  - 10.3390/ani11102951
ER  - 
@article{
author = "Radojičić, Sonja and Živulj, Aleksandar and Petrovic, Tamas and Nišavić, Jakov and Milićević, Vesna and Sipetic-Grujicic, Sandra and Mišić, Dusan and Korzeniowska, Malgorzata and Stanojević, Slavoljub",
year = "2021",
abstract = "West Nile virus (WNV) is an arthropod-born pathogen, which is transmitted from wild birds through mosquitoes to humans and animals. At the end of the 20th century, the first West Nile fever (WNF) outbreaks among humans in urban environments in Eastern Europe and the United States were reported. The disease continued to spread to other parts of the continents. In Serbia, the largest number of WNV-infected people was recorded in 2018. This research used spatial statistics to identify clusters of WNV infection in humans and animals in South Banat County, Serbia. The occurrence of WNV infection and risk factors were analyzed using a negative binomial regression model. Our research indicated that climatic factors were the main determinant of WNV distribution and were predictors of endemicity. Precipitation and water levels of rivers had an important influence on mosquito abundance and affected the habitats of wild birds, which are important for maintaining the virus in nature. We found that the maximum temperature of the warmest part of the year and the annual temperature range; and hydrographic variables, e.g., the presence of rivers and water streams were the best environmental predictors of WNF outbreaks in South Banat County.",
publisher = "MDPI",
journal = "Animals",
title = "Spatiotemporal Analysis of West Nile Virus Epidemic in South Banat District, Serbia, 2017–2019",
volume = "11",
number = "10",
pages = "2951",
doi = "10.3390/ani11102951"
}
Radojičić, S., Živulj, A., Petrovic, T., Nišavić, J., Milićević, V., Sipetic-Grujicic, S., Mišić, D., Korzeniowska, M.,& Stanojević, S.. (2021). Spatiotemporal Analysis of West Nile Virus Epidemic in South Banat District, Serbia, 2017–2019. in Animals
MDPI., 11(10), 2951.
https://doi.org/10.3390/ani11102951
Radojičić S, Živulj A, Petrovic T, Nišavić J, Milićević V, Sipetic-Grujicic S, Mišić D, Korzeniowska M, Stanojević S. Spatiotemporal Analysis of West Nile Virus Epidemic in South Banat District, Serbia, 2017–2019. in Animals. 2021;11(10):2951.
doi:10.3390/ani11102951 .
Radojičić, Sonja, Živulj, Aleksandar, Petrovic, Tamas, Nišavić, Jakov, Milićević, Vesna, Sipetic-Grujicic, Sandra, Mišić, Dusan, Korzeniowska, Malgorzata, Stanojević, Slavoljub, "Spatiotemporal Analysis of West Nile Virus Epidemic in South Banat District, Serbia, 2017–2019" in Animals, 11, no. 10 (2021):2951,
https://doi.org/10.3390/ani11102951 . .
1
3
3

Overview of the most significant coronavirus infections in veterinary medicine

Nišavić, Jakov; Milić, Nenad; Radalj, Andrea

(Fakultet veterinarske medicine, Beograd, Srbija, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Milić, Nenad
AU  - Radalj, Andrea
PY  - 2020
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/1942
AB  - Background. Coronaviruses (CoVs) have been recognized in veterinary virology for a long time and comprise a large group of RNA viruses responsible for enteric, respiratory, hepatic, and neurologic diseases in a variety of animal species and humans. These viruses are very adaptable considering their highly error-prone replication process and recombination ability, resulting in remarkable mutability and efficient expansion of their host range and tissue tropism. Scope and Approach. In the recent past, after the outbreaks caused by SARS-CoV in 2002 and MERS-CoV in 2012, CoVs became a research focus in the scientific community. Moreover, the ongoing SARS-CoV-2 pandemic raised more questions concerning the threats posed by these viruses. Several significant examples of coronaviruses jumping the species barrier and changing their tropism have been reported in the past, and novel viruses of both animals and humans have appeared as a consequence. This paper reviews some of the examples of CoV mutability and the most notable animal coronaviruses of veterinary relevance. Key Findings and Conclusions. There is still no proof that the novel virus SARS-CoV-2 can be transmitted to humans from domestic animals, and its recent cross-species jump is currently being intensively researched. Intensified and diverse human activities that lead to the disruption of ecosystems contribute to the increased risk of contact with animals that might represent virus reservoirs. The need for constant surveillance of CoVs and expanded studies of their virological traits, mutation mechanisms, diversity, prophylactic and therapeutic measures highlight the key role of both veterinarians and medical doctors in order to preserve the health of the human population.
AB  - Uvod. Koronavirusi se u okviru veterinarske virusologije izučavaju već dugi niz godina i predstavljaju veliku grupaciju RNK virusa odgovornih za gastrointestinalna, respiratorna i neurološka oboljenja velikog broja životinja i ljudi. Navedeni virusi su visoko adaptibilni s obzirom na njihov jedinstven mehanizam replikacije i sposobnost mutiranja, pri čemu dolazi do česte transmisije koronavirusa među različitim vrstama, kao i promena u njihovom tropizmu. Cilj i pristup. U skorijoj prošlosti su zabeležene epidemije izazvane virusima SARS-CoV 2002., odnosno MERS-CoV 2012. godine, nakon kojih su koronavirusi postali tema mnogih ispitivanja. Nove nepoznanice i pitanja vezana za pretnju koju koronavirusi predstavljaju izazvala je trenutna pandemija izazvana virusom SARS-CoV-2. Postoji veliki broj značajnih primera koronavirusa koji su preskočili barijeru vrste i posledično doveli do pojave novih oboljenja kako životinja, tako i ljudi. U ovom radu su opisani neki od najznačajnih primera koji oslikavaju sposobnost mutacije koronavirusa, kao i osnovne karakteristike koronavirusnih infekcija koje su od velike važnosti za veterinarsku medicinu. Ključni nalazi i zaključak. Do danas ne postoje dokazi da se novootkriveni virus SARSCoV-2 prenosi sa domaćih životinja na ljude, a mehanizam kojim je došlo do prelaska navedenog virusa na ljude se intenzivno ispituje. Sve učestalije aktivnosti čoveka koje dovode do narušavanja ekosistema doprinose povećanju rizika od kontakta sa divljim životinjama koje mogu predstavljati rezervoare virusa. Potreba za kontinuiranim nadzorom nad pojavom infekcija izazvanih koronavirusima, podrobnijim ispitivanjima u poljima virusologije i vakcinologije, kao i za pronalaskom efikasne terapije ovih oboljenja predstavljaju ključnu i zajedničku ulogu veterinara i lekara u cilju očuvanja zdravlja ljudi.
PB  - Fakultet veterinarske medicine, Beograd, Srbija
T2  - Veterinarski Glasnik
T1  - Overview of the most significant coronavirus infections in veterinary medicine
T1  - Pregled najznačajnijih infekcija koronavirusima iz veterinarske perspektive
VL  - 74
IS  - 1
SP  - 1
EP  - 17
DO  - 10.2298/VETGL2001001N
ER  - 
@article{
author = "Nišavić, Jakov and Milić, Nenad and Radalj, Andrea",
year = "2020",
abstract = "Background. Coronaviruses (CoVs) have been recognized in veterinary virology for a long time and comprise a large group of RNA viruses responsible for enteric, respiratory, hepatic, and neurologic diseases in a variety of animal species and humans. These viruses are very adaptable considering their highly error-prone replication process and recombination ability, resulting in remarkable mutability and efficient expansion of their host range and tissue tropism. Scope and Approach. In the recent past, after the outbreaks caused by SARS-CoV in 2002 and MERS-CoV in 2012, CoVs became a research focus in the scientific community. Moreover, the ongoing SARS-CoV-2 pandemic raised more questions concerning the threats posed by these viruses. Several significant examples of coronaviruses jumping the species barrier and changing their tropism have been reported in the past, and novel viruses of both animals and humans have appeared as a consequence. This paper reviews some of the examples of CoV mutability and the most notable animal coronaviruses of veterinary relevance. Key Findings and Conclusions. There is still no proof that the novel virus SARS-CoV-2 can be transmitted to humans from domestic animals, and its recent cross-species jump is currently being intensively researched. Intensified and diverse human activities that lead to the disruption of ecosystems contribute to the increased risk of contact with animals that might represent virus reservoirs. The need for constant surveillance of CoVs and expanded studies of their virological traits, mutation mechanisms, diversity, prophylactic and therapeutic measures highlight the key role of both veterinarians and medical doctors in order to preserve the health of the human population., Uvod. Koronavirusi se u okviru veterinarske virusologije izučavaju već dugi niz godina i predstavljaju veliku grupaciju RNK virusa odgovornih za gastrointestinalna, respiratorna i neurološka oboljenja velikog broja životinja i ljudi. Navedeni virusi su visoko adaptibilni s obzirom na njihov jedinstven mehanizam replikacije i sposobnost mutiranja, pri čemu dolazi do česte transmisije koronavirusa među različitim vrstama, kao i promena u njihovom tropizmu. Cilj i pristup. U skorijoj prošlosti su zabeležene epidemije izazvane virusima SARS-CoV 2002., odnosno MERS-CoV 2012. godine, nakon kojih su koronavirusi postali tema mnogih ispitivanja. Nove nepoznanice i pitanja vezana za pretnju koju koronavirusi predstavljaju izazvala je trenutna pandemija izazvana virusom SARS-CoV-2. Postoji veliki broj značajnih primera koronavirusa koji su preskočili barijeru vrste i posledično doveli do pojave novih oboljenja kako životinja, tako i ljudi. U ovom radu su opisani neki od najznačajnih primera koji oslikavaju sposobnost mutacije koronavirusa, kao i osnovne karakteristike koronavirusnih infekcija koje su od velike važnosti za veterinarsku medicinu. Ključni nalazi i zaključak. Do danas ne postoje dokazi da se novootkriveni virus SARSCoV-2 prenosi sa domaćih životinja na ljude, a mehanizam kojim je došlo do prelaska navedenog virusa na ljude se intenzivno ispituje. Sve učestalije aktivnosti čoveka koje dovode do narušavanja ekosistema doprinose povećanju rizika od kontakta sa divljim životinjama koje mogu predstavljati rezervoare virusa. Potreba za kontinuiranim nadzorom nad pojavom infekcija izazvanih koronavirusima, podrobnijim ispitivanjima u poljima virusologije i vakcinologije, kao i za pronalaskom efikasne terapije ovih oboljenja predstavljaju ključnu i zajedničku ulogu veterinara i lekara u cilju očuvanja zdravlja ljudi.",
publisher = "Fakultet veterinarske medicine, Beograd, Srbija",
journal = "Veterinarski Glasnik",
title = "Overview of the most significant coronavirus infections in veterinary medicine, Pregled najznačajnijih infekcija koronavirusima iz veterinarske perspektive",
volume = "74",
number = "1",
pages = "1-17",
doi = "10.2298/VETGL2001001N"
}
Nišavić, J., Milić, N.,& Radalj, A.. (2020). Overview of the most significant coronavirus infections in veterinary medicine. in Veterinarski Glasnik
Fakultet veterinarske medicine, Beograd, Srbija., 74(1), 1-17.
https://doi.org/10.2298/VETGL2001001N
Nišavić J, Milić N, Radalj A. Overview of the most significant coronavirus infections in veterinary medicine. in Veterinarski Glasnik. 2020;74(1):1-17.
doi:10.2298/VETGL2001001N .
Nišavić, Jakov, Milić, Nenad, Radalj, Andrea, "Overview of the most significant coronavirus infections in veterinary medicine" in Veterinarski Glasnik, 74, no. 1 (2020):1-17,
https://doi.org/10.2298/VETGL2001001N . .
1

Koronavirusne infekcije kod životinja

Nišavić, Jakov; Radalj, Andrea; Milić, Nenad

(Srpsko veterinarsko društvo, 2020)

TY  - CONF
AU  - Nišavić, Jakov
AU  - Radalj, Andrea
AU  - Milić, Nenad
PY  - 2020
UR  - https://vet-erinar.vet.bg.ac.rs/handle/123456789/2264
AB  - Фамилија Coronaviridae је подељена на две подфамилије Orthocoronavirinae и Letovirinae. У подфамилију Orthocoronavirinae сврстано је четири рода: Alphacoronavirus, Betacoronavirus, Gammacoronavirus и Deltacoronavirus. Коронавируси поседују једноланчану РНК смештену унутар капсида који је код вируса из подфамилије Orthocoronavirinae икосаедричне симетрије. Спољашњи омотач вируса садржи гликопротеине који су значајни у процесима вирусне репликације и вирусне инфекције ћелије. Коронавируси изазивају обољења код различитих врста животиња. Она се манифестују променама у респираторном и дигестивном систему и праћена су појавом отежаног дисања код оболелих јединки, односно појавом пролива. Најпознатији коронавируси изазивачи обољења код животиња су говеђи коронавирус, коронавирус коња, затим коронавируси који изазивају обољења паса и мачака, односно вирус трансмисибилног гастроентеритиса свиња и вирус епидемичне дијареје свиња. Код живине инфекцију респираторних путева изазива вирус инфективног бронхитиса. Имајући у виду тренутну епидемиолошку ситуацију у свету изазвану вирусом SARS-CoV-2 и претпоставке изнете у више међународних публикација да је овај вирус прешао са животиња на људе, значајно је указати да су коронавируси високо адаптибилни и склони генетским мутацијама. За вирусе SARS-CoV-1 и MERS-CoV који изазивају инфекције људи се претпоставља да воде порекло од животиња и да је у овим случајевима дошло до интерспецијског скока са животиња на човека. Такође, за хумани коронавирус OC43 који изазива респираторне инфекције код људи утврђено је да дели 96% сличности генома са говеђим коронавирусом на основу чега је закључено да вероватно води порекло од претходно наведеног коронавируса говеда. Узимајући у обзир све претходно наведено, очигледан је значај коронавируса као изазивача инфекција код животиња и код људи.
AB  - Coronaviridae family is divided in two sub-families Orthocoronavirinae and Letovirinae. Sub-family Orthocoronavirinae is comprised of four genera: Alphacoronavirus, Betacoronavirus, Gammacoronavirus and Deltacoronavirus. Coronaviruses possess single-stranded viral RNA within the icosahedral capsid and their outer envelope is consisted of glycoproteins essential for viral replication and cell infection. Coronaviruses cause various diseases in different animal species which are mostly manifested through respiratory or gastrointestinal symptoms. The most significant viruses of animals are bovine coronavirus, equine coronavirus, coronaviruses of dogs and cats, as well as porcine transmissible gastroenteritis virus and porcine epidemic diarhhea virus. Furthermore, infective bronchitis virus is one of the most important pathogens of poultry. Having in mind the current epidemiological situation worldwide caused by SARS-CoV-2 and numerous hypotheses about its origin, it must be emphasized that coronaviruses are highly adaptable and mutable. It is well known today that SARS-CoV-1 and MERS-CoV are of animal origin and it is assumed that a cross-species jump occurred causing these infections in the human population. Additionally, human OC43 coronavirus shares 96% of its genome with bovine coronavirus which is indicative of their common origin. In general, coronaviruses are very important pathogens in animals and humans.
PB  - Srpsko veterinarsko društvo
C3  - 31. Savetovanje Veterinara Srbije
T1  - Koronavirusne infekcije kod životinja
SP  - 44
EP  - 50
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2264
ER  - 
@conference{
author = "Nišavić, Jakov and Radalj, Andrea and Milić, Nenad",
year = "2020",
abstract = "Фамилија Coronaviridae је подељена на две подфамилије Orthocoronavirinae и Letovirinae. У подфамилију Orthocoronavirinae сврстано је четири рода: Alphacoronavirus, Betacoronavirus, Gammacoronavirus и Deltacoronavirus. Коронавируси поседују једноланчану РНК смештену унутар капсида који је код вируса из подфамилије Orthocoronavirinae икосаедричне симетрије. Спољашњи омотач вируса садржи гликопротеине који су значајни у процесима вирусне репликације и вирусне инфекције ћелије. Коронавируси изазивају обољења код различитих врста животиња. Она се манифестују променама у респираторном и дигестивном систему и праћена су појавом отежаног дисања код оболелих јединки, односно појавом пролива. Најпознатији коронавируси изазивачи обољења код животиња су говеђи коронавирус, коронавирус коња, затим коронавируси који изазивају обољења паса и мачака, односно вирус трансмисибилног гастроентеритиса свиња и вирус епидемичне дијареје свиња. Код живине инфекцију респираторних путева изазива вирус инфективног бронхитиса. Имајући у виду тренутну епидемиолошку ситуацију у свету изазвану вирусом SARS-CoV-2 и претпоставке изнете у више међународних публикација да је овај вирус прешао са животиња на људе, значајно је указати да су коронавируси високо адаптибилни и склони генетским мутацијама. За вирусе SARS-CoV-1 и MERS-CoV који изазивају инфекције људи се претпоставља да воде порекло од животиња и да је у овим случајевима дошло до интерспецијског скока са животиња на човека. Такође, за хумани коронавирус OC43 који изазива респираторне инфекције код људи утврђено је да дели 96% сличности генома са говеђим коронавирусом на основу чега је закључено да вероватно води порекло од претходно наведеног коронавируса говеда. Узимајући у обзир све претходно наведено, очигледан је значај коронавируса као изазивача инфекција код животиња и код људи., Coronaviridae family is divided in two sub-families Orthocoronavirinae and Letovirinae. Sub-family Orthocoronavirinae is comprised of four genera: Alphacoronavirus, Betacoronavirus, Gammacoronavirus and Deltacoronavirus. Coronaviruses possess single-stranded viral RNA within the icosahedral capsid and their outer envelope is consisted of glycoproteins essential for viral replication and cell infection. Coronaviruses cause various diseases in different animal species which are mostly manifested through respiratory or gastrointestinal symptoms. The most significant viruses of animals are bovine coronavirus, equine coronavirus, coronaviruses of dogs and cats, as well as porcine transmissible gastroenteritis virus and porcine epidemic diarhhea virus. Furthermore, infective bronchitis virus is one of the most important pathogens of poultry. Having in mind the current epidemiological situation worldwide caused by SARS-CoV-2 and numerous hypotheses about its origin, it must be emphasized that coronaviruses are highly adaptable and mutable. It is well known today that SARS-CoV-1 and MERS-CoV are of animal origin and it is assumed that a cross-species jump occurred causing these infections in the human population. Additionally, human OC43 coronavirus shares 96% of its genome with bovine coronavirus which is indicative of their common origin. In general, coronaviruses are very important pathogens in animals and humans.",
publisher = "Srpsko veterinarsko društvo",
journal = "31. Savetovanje Veterinara Srbije",
title = "Koronavirusne infekcije kod životinja",
pages = "44-50",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2264"
}
Nišavić, J., Radalj, A.,& Milić, N.. (2020). Koronavirusne infekcije kod životinja. in 31. Savetovanje Veterinara Srbije
Srpsko veterinarsko društvo., 44-50.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2264
Nišavić J, Radalj A, Milić N. Koronavirusne infekcije kod životinja. in 31. Savetovanje Veterinara Srbije. 2020;:44-50.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2264 .
Nišavić, Jakov, Radalj, Andrea, Milić, Nenad, "Koronavirusne infekcije kod životinja" in 31. Savetovanje Veterinara Srbije (2020):44-50,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_veterinar_2264 .